Djeca u dobi od tri do pet godina još uvijek ne razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje pa smatraju da Superman, Batman i ostali televizijski junaci postoje i u stvarnom životu

Izvor: Lana Ciboci, Od medijskog opismenjavanja do odgovornog roditeljstva, Komunikacija odgaja – odgoj komunicira

Televizija je najčešće prvi medij s kojim se djeca samostalno susreću već od prve godine života. Upravo uz televizijske sadržaje djeca upoznaju svijet u kojem žive, uče o međuljudskim odnosima i prihvaćenim oblicima ponašanja. No, način na koji djeca shvaćaju televizijske sadržaje mijenja se s njihovim odrastanjem.

Smatra se da djeca tek u dobi od 5 do 8 godina počinju razlikovati stvarnost i fikciju i tada konačno postaju svjesni da sadržaji koje vide na televiziji nisu stvarni i da likovi u crtanim filmovima u stvarnosti zapravo ne postoje. Do tada mnoga djeca misle da svi likovi koje gledaju ne televizijskom ekranu žive u njemu i da se sve što vide na ekranu zaista i dogodilo, Wendy L. Josephson (1995) navela je nekoliko ključnih činjenica koje se tiču načina na koji djeca različite dobi shvaćaju televizijske sadržaje:

Djeca do 18 mjeseci

  • Pozornost djece u toj dobi privlače televizijski sadržaji s brzom izmjenom zvukova, scena i svjetla, no djeca u toj dobi nisu sposobna shvatiti radnju televizijskih sadržaja.
  • Istraživanja pokazuju da gledanje televizije kod djece mlađe od dvije godine može usporiti njihov kognitivni razvoj te se stoga ne preporučuje gledanje televizije do druge godine života.

Nove preporuke američkih pedijatara za korištenje medija u obitelji

Djeca od 18 mjeseci do treće godine

  • Djeca sve više usmjeravaju pažnju prema televiziji i sposobna su učiti verbalno i neverbalno ponašanje pomoću televizijskih ekrana ukoliko su sadržaji koje gledaju prikazani na vrlo jednostavan način (jednostavna pozadina i animacije, ponavljanje ključnih scena). Smatra se da djeca već u toj dobi postaju vjerni korisnici medijskih sadržaja kojima će se i u kasnijoj životnoj dobi rado vraćati.

Djeca od tri do pet godina

  • Djeca u toj životnoj dobi počinju prepoznavati televizijske žanrove te su svjesna, primjerice, da su crtani filmovi namijenjeni upravo njima. No, čak i u toj životnoj dobi mnoga djeca neće prepoznati promjenu žanra (poput umetnutih reklama u crtane filmove), već će sve gledati kao cjelinu.
  • Djeca još uvijek ne razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje pa smatraju da Superman, Batman i ostali televizijski junaci postoje i u stvarnom životu. Djeca će shvatiti radnju televizijskih sadržaja samo ukoliko su oni prikazani očitim tehnikama, osobito kada se radi o sadržajima koje djeca nikad nisu iskusila u stvarnom životu. U tom razdoblju djeca najčešće likove dijele na dobre i loše, pri čemu će pod lošim (zločestim i opasnim) likovima smatrati one koji su fizički neprivlačni i s tjelesnim oštećenjima.
  • Djeca u toj dobi vole gledati nasilne sadržaje prije svega zato što su takvi sadržaji popraćeni glasnom glazbom, brzom izmjenom scena i brzim pokretima. No, nisu sposobna shvatiti posljedice nasilnih djela – ne mogu shvatiti pati li netko zbog takvih djela te je li počinitelj zbog istih kažnjen.

Kvalitetni medijski sadržaji za djecu do šeste godine

Djeca od šest do jedanaest godina

  • Djeca u tom razdoblju konačno shvaćaju radnju televizijskih sadržaja i razliku između stvarnih i fiktivnih sadržaja te sve više pažnje posvećuju vizualnim prikazima. Djeca shvaćaju i jesu li nasilni sadržaji koje gledaju na televiziji opravdani, odnosno je li netko za svoja nasilna djela kažnjen.
  • Djeca u toj životnoj dobi glavne uzore pronalaze među televizijskim likovima i zvijezdama.
  • Djeca te dobi vole gledati horor filmove, prije svega zbog osjećaja psihološkog uzbuđenja i euforije koje takvi sadržaji izazivaju kod njih i potom osjećaj olakšanja i radosti nakon što na kraju filmovi sretno završe. Djeca na taj način istražuju i svoje strahove. Veće su šanse da će djeca određene sadržaje smatrati zastrašujućima ukoliko smatraju da je moguće da se takvi nasilni događaji dogode u stvarnom životu ili su okolnosti u kojima se nasilje događa slični okolnostima u kojima dijete živi.

Kakvi medijski sadržaji pozitivno utječu na djecu od 7. do 10. godine?

Djeca od dvanaest do osamnaest godina

  • U toj su dobi djeca u potpunosti sposobna razlikovati stvarne i nestvarne događaje koji se prikazuju na televiziji, a televizijskim se sadržajima koriste, kao i odrasli, prije svega zbog zabave.
  • Adolescenti, za razliku od mlađe djece, puno više sumnjaju u stvarnost televizijskih sadržaja i oni se puno,odnosno rjeđe, identificiraju s televizijskim likovima.

Razvoj djece u dobi od 11 do 14 godina i kakvi im mediji tada trebaju

Bez televizora u dječoj sobi

Osim što se roditeljima ne preporučuje da djeca gledaju televiziju do druge godine života, preporučuje se da djeca televiziju od prvog dana gledaju u prisutnosti roditelja. Kako bi to mogli, televizor bi se trebao nalaziti u dnevnom boravku, a ne u dječjoj spavaćoj sobi. Na taj način roditelji mogu nadzirati sadržaje koje djeca gledaju, ali i razgovarati s njima o svemu viđenom na televizijskom ekranu. Razgovori s roditeljima pomažu i samoj djeci da postanu kritičniji prema medijskim sadržajima. Roditelji trebaju paziti i na vrijeme koje djeca provode ispred televizijskih ekrana. Jedan sat dnevno za predškolce i dva sata dnevno za školarce u nižim razredima preporučena je količina gledanja televizijskih sadržaja (Josephson, 1995). Preporučuje se da svi sadržaji koje djeca gledaju budu primjereni dječjoj dobi i da roditelji svoje navike gledanja televizije prilagode djeci.

Pomoć roditeljima: Oznake 12, 15 i 18

Dodatna pomoć roditeljima u zaštiti od neprimjerenih sadržaja grafičke su oznake 12, 15 i 18. Naime, Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (Narodne novine 28/15) propisuje da svi sadržaji koji bi mogli narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, pri čemu se pod tim podrazumijevaju svi sadržaji “s prizorima grubog tjelesnog i/ili verbalnog nasilja, zastrašujućih scena stradanja i ranjavanja, seksa i seksualnog iskorištavanja, vulgarnog rječnika i prizora, zloporabe duhana, alkohola, opijata, kockanja, klađenja i drugih prizora“, moraju biti označeni pomoću vizualnih simbola 12, 15 i 18.

Kategorija 12 (proziran krug s upisanom zelenom brojkom 12) podrazumijeva programe koji su namijenjeni gledateljima starijima od 12 godina. Prije prikazivanja takvih sadržaja mora prethoditi zvučno upozorenje: “Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 12 godina.“ Kategorija 15 (proziran krug s upisanom narančastom brojkom 15) podrazumijeva programe koji su namijenjeni gledateljima starijima od 15 godina i ne smiju se prikazivati u vremenu od 7 do 20 sata, dok se kategorija 18 (proziran krug s upisanom crvenom brojkom 18) odnosi na programe koji su namijenjeni gledateljima starijima od 18 godina i ne smiju se prikazivati u vremenu od 7 do 23 sata.

Proučite Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija

Foto: iStock

Komentari

Komentari