Kako pristupiti djetetu kada želimo razgovarati o njegovim iskustvima na internetu i zbog čega su takvi razgovori toliko važni, objasnila je psihologinja Hana Hrpka iz udruge Hrabri telefon u uvodnom dijelu priručnika za roditelje i skrbnike “Razgovarajmo o životu s druge strane ekrana”

Izvor: Hana Hrpka, Razgovarajmo o životu s druge strane ekrana

Danas se djeca od ranog djetinjstva susreću s brojnim ekranima – od televizora, preko mobitela, do računala i tableta… Problem je što su djeca u velikoj mjeri bez nadzora dok ih koriste te, prema navodima djece i mladih, u većini obitelji nema pravila vezanih uz korištenje društvenih mreža i interneta (prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i Hrabrog telefona iz 2013 godine).

Izazovi korištenja medija i tehnologije od prvih godina do adolescencije – savjeti za roditelje

Internetom se mnoga djeca počinju služiti već u predškolskoj dobi, a prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba i Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu iz 2019. godine svi učenici srednjih škola koriste mobitele i internet. Svaki treći adolescent društvene mreže koristi od tri sata do pet sati dnevno, dok ih svaki peti koristi više od pet sati dnevno! Nadalje, svaki treći adolescent provjerava poruke na društvenim mrežama nekoliko puta dnevno, a svaki peti adolescent društvene mreže provjerava stalno, bez obzira na to je li stigla obavijest o poruci ili nije.

Većina mladih otvorila je profil na društvenoj mreži prije dopuštene granice od 13 godina, više od 17% već s deset godina ili ranije, a svaki drugi adolescent ima više od jednog profila na Instagramu.

S obzirom na ove podatke, važno je razumjeti zašto su mladima moderna tehnologija, internet i društvene mreže toliko zanimljivi. Većina se mladih želi družiti sa svojim vršnjacima, što je i sasvim razumljivo s obzirom na potrebe u tom razvojnom razdoblju. Da se mladi žele družiti uživo, a ne putem društvenih mreža pokazalo je istraživanje još iz 2013. godine, a istraživanje iz 2019. to potvrđuje – 64% mladih u slobodno se vrijeme želi družiti s vršnjacima uživo, a samo ih 4,7% želi koristiti društvene mreže, dok ih se u stvarnosti 41,7% u slobodno vrijeme druži uživo, a 24,5% koristi društvene mreže. To nam govori o stvarnoj potrebi koju mladi imaju u toj dobi i daje snažnu sugestiju roditeljima da pokušaju svojem djetetu omogućiti slobodno vrijeme za druženje s vršnjacima, ako treba i nauštrb brojnih izvanškolskih obveza.

Razlozi zbog kojih trebamo razgovarati o iskustvima na internetu

Mnogi se brinu zbog negativnih utjecaja društvenih mreža i interneta na djecu i mlade, a elektroničko nasilje jedan je od opravdanih razloga za zabrinutost. Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i Hrabrog telefona iz 2013. godine pokazuje da su djeca koja trpe nasilje na Facebooku tjeskobnija (anksioznija), pokazuju više simptoma depresije, osjećaju više ljutnje i sklonija su neprihvatljivim ponašanjima od svojih vršnjaka. Djeca koja se ponašaju nasilno također su tjeskobnija (anksioznija) i sklonija simptomima depresije, doživljavanju ljutnje i neprihvatljivim ponašanjima od svojih vršnjaka. Djeca koja se ponašaju nasilno, a ujedno i trpe nasilje imaju najizraženije emocionalne i ponašajne poteškoće te narušenu sliku o sebi, a doživljavaju podjednako izražene simptome anksioznosti i depresije kao i djeca koja su isključivo žrtve nasilja, te iskazuju više ljutnje i neprihvatljivih ponašanja čak i od djece koja su isključivo počinitelji nasilja. Nadalje, rezultati istog istraživanja pokazuju da djeca koja imaju manju kontrolu nad korištenjem interneta (teže im je otići s interneta, češće razmišljaju o internetu kad nisu na njemu, više zanemaruju svoje obveze zbog interneta…) imaju lošiju sliku o sebi, tjeskobnija su, pokazuju više simptoma depresije te su sklonija neprihvatljivom ponašanju.

Posljedice nasilja na internetu osjećaju i žrtve i počinitelji i promatrači

Puno je istraživanja koja su provedena u zadnjih petnaestak godina u Hrvatskoj, a ovdje smo naveli samo neka od njih i samo neke rezultate koji nas s pravom mogu zabrinuti. Stoga ne smijemo zanemariti ulogu roditelja – oni jesu i trebaju ostati osobe koje imaju najveći utjecaj na svoju djecu, bez obzira na to koliko su djeca “velika”. Iako utjecaj prijatelja u adolescenciji postaje sve izraženiji, adolescenti žele i trebaju podršku, zaštitu, brigu i savjet roditelja, a posebno u situacijama kada su izloženi nasilju među vršnjacima ili se zbog nečega osjećaju povrijeđeno i loše.

60% srednjoškolaca susrelo se sa sextingom, svaki peti i sa sextortionom

Mladi nam govore da se rijetko obraćaju za pomoć odraslima, no s druge nam strane govore i da osjećaju potrebu da budu zaštićeni i da im se pomogne u teškim situacijama. Odnos s adolescentom nije lako zadržati i na njemu treba kontinuirano raditi. Biti prisutan roditelj ne znači sa skrivenog profila pratiti što dijete radi na društvenim mrežama, nego razgovarati, otvarati se prema svom adolescentu i pozivati ga da se otvori roditelju. Ponekad to znači čekati onih pet minuta u danu, između lupanja vratima i odlaska u sobu te dopisivanja na mobitelu, da dijete bude otvoreno za razgovor, no upravo je to vještina roditeljstva – uspjeti prepoznati taj trenutak, a ne siliti i nametati bliskost. Koristite zajedničke šetnje, odlaske u dućan ili kino i trenutke kada vozite dijete na neku sportsku aktivnost kao vrijeme za kratke razgovore. Uvedite male rituale, kao što je razgovor prije spavanja o tome što se dogodilo tog dana, što vas je razveselilo, naljutilo, rastužilo. Pritom je važno da sudjeluju i roditelj/roditelji i dijete/ djeca jer na taj način razvijate bliskost i povezanost među članovima obitelji.

Naš online život, o kojem roditelji ništa ne znaju – pobjednici natječaja

Radionice iz priručnika “Razgovarajmo o životu s druge strane ekrana” (koje su pripremili Lana Ciboci, Igor Kanižaj i Danijel Labaš) dobra su podloga za početak razgovora između roditelja i djece. Roditelji se često pitaju kako započeti neki razgovor, što reći o nekoj temi, kako dijete upozoriti, a da ne ga preplašimo, kako mu objasniti, a ne biti naporan i dosadan i postići da djeca i mladi ipak shvate ozbiljnost teme. Ove vam radionice mogu pomoći, a osim roditeljima, uz određene prilagodbe, ovi materijali mogu biti korisni i nastavnicima u osnovnim i srednjim školama. Kroz radionice se obrađuju mnoge aktualne teme vezane za izazove s kojima se djeca suočavaju u digitalnom okruženju, tako da ih roditelji razumiju i da mogu u razgovoru s djetetom dati svoje viđenje i pomoći mu na temelju svog životnog iskustva. To je ono što razlikuje djecu i odrasle kad je riječ o modernim tehnologijama – djeca imaju znanja o tehnologiji (možda čak i više od odraslih), ali nemaju životno iskustvo koje imaju roditelji.

Preuzmite pritučnik “Razgovarajmo o životu s druge strane ekrana”

Priručnik s radionicama koje možete s djecom provoditi kod kuće

Foto: cottonbro from Pexels