U preglednom radu “Uloga medijske pismenosti u samopredodžbi mladih uvjetovanoj medijskim idealima ljepote”, autorica Tea Stipan donosi uvid u dosadašnja istraživanja u tom području

Izvor: Tea Stipan, Uloga medijske pismenosti u samopredodžbi mladih uvjetovanoj medijskim idealima ljepote, Communication Management Review

Pripremila: Ana Dokler

“Sociokulturni standardi ljepote prikazani u medijima mogu imati značajan utjecaj na samopredodžbu vlastitog izgleda kod mladih, kao i na njihove stavove prema poželjnom izgledu. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju kako medijski prikazi ideala ljepote bitno utječu na način na koji mlade osobe percipiraju vlastiti izgled. Pregled dostupne literature na temu pokazao je da kratkoročne intervencije medijske pismenosti djeluju u smislu izazivanja medijskog skepticizma i smanjivanja negativnih učinaka, no da stvarne promjene u stavovima zahtijevaju dugotrajnije intervencije“, piše Tea Stipan u preglednom radu “Uloga medijske pismenosti u samopredodžbi mladih uvjetovanoj medijskim idealima ljepote“.

Rad je predstavila na konferenciji “Medijski odgoj i zaštita dječjih prava”, održanoj u prosincu 2017. u organizaciji Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment i Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, te je objavljen u posebnom izdanju znanstvenog časopisa časopisa Communication Management Review posvećenom medijskom obrazovanju te odnosu djece i medija.

Trebamo pravovremen i učinkovit pristup medijskom opismenjivanju djece i mladih

Prikaz idealnog tjelesnog izgleda u medijima

“Kroz povijest, koncept ženske ljepote mijenjao se kako bi reflektirao estetske standarde pojedinog vremenskog razdoblja. Kako navode Katzmarzyk i Davis (2001, str. 591), idealna težina i oblik tijela za žene prikazan u medijima promijenio se od zaobljenog početkom 1900-ih godina do sve tanjeg i mršavijeg u posljednjih nekoliko desetljeća. Pomak je osobito vidljiv u posljednjih 20 godina, kada je naglasak na mršavom i idealno građenom ženskom tijelu sve prisutniji u različitim medijskim sadržajima, što su brojna znanstvena istraživanja povezala i s porastom različitih poremećaja hranjenja, poput anoreksije i bulimije (usp. Morris, Katzman, 2003; McKnight, 2003; Harrison, Cantor, 1997; Neumark-Sztainer i sur., 2006). Porast količine takvih sadržaja moguće je opisati kao sociokulturnu epidemiju u kojoj ideali koje nameće modna industrija negativno djeluju na adolescente, osobito djevojke, koje idealni tjelesni izgled shvaćaju kao preduvjet uspjeha i ljepote. Budući da se izgled tijela prikazan u medijima predstavlja kao prevladavajuća društvena norma, adolescenti te medijske prikaze mogu shvatiti kao relevantna uporišta za usporedbu.

Iako je većina istraživanja usmjerena na medijske prikaze idealnog ženskog izgleda i utjecaja koje oni imaju na žene, primjetan je i pomak u načinu na koji mediji prikazuju muško tijelo (usp. Pope i sur., 1999). Glavnu razliku u medijskim prikazima idealnog ženskog i muškog tijela čini veličina i oblik tijela – za žene se uglavnom naglašava ideal mršavosti, dok kod muškaraca prevladava ideal mišićavosti. Idealno muško tijelo kakvo prezentiraju mediji jest vitko i mišićavo (usp. McCabe, Ricciardelli, 2001; Ricciardelli, McCabe, Banfield, 2000), pri čemu se najveći naglasak stavlja na mišićnu masu i opseg tijela, a u skladu s tim se oblikuju i medijski sadržaji upućeni muškarcima koji se odnose na tjelesni izgled”, navodi Tea Stipan te u svom radu donosi pregled istraživanja o navikama korištenja medija kod djece i mladih i utjecaju tih navika na njihovu sliku o sebi.

Kako dječacima pomoći da razviju zdravu sliku tijela, unatoč medijima

Utjecaj medija na samopredodžbu vlastitog izgleda

“Rezultati istraživanja kojeg su proveli Amad N. Khan i suradnici (2011) pokazali su kako su pojedinci s visokim stupnjem izloženosti medijskim sadržajima pokazali veću razinu nezadovoljstva tijelom u usporedbi s onima s niskim stupnjem izloženosti medijskim sadržajima. Također, istraživanje koje su proveli Yuko Yamamiya i suradnici (2005) potvrdilo je kako već petominutno izlaganje medijskim idealima ljepote rezultira negativnom slikom tijela u usporedbi s izlaganjem neutralnim prikazima, osobito kod mladih djevojaka s visokom razinom internalizacije i tendencijom prema socijalnoj usporedbi”, stoji u radu.

U tom je smislu osobito zanimljivo istraživanje Anne E. Becker iz 2004., provedeno prije i poslije uvođenja zapadnjačkih televizijskih kanala na Fijiju: “Tri godine nakon uvođenja zapadnjačke televizije, gotovo 12 posto djevojaka pokazivalo je nezadovoljstvo vlastitim tijelom i znakove poremećaja hranjenja, koji su do tada na tom području bili gotovo nepostojeći.”

Uz tradicionalne medije, prvenstveno televiziju i časopise, sve je veći utjecaj interneta i društvenih mreža na nezadovoljstvo mladih svojim izgledom:

“Društvene mreže poput Facebooka, Instagrama, YouTubea i drugih, sadrže vizualni element i podrazumijevanju dijeljenje fotografija koje drugi vide i komentiraju. Suvremene medijske platforme mijenjaju način na koji ljudi internaliziraju ideale ljepote, kontroliraju način na koji ih drugi vide i način na koji dobivaju povratne informacije o vlastitom izgledu (Mills, Shannon, Hogue, 2017).”

Utjecaj Instagrama na zadovoljstvo vlastitim tijelom kod tinejdžerica

Primjerice, “rezultati istraživanja koje su provele Tiggemann i Zaccardo (2015) pokazali su da je izloženost fotografijama na Instagramu koje potiču na vježbanje s ciljem boljeg fizičkog izgleda (fitspiration images) dovodi do većeg nezadovoljstva vlastitim tijelom nego izloženost neutralnim fotografijama.”

Mogući pozitivni utjecaji medija

Uz brojne dokaze o mogućim negativnim utjecajima medija na samopredodžbu mladih, autorica se pozabavila i mogućim pozitivnim utjecajima:

“Iako se u literaturi uglavnom polazi od negativnog utjecaja medija na zadovoljstvo izgledom, a većina istraživanja također upućuje na negativne posljedice izlaganja medijskim sadržajima, postoje i neke iznimke koje ukazuju na moguće pozitivne utjecaje medija na samopredodžbu. S obzirom na količinu medijskih sadržaja usmjerenih na žene i djevojke koji se usko fokusiraju na fizički izgled, korisno je znati kakvi bi medijski sadržaji mogli potaknuti pozitivne promjene.

Istraživanje koje su provele Phillippa C. Diedrichs i Christina Lee (2011) pokazalo je kako je za žene s prosječnim i visokim stupnjem internalizacije sociokulturnih ideala ljepote, izlaganje ženskim modelima prosječne težine i veličine tijela povezano sa znatno pozitivnijom slikom tijela u usporedbi s izlaganjem vitkim modelima ili bez modela. Također, za muškarce s visokim stupnjem internalizacije ideala muškog izgleda, izlaganje modelima prosječne veličine tijela bilo je povezano s pozitivnijom slikom tijela u usporedbi s izlaganjem vitkim modelima. Ovi rezultati ukazuju na to da modeli prosječne veličine i težine tijela mogu promovirati pozitivnu sliku tijela i svejedno biti privlačni konzumentima. Međutim, s obzirom na nedostatak promjena u industriji koja se bavi različitim aspektima izgleda na kojima se temelje medijski sadržaji namijenjeni mladim djevojkama i ženama, ali i muškarcima, potrebno je pronaći način kako ih osposobiti da kritički pristupaju sadržaju kojem su izložene i kojeg konzumiraju. U tom se pogledu nameće kao ključan koncept u razvoju kompetencija potrebnih za sveobuhvatno razumijevanje medija i medijskih sadržaja.”

Tko kaže da je to idealno tijelo?

Intervencije medijske pismenosti

Posebno poglavlje posvećeno je objašnjenju koncepta medijske pismenosti, istraživanjima o medijskoj pismenosti mladih i njenom mjestu u obrazovanju. Analizirane su i kratkoročne i dugoročne intervencije medijske pismenosti – “specifične strategije napravljene kako bi pomogle pojedincima, osobito djeci i mladima, da se zaštite od potencijalno štetnih učinaka izloženosti masovnim medijima”.

“S obzirom na to da brojna istraživanja ukazuju na utjecaj kojeg mediji imaju na samopredodžbu vlastitog izgleda, neki autori govore o potencijalu programa medijske pismenosti u školama koji bi potaknuli mlade, osobito djevojke, da kritički razmišljaju o idealu tjelesnog izgleda u medijima i odbiju negativne posljedice koje proizlaze iz izloženosti medijskim idealima. Kada se mlade educira o medijima i uči da kritički sagledavaju medijske prikaze izgleda, oni manje internaliziraju medijske ideale ljepote, a računalno modificirane prikaze doživljavaju manje realno (Kiefner-Burmeister, 2014, str. 7).

Programi medijske pismenosti koji se usredotočuju na razotkrivanje računalno modificiranih prikaza u medijima pokazuju se kao uspješni u smanjivanju nezadovoljstva tijelom kod djevojaka nakon izlaganja modificiranim prikazima žena u medijima. Čak i kratkoročne intervencije ovog tipa pokazuju rezultate u smanjivanju zabrinutosti vlastitom težinom i socijalnom usporedbom s modelima (Kiefner-Burmeister, 2014, str. 7). Istraživanja sugeriraju da su intervencije usredotočene na razotkrivanje modificiranih prikaza uspješne jer pojedinci svjesno usmjeravaju pozornost na digitalne manipulacije na fotografijama, što se pokazuje kao bitna komponenta u intervencijama medijske pismenosti. Ako intervencije medijske pismenosti mogu umanjiti vjerodostojnost medijskih poruka o poželjnom ženskom izgledu i povećati opseg do kojeg žene takve prikaze smatraju nerealnima, takva bi vrsta promjene mogla prekinuti proces socijalne usporedbe koji se smatra jednim od ključnih medijatora u povezanosti izloženosti medijskim idealima i nezadovoljstva vlastitim tijelom (Engeln-Maddox, Miller, 2008, str. 160).

Tko su djeci idoli u medijima i kako se zbog njih osjećaju

S obzirom na to da su mladi svakodnevno bombardirani medijskim sadržajima koji prikazuju ideale tjelesnog izgleda nedostižne za većinu, ponekad kratkoročne intervencije medijske pismenosti ne moraju nužno rezultirati poželjnim ishodom, odnosno, smanjenjem nezadovoljstva vlastitim tijelom. Kratkoročne intervencije medijske pismenosti pokazuju neke rezultate u poboljšavanju slike tijela i internalizaciji medijskih ideala, ali teže dovode do stvarne promjene u ponašanju (Yager, O’Dea, 2008, str. 184).

Zbog toga neki predlažu da je dužina intervencije, radije nego njen sadržaj, važnija za postizanje željenih rezultata. Rebecca Watson i Lisa M. Vaughn (2006) provele su istraživanje s ciljem određivanja učinaka kratkoročne i dugoročne intervencije medijske pismenosti sličnog sadržaja na nezadovoljstvo tijelom, svjesnost o postojanju sociokulturnih standarda ljepote i internalizacije istih. Rezultati su pokazali da i kratkoročna i dugoročna intervencija imaju potencijal smanjiti internalizaciju sociokulturnih ideala, a da je dugoročna intervencija medijske pismenosti učinkovitija u smanjivanju nezadovoljstva vlastitim tijelom u usporedbi s kratkoročnom intervencijom, što su potvrdila i druga istraživanja (usp. Stice, Shaw, 2004; Lumb, 2006).

Dok pojedinci kroz obrazovne sadržaje mogu individualno biti potaknuti da kritički sagledavaju medijske poruke o idealnom tjelesnom izgledu, zbog snažnog utjecaja vršnjaka u tom životnom periodu, takvi edukativni programi moraju uključiti adolescente i adolescentice u aktivnu, refleksivnu interakciju s njihovim vršnjacima. U suprotnom bi mladi mogli biti svjesni opasnosti poruka o medijskom idealu ljepote, no svejedno odbijati djelovati u skladu sa znanjem, ako smatraju da i njihovi vršnjaci nisu čuli, razumjeli i prihvatili takve poruke (Spurr i sur., 2013, str. 33). Zbog toga programi medijske pismenosti, da bi bili uspješni, moraju uključiti mlade i njihove vršnjake u raspravu o medijski posredovanim porukama“, piše Tea Stipan.

Pročitajte cijeli rad “Uloga medijske pismenosti u samopredodžbi mladih uvjetovanoj medijskim idealima ljepote”

Stereotipi, diskriminacija i kult tijela u medijima – kako zaštiti djecu?

Foto: Brooke Cagle on Unsplash