Djecu trebamo odgajati da prepoznaju kvalitetne crtane filmove i druge medijske sadržaje, jednako kao što ih potičemo da čitaju kvalitetne slikovnice, smatraju odgojiteljice Karolina Marković i Maša Kmecik iz Dječjeg vrtića Zapruđe

Piše: Ana Dokler

O tome kako film i druge medije koriste u svom radu s djecom te kako u to uključuju i roditelje, razgovarali smo s Mašom Kmecik i Karolinom Marković, odgojiteljicama u zagrebačkom Dječjem vrtiću Zapruđe. Njih su dvije prije četiri godine, zajedno s kolegicama Fanikom Malogorski, Marijom Žiga i Marijanom Medvidović, u vrtiću pokrenule Medijsku skupinu.

Karolina Marković otkrila nam je da ju je za to inspirirala njezina kći osnovnoškolka, koja je u to vrijeme postala članica Foto i video kluba Zaprešić. “Primijetila sam da to pozitivno utječe na njezin doživljaj medija, da drugačije komentira sadržaje na televiziji, te sam pomislila da bismo tako mogli potaknuti promjene i kod djece u vrtiću. Potrebu za time vidjele smo već u mlađoj jasličkoj skupini, gdje neka djeca nisu znala listati slikovnicu nego su joj pristupala kao tabletu – pokušavajući prstićima nešto promijeniti na ponuđenoj slici”, kaže odgojiteljica, koja je sa svojim kolegicama odlučila pokrenuti “vrtićko kino”, u kojem bi djeca mogla pogledati kvalitetne crtane filmove, saznati nešto više o tome kako se oni rade te se angažirati u kreativnim popratnim aktivnostima.

U početku nisu znale hoće li za to dobiti podršku stručnog tima, jer nisu svi stručnjaci blagonakloni prema korištenju medija u vrtićima.

U Finskoj temelje za medijsku pismenost grade već kod djece od 10 mjeseci

“Budući da su digitalni sadržaji u velikoj mjeri već prisutni u životima djece, mnogi misle da im nije mjesto i u vrtiću. Mi smo smatrale da djecu trebamo odgajati da prepoznaju kvalitetne crtane filmove i druge medijske sadržaje, jednako kao što ih potičemo da čitaju kvalitetne slikovnice. Pedagoginja Maja Čepin, iako donekle skeptična, podržala je našu ideju”, kaže Maša Kmecik.

Prvu projekciju odgojiteljice su organizirale za djecu iz svih vrtićkih skupina, u dobi od 3 do 7 godina. Odabrale su Disneyev kratki animirani film Ružno pače iz 1943. i prikazale ga na platnu u blago zamračenoj dvorani, koju su uredile kako bi upriličile doživljaj pravog kina, unatoč vrlo skromnim tehničkim uvjetima. Sva su djeca u danima prije projekcije dobila i kino ulaznice koje su na ulazu morala “poništiti”.

“Iznenadila nas je reakcija djece na ovaj starinski film, u kojem likovi ne govore, ali je radnja praćena izvrsnom glazbom. Dok su ga djeca pažljivo i sa zanimanjem gledala, na njihovom licima vidjele smo razne emocionalne reakcije. Nakon projekcije, kolegica Marija Žiga djeci je objasnila pojam tromosti oka i iluzije pokreta te im pokazala optičku igračku thaumatrope, koju su djeca onda i sama izrađivala”, priča Karolina Marković te dodaje kako su tada shvatile da je radionički dio ipak bio preapstraktan za djecu mlađe dobi te odlučile ubuduće organizirati odvojene projekcije za djecu od 3 do 5, odnosno od 5 do 7 godina, te im ponuditi drugačije sadržaje.

Radionica optičkih igračaka: Kako izraditi Thaumatrope

U međuvremenu su organizirale još nekoliko projekcija pa su djeca starije vrtićke dobi imala priliku pogledati odabrane crtiće Zagreb Filma: Krava na mjesecu, Profesor Balthazar: Vatrogasna priča, Kako je Ana kupila kruh i Mrav dobra srca. Mlađi su pak gledali crtane filmove iz talijanskog serijala o kukcima Liliput Put, kod kojih su ih posebno oduševile žarke i jasne boje. Odlično su reagirali i na lutkarske filmove Capelito i A je to te na crtiće iz djetinjstva njihovih roditelja, kao što su Lolek i Bolek.

Važno nam je da djeca vide klasične animirane filmove, a ne samo digitalne, koje inače češće gledaju i koji su u pravilu više pobuđujući. Cilj nam je približiti im i povijest pa im uvijek objasnimo iz kojeg je razdoblja neki film”, kažu odgojiteljice, koje vjeruju da ako u moru raznih medijskih sadržaja djeci ponude nešto kvalitetno, pripremaju ih da poslije znaju odabrati za sebe ono što im se više sviđa.

Osim projekcije i razgovora o filmu, program njihovog “kina u vrtiću” i dalje redovno za starije skupine uključuje i kreativne radionice, na kojima djeca izrađuju , ili nešto drugo vezano uz temu filma koji su gledali. Tako su, na primjer, nakon Krave na mjesecu izrađivali papirnate rakete i zatim ih ispaljivali u dvorištu.

Pored ovih aktivnosti, odgojiteljice se medijima služe i u svakodnevnom radu u svojim skupinama, kako bi djeci objasnile neke pojmove ili im približile neke teme.

“Kad planiramo tjedne aktivnosti, u njih ponekad uklopimo i medijske sadržaje, kao što su kratki animirani ili dokumentarni filmovi te snimke koje prikazuju, na primjer, kako raste biljka, ili kako nastaje snježna pahuljica. Obično su djeca odmah zainteresiranija za temu, pažljivije prate i bolje pamte kada je razgovor praćen vizualnim sadržajem”, komentira Karolina Marković.

Dječji Zapruđe uključen je u projekt “Vrtići u kvartovskom kinu” Udruge Djeca susreću umjetnost, pa su djeca iz vrtića odlazila i na njihove filmske projekcije u Kulturnom centru Travno, a odgojiteljice su pohađale seminare i radionice.

Maša Kmecik kao posebno koristan ističe stručni skupPočeci razvoja filmske pismenosti u ranom i srednjem djetinjstvu“, organiziran u suradnji Učiteljskog fakulteta i Sedmog kontinenta, na kojem su, uz teoriju, dobili i početno praktično znanje za izradu stop animacije i saznali koje besplatne alate za to mogu koristiti. Upravo iz toga rodila se namjera da sljedeće godine s djecom u vrtiću snime kratki animirani film, koji bi imao premijeru na priredbi na kraju pedagoške godine.

Osim što medije promišljeno koriste u radu s djecom, o njima se govori i na roditeljskim sastancima.

Održite roditeljski sastanak o medijima i medijskoj pismenosti

“Nastojimo roditelje osvijestiti o važnosti njihove uključenosti u medijski život djece. Čak i kad paze da su sadržaji zaista primjereni djeci, često ih puštaju da ih sama gledaju, dok oni na drugom ekranu gledaju ono što njih zanima, a da pritom nisu svjesni da djeca i te sadržaje pažljivo prate i upijaju. Zato potičemo roditelje da koriste medije zajedno s djecom, biraju što će gledati i o tome razgovaraju”, kažu naše sugovornice.

U sklopu 2. Dana medijske pismenosti, Maša Kmecik i Karolina Marković u svom su vrtiću organizirale zanimljiv događaj za odgojitelje iz drugih vrtića.

Za ukupno 18 odgojiteljica iz 6 zagrebačkih vrtića održale su prezentaciju “Pozitivna iskustva Medijske skupine Dječjeg vrtića Zapruđe” i priredile im iskustvo kakvo imaju djeca u njihovom “vrtićkom kinu”: projekciju filma Krava na mjesecu te izradu optičkih igračaka.

“Sudionice su bile zadovoljne ovakvim praktičnim radom i neke od njih su nam rekle da ih je to potaknulo da i same nešto slično pokrenu u svom vrtiću”, kažu nam odgojiteljice.

Kako u jednom zagrebačkom vrtiću djeca razvijaju medijsku pismenost