uključena je u nacionalni kurikulum koji se odnosi na djece od 10 mjeseci do 19 godina, odnosno od polaska u do završetka srednje škole, rekla nam je Saara Salomaa iz finskog Nacionalnog audiovizualnog instituta i opisala kako se o medijima uči u finskim vrtićima

Piše: Ana Dokler

Mnogi stručnjaci ističu da medijsku pismenost kod djece trebamo početi razvijati od trenutka kada se susretnu s medijima, a znamo da se to događa vrlo rano. O tome kako poticati razvoj medijske pismenosti kod djece vrtićke, pa čak i jasličke dobi, razgovarali smo s finskom stručnjakinjom za medijsko obrazovanje Saarom Salomaa, koja je početkom studenog u Zagrebu sudjelovala na panelu o medijskoj pismenosti održanom u sklopu konferencije “Govor mržnje u medijima: uloga regulatornih  tijela i pravosuđa” u organizaciji Vijeća Europe i Agencije za elektroničke medije.

Saara Salomaa je voditeljica tima za medijsko obrazovanje u Odjelu za medijsko obrazovanje i audiovizualne medije (MEKU) u finskom Nacionalnom audiovizualnom institutu (KAVI), državnoj agenciji čija je zakonska obveza, među ostalim, promovirati medijsku pismenost. To rade kroz stručno savjetovanje, umrežavanje i strateško planiranje, predavanja za stručnjake, istraživanja i proizvodnju obrazovnih materijala. KAVI također ima ulogu finskog Centra za sigurniji internet, a koordinira i dva velika godišnja projekta – Tjedan medijske pismenosti i Tjedan igara.

Tjedan medijske pismenosti održava se već 6 godina i u veljači ove godine u njemu je sudjelovalo više od 2000 vrtića, , knjižnica, centara za mlade i drugih ustanova, a 50 organizacija dalo je svoj doprinos u pripremi resursa.

Povodom Tjedna igara pak, koji se održava u studenom, organizirano je ove godine oko 300 događanja posvećenih promociji pozitivne kulture igranja, koja se odnosi na sve vrste igara, od digitalnih, preko društvenih do igara igranja uloga.

Općenito je u Finskoj usvojen sveobuhvatan pristup medijskom obrazovanju. U širenju medijske pismenosti sudjeluju brojne organizacije iz civilnog, javnog i privatnog sektora, kao i škole, vrtići, knjižnice i muzeji, a KAVI je zadužen za promicanje svega toga.

Medijska pismenost u kurikulumu za rani odgoj i obrazovanje

Medijska pismenost uključena je i u nacionalni kurikulum koji se odnosi na obrazovanje djece od 10 mjeseci do 19 godina, odnosno od polaska u vrtić do završetka srednje škole.

Finski vrtići imaju obvezu slijediti kurikulum za rani odgoj i obrazovanje, koji je izdala Nacionalna agencija za obrazovanje. Taj kurikulum nalaže poticanje razvoja tzv. transverzalnih kompetencija, podijeljenih u pet područja: razmišljanje i učenje; kulturna kompetencija; briga za sebe i organizacija svakodnevnog života; participacija i sudjelovanje; višestruka pismenost i kompetencije vezane za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT). Iako svako od tih pet područja uključuje neke aspekte medijske pismenosti, ona je eksplicitno smještena u područje višestruke pismenosti i IKT-a.

U osnovi je ideja da medijsko obrazovanje treba podržati mogućnosti djece da budu aktivni i izražavaju se u svojoj zajednici. Zato kurikulum propisuje da se djeca trebaju upoznati s različitim vrstama medija i da moraju imati prilike istraživati medije i stvarati medijske sadržaje kroz igru u sigurnom okruženju. Djecu se potiče i na promišljanje o medijskim sadržajima s kojima se susreću u životu, a kroz taj proces grade se temelji za vještine kritičkog sagledavanja medijskih sadržaja.

Što to točno znači kada je riječ o djeci od godinu, dvije ili tri? Saara Salomaa dala nam je nekoliko primjera iz prakse:

“Kod najmlađe djece počinjemo stvarati bazu za medijsko stvaralaštvo, kritičko razmišljanje i analizu medijskih sadržaja. Već jednogodišnjaci mogu fotografirati mobitelom ili jednostavnim fotoaparatom. Oni će slikati ono što ih zanima i tako nam, čak i ako još ne pričaju, dati priliku da vidimo kako stvari izgledaju iz njihove perspektive.

Primjerene aktivnosti za tu dob su i gledanje slika i traženje nečega skrivenog na njima, ili pak otkrivanje prethodno pokrivenih dijelova slike, što ih uvodi u osnove vizualne pismenosti.

Možemo djeci pokazati fotografiju mačke, crtež Hello Kitty i plišanu igračku u obliku mačke i pomoći im da prepoznaju da su to sve različiti simboli za istu stvar. Možemo gledati razne slike i razgovarati o osjećajima koje kod nas pobuđuju, čime doprinosimo i razvoju empatije kod djece.

S djecom od dobi od tri godine možemo gledati kratke filmove i razgovarati o njima, a ne trebamo zaboraviti ni da su knjige i slikovnice također mediji. Budući da s oko tri godine počinju razumijevati razliku između mašte i stvarnosti, nakon čitanja neke priče možemo s njima istraživati što su činjenice, a što fikcija, što je stvarno, a što nije. Možemo ih, na primjer, pitati postoje li zaista zmajevi.

Prva hrvatska slikovnica o medijskoj pismenosti za najmlađe

Svaki dan u vrtiću možemo fotografirati isti dio dvorišta i tako pratiti izmjene godišnjih doba. Djeci je jako zanimljivo i kada se njih redovito fotografira pa se na kraju godine napravi time-lapse video u kojem će vidjeti kako su narasli”, priča Saara Salomaa.

Objašnjava kako se u Finskoj djecu mlađu od 6 godina ne podučava ciljano čitanju i pisanju, ali ako su djeca zainteresirana za slova, mogu primjerice prilikom odlaska na izlet fotografirati svaki natpis na koji naiđu i poslije ga analizirati. Također, kada idu u prirodu, odgojitelji mogu djeci dati zadatak da fotografiraju sve što im je zanimljivo i učiti ih usput da se cvijeće fotografira, a ne trga.

Naša sugovornica kaže da je fotografiranje i snimanje uobičajena stvar u finskim vrtićima. “Pritom se pazi na zaštitu privatnosti djece, na primjer tako da se svi snimljeni materijali pokazuju jedino na roditeljskom sastanku. Od roditelja se traži suglasnost, a čak i dijete koje ne smije biti snimljeno može sudjelovati u cijelom procesu tako da se, na primjer, uključi u smišljanje scenarija”, objašnjava.

“S djecom se može razgovarati o medijima i medijskim sadržajima koji su već dio njihova života, a to može biti temelj i za razne zabavne aktivnosti. Sve predškole, u koje djeca u Finskoj kreću sa 6 godina, mogu naručiti besplatne novine tijekom godišnjeg Tjedna novina pa ih odgojitelji mogu analizirati s djecom na njima primjeren način. Mnoge predškole imaju i svoje projekte izrade novina i djeca za njih naprave intervju s ravnateljicom, ili nekim drugim, a tu se objavljuju i njihovi crteži pa im je to lijepa uspomena na kraju godine. Ponekad djeca uz pomoć odgojitelja izrade televizor od kartona i glume voditelje vijesti, a nekad se u vrtiću igraju i popularnih televizijskih emisija poput programa za otkrivanje talenata.

Djecu se može podučavati i kako se pretražuju informacije. Na primjer, ako ih zanima koji je bio najveći dinosaur, odgojitelji mogu tu informaciju potražiti na internetu, a pomoću alata Google Maps mogu zajedno pogledati gdje se nešto nalazi… Ako neko dijete zbog posla roditelja često putuje, ili izostaje iz vrtića zbog bolesti, može putem Skypea komunicirati sa svojom grupom“, kaže Saara Salomaa i ističe da ne postoji jedno rješenje za sve, već da se treba raditi u skladu s dječjim interesima i potrebama.

“Odgojitelji trebaju biti svjesni da kod djece grade temelje za razvoj medijske pismenosti. To ne podrazumijeva značajne promjene u pedagoškoj praksi, već u načinu razmišljanja i pristupu, odnosno razumijevanju kako se svakodnevne aktivnosti mogu iskoristiti i za medijsko obrazovanje“, zaključuje.

Kako u jednom zagrebačkom vrtiću djeca razvijaju medijsku pismenost