‘Znanost nema uvijek odgovor na sva pitanja, što širitelji dezinformacija i teorija zavjere koriste’, rekla je Milica Vučković s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu na raspravi ‘Ekspanzija dezinformacija u vrijeme COVID-19 pandemije’ u organizaciji Gonga

Izvor: Gong

Dezinformacije su sve veći problem i izazov za društvo i demokraciju. Tehnike plasiranja i širenja dezinformacija svakodnevno napreduju, zato je nužno raditi na podizanju kvalitete medija, medijskoj pismenosti, izgradnji demokratske političke kulture utemeljene na argumentiranoj kritici da bismo mogle odgovoriti na ovaj fenomen, no nužna je i regulacija velikih digitalnih platformi i odgovorne vlasti, zaključeno je na online raspravi ‘Ekspanzija dezinformacija u vrijeme COVID-19 pandemije’, održanoj 13. prosinca 2021. u organizaciji Gonga.

Je li učinkovita borba protiv dezinformacija u interesu društvenih mreža?

Ljudi su skloniji vjerovati informacijama koje pročitaju na Facebooku nego autoritetima poput institucija, znanosti i medija. Građani i građanke Hrvatske ne vjeruju ni Vladi, ni pravosuđu, ni medijima. Čak 50 % ljudi u Hrvatskoj vjeruje kako virus nastaje u vladinom laboratoriju, dok je ta brojka u Danskoj samo 6 %, a u Švedskoj 7 %. Građani i građanke Hrvatske izbjegavaju vijesti. Povjerenje u društvene mreže raste, a povjerenje u zdravstvene radnike i radnice je u padu”, uvodno je pojasnila kontekst profesorica Marijana Grbeša-Zenzerović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Naglasila je i zanimljiv podatak kako građani i građanke više vjeruju institucijama Europske unije, nego onim nacionalnim.

“U Hrvatskoj 62 % građanki procjenjuje da se barem jednom tjedno susreću s dezinformacijama. Tu je bitno napomenuti efekt trećeg – što znači da osobe imaju znanje o dezinformacijama, educirane su i zbog toga smatraju kako neće nasjesti na lažne vijesti i manipulativne tvrdnje. Zaista se susrećemo sa sve spretnijim, sofisticiranijim i boljim načinima ‘pakiranja’ dezinformacija na koje je lakše nasjesti jer ih je teže prepoznati. Tehnike i alati prezentiranja dezinformacija napreduju svaki dan, nažalost kada raskrinkamo jedan, pojavljuje se drugi (deepfake, umjetna inteligencija, botovi)”, istaknula je Milica Vučković, predavačica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Tehnologije i tehnike stvaranja i ciljanja dezinformacija

To što ljudi misle da su imuni na lažne vijesti i dezinformacije je zaista velik problem, koji treba adresirati i zbog kojeg je i danas, možda više nego ikada potrebno govoriti o tome. Dodala je da čak 85 % ljudi u našoj zemlji se slaže da su dezinformacije veliki problem i izazov za demokraciju.

“Znanost nema uvijek odgovor na sva pitanja, što širitelji dezinformacija i teorija zavjere koriste. Osim zagađenog medijskog prostora i loše komunikacije političara tu je i činjenica da znanost nije lako komunicirati na svima razumljiv način”, upozorila je Milica Vučković.

Hrvatsko izdanje priručnika o teorijama zavjere

Profesor Mato Brautović sa Sveučilišta u Dubrovniku poseban je naglasak stavio na ulogu mainstream medija u eko-sustavu dezinformacija.

Nemamo tradiciju ispravki niti follow up priča u mainstream medijima, kada ispravljamo informaciju u ponovnoj objavi. Doseg mainstream medija daleko je veći od rubnih grupa na društvenim mrežama. Osnovni postulati novinarstva sugeriraju da izvještavanje treba biti uravnoteženo i pošteno, a taj princip uravnoteženosti često podrazumijeva ‘dvije strane’. To može dovesti do toga da se sutra građani ne žele cijepiti, poštovati epidemiološke mjere ili vjerovati da postoji neka bolest. To je zato što se vrlo često u medijskim izvještajima, zbog uravnoteženosti i poštenog pristupa, daje jednak prostor i tezama ‘za’ i tezama ‘protiv’, iako u znanstvenoj zajednici postoji neki generalni konsenzus da cjepivo pomaže u borbi protiv bolesti. Što su građani više izloženi tradicionalnim medijima koji na taj način izvještavaju, to više tome vjeruju. Pošteno i uravnoteženo izvještavanje treba drugo tumačenje, to nije čisto matematički – 50:50, pola ‘antivakseri’, pola ‘vakseri'”, rekao je profesor Brautović.

Zašto ljudi vjeruju dezinformacijama pojasnila je izvanredna profesorica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Andrea Vranić: “Imamo ograničeni kapacitet za procesuirati sve što primamo. Na temelju jednog članka, generalizirat ćemo i stvoriti pristrani stav, a emocije će nas potaknuti da ga dijelimo.  Čovjek obrađuje informacije poput računala, naša kognitivna arhitektura određuje na koji način ćemo sažimati informacije – kako odredimo što ćemo automatski procesirati jer nemamo više resursa baviti se nekom temom, a naše bi emocije mogle biti pogonsko gorivo i vjetar koji usmjerava taj naš kognitivni sistem”.

Primarno se radi o strahu, za sebe i svoje bližnje, zbog kojeg smo skloni proslijediti neku senzacionalističku informaciju, jer da smo je analizirale možda bismo uočile da to baš i nije tako, ali nas je strah na to natjerao. Jedan od razloga zašto se pretjerano ne trudimo propitivati određene informacije je taj što su one bliske našim svjetonazorima i daju nam osjećaj sigurnosti. Ne propitujemo ih jer su to stavovi naših prijatelja, a tako ostvarujemo podršku svog socijalnog kruga”, dodala je Vranić.

Lažne vijesti stvaraju lažna sjećanja

Izvršna direktorica Gonga Oriana Ivković Novokmet ukazala je na važnost snažnije regulacije velikih digitalnih platformi koja bi ohrabrila korisnice i promicala decentralizaciju i demokratizaciju interneta. Ivković Novokmet navela je ključne zahtjeve mreže EDRi – alternativni sustavi preporuka na platformama i obavezna interoperabilnost – kao dio rješenja aktualnog problema, a sve kako  Facebook i druge velike platforme više ne bi mogle imati ogromnu moć nad našim konzumiranje informacija, nego bi se kontrola prebacila natrag na ljude.

“Postoje horde portala koje produciraju emocionalno nabijene informacije da bi skupljale klikove na sadržaju koji je najčešće preveden iz inozemnih izvora i lokaliziran. U našoj regiji jezik je svima razumljiv i to znači da se sadržaj proizveden kod nas vrlo lako može širiti po regiji”, upozorila je Ana Brakus, izvršna direktorica portala Faktograf, te dodala: “Fact-checking mora uključivati empatiju prema onima koji čitaju, ali i prema onima koji dezinformacije iz straha i neznanja šire. To ne znači da postoji empatija za one koji svjesno stvaraju dezinformacije, jer oni zarađuju na patnji drugih”.

Nebojša Blanuša, izvanredni profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, predstavio je istraživačke aktivnosti multidisciplinarnog  projekta u kojem sudjeluju FPZG, UNIDU, FER, Faktograf, a Gong je nositelj konzorcija. Istraživanje će nam dati sveobuhvatniji i detaljniji uvid u procese nastajanja dezinformacija, izvora i načina njihovog širenja. Rezultati će biti prezentirani tijekom iduće godine.

Vježbe, igre i kvizovi za učenje o dezinformacijama