Američka pedijatrijska akademija ublažila je svoje stavove o utjecaju medija na djecu, no i dalje se postavlja pitanje koliko su njihove preporuke, posebno one o vremenu pred ekranom, zaista praktične i utemeljene na dokazima

Piše: Ana Dokler

Američka pedijatrijska akademija (AAP) odmaknula se od svoje stare, često citirane i široko prihvaćene preporuke da djecu do dvije godine ne bi uopće trebalo izlagati ekranima, a da starija djeca pred ekranom ne bi smjela provoditi više od dva sata dnevno. U listopadu 2016. objavljene su nove preporuke za korištenje medija u obitelji.

Prema njima, djecu do 18 mjeseci i dalje ne treba poticati da provode , osim za komunikaciju s članovima obitelji preko video-chata i uvijek uz prisustvo roditelja. Roditeljima djece u dobi od 18 mjeseci do dvije godine savjetuje se da, ako žele dijete početi izlagati medijima, pažljivo biraju kvalitetne programe i aplikacije i da ih gledaju ili igraju zajedno, odnosno da ne ostavljaju dijete da ih koristi samo. To vrijedi i za djecu od dvije do pet godina, za koju se preporučuje da ne bi pred ekranom trebala provoditi više od sat vremena dnevno. Za djecu od šest godina nadalje trebalo bi uvesti korištenja medija i paziti da vrijeme koje provode pred ekranom ne umanji vrijeme potrebno za spavanje, igranje, fizičke aktivnosti i druženje, a i dalje bi roditelji trebali paziti na kvalitetu medijskih sadržaja, korisiti ih zajedno s djecom i o njima razgovarati.

Proučite Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija

Američka pedijatrijska akademija roditeljima također preporučuje da uz pomoć alata na njihovim internetskim stranicama naprave plan korištenja medija koji će u obzir uzeti dob djeteta, njegovo zdravlje, osobnost i razvojnu fazu te mu svakog dana osigurati dovoljno sna, fizičke aktivnosti i vremena bez medija.

Iako ove nove preporuke djeluju realnije od prijašnjih, neki stručnjaci koji se bave utjecajem medija dovode u pitanje njihovu utemeljenost na znanstvenim dokazima, kao i uklopivost u život suvremene obitelji.

Problematični dokazi o utjecaju medija

Christopher J. Ferguson, američki profesor psihologije i autor brojnih studija i nekoliko knjiga o utjecaju medija, u svom tekstu za Huffington Post piše kako Američka pedijatrijska akademija pristrano i jednostrano pristupa mnogim aspektima utjecaja medija i oslanja se na upitne dokaze, posebno kad je riječ o preporukama koje se tiču mlađe djece.

“Na primjer, AAP se i dalje oslanja na neke starije studije koje tvrde da je vrijeme provedeno pred ekranom povezano s kašnjenjem u kognitivnom i jezičnom razvoju, iako su neke od tih studija u međuvremenu pobijene”, tvrdi Ferguson te navodi kako je AAP također ignorirala dokaze iz rada objavljenog u njihovom vlastitom časopisu prema kojem vrijeme provedeno pred ekranom minimalno utječe na dječji emocionalni razvoj.

Ugledna britanska stručnjakinja za medijsku pismenost Sonia Livingstone, profesorica socijalne psihologije koja se bavi istraživanjem medija s posebnim fokusom na djecu i mlade, u svom blogu komentira kako su studije na koje se AAP poziva većim dijelom fokusirane na negativne utjecaje medija, iako su ovog puta više nego prije u obzir uzeli i dokaze o pozitivnim utjecajima. Uz to, češće istraživanja potvrđuju povezanost, nego uzročnost, kao kad je riječ o povezanosti gledanja televizije i pretilosti kod djece, za koju je stvarni uzrok nedostatak fizičke aktivnosti.

Globalno istraživanje: Kakve mogućnosti i rizike internet donosi djeci?

Sonia Livingstone smatra da bi problem Američke pedijatrijske akademije mogao bi biti u tome što nema snažnih dokaza o utjecaju digitalnih medija na djecu, a roditelji ipak žele smjernice. I dobili su ih, no one nisu dovoljno snažno povezane s dokazima, a postoje i problemi s njihovom primjenom.

Zabrinutost roditelja zbog ‘vremena pred ekranom’

Mjerenje vremena pred ekranom i dalje je problematično. Za roditelje čija se djeca nakon nekoliko sati bavljenja sportom vole opustiti ispred ekrana, ideja da će to prouzročiti pretilost posve je promašena. Kod roditelja čija se mala djeca vole igrati uz glasan televizor, iako ga gotovo ni ne pogledaju, pravila o vremenu pred ekranom mogla bi izazvati nepotrebnu zabrinutost. Za roditelje čija djeca uče kodiranje, stvaraju svoj video sadržaj, ili uz YouTube uče svirati gitaru, poseban problem predstavlja neodređenost kad je riječ o vremenu pred ekranom”, upozorava Sonia Livingstone, svjesna koliko su roditelji često samokritični i skloni osjećaju krivnje.

Umjesto da brinu zbog vremena koje dijete provodi pred ekranom, Sonia Livingstone smatra da bi bilo bolje da roditelji razmišljaju o tome je li im dijete zdravo i spava li dovoljno, komunicira li s prijateljima i obitelji na bilo koji način (uz pomoć tehnologije ili bez nje), je li angažirano u školi i uživa li u svojim hobijima u bilo kojem obliku, te zabavlja li se i uči koristeći digitalne medije.

Zaključuje kako ključna ideja preporuka Američke pedijatrijske akademije nije da su loši za djecu, već da su društvena, misaona i fizička aktivnost dobre.

Kako u digitalnom dobu odgojiti dobrog čovjeka?

Foto: Pixabay