Više od polovice europskih dječjih filmova proizvede se u pet zemalja: Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj i Velikoj Britaniji –  stoji u studiji o stanju europskog filma za djecu, koju je objavila inicijativa KIDS Regio

Piše: Edita Bilaver, predsjednica Udruge “Djeca susreću umjetnost”, članica Upravnog odbora Europskog udruženja za dječji film

U kakvom je stanju europski dječji – pitanje je kojim se bavi pod nazivom “Europski film za djecu: brojke, izazovi i pitanja“, autorice dr.sc. Steffi Ebert, znanstvene suradnice na Sveučilištu Martin Luther u Halle-Wittenbergu u Njemačkoj, s doktoratom iz medijske znanosti.

Studiju je u lipnju 2019. objavila inicijativa KIDS Regio koja se bavi lobiranjem za kvalitetne europske filmove za djecu i podržava filmaše, produkcije, koprodukcije i distribuciju filmova, s posebnim naglaskom na originalne igrane filmove za djecu.

Europski film za djecu treba veću vidljivost i priznanje da bi osnaživao mlade

Dječji filmovi u studiji su definirani kao obiteljski filmovi s dječjim protagonistima, prikladni za djecu i prikazani u kinima. Da bi bio uključen u skup podataka koje je autorica istraživala, svaki je film morao zadovoljiti sljedeće uvjete:

“Po formi dječji film je koherentan kinematografski narativni audiovizualni proizvod primarno namijenjen prikazivanju u kinima, što znači da je u kinu prikazan barem jednom. To također uključuje filmove koji nisu bili u kino-distribuciji, ali su prikazani na festivalima. Dječji filmovi uključeni u ovo imaju trajanje od najmanje 60 minuta i uglavnom je riječ o igranim filmovima. Ni jedan od njih nije imao dobnu oznaku veću od 12, a producirani su ili koproducirani u barem jednoj europskoj zemlji. Publika kojoj se film obraća većinom su ili obitelji s djecom. U sadržaju postoji barem jedan dječji, to jest predadolescentni protagonist. Izuzetak su bajkoviti igrani filmovi u kojima glavne uloge igraju mladi odrasli ljudi – ovdje ime žanra govori samo za sebe. Mogući su i antropomorfni likovi ili odrasli koji se ponašaju poput djece. Dječji filmovi uključuju igrane i animirane filmove.”

Broj novih filmova i uspjeh kod publike

Kako stoji u sažetku studije, u razdoblju od 2004. do 2017. godine u 35 zemalja u Europi producirano je ili koproducirano 946 dječjih filmova. Uspoređujući razdoblja od 2004. do 2013. i od 2014. do 2017. bilježi se porast broja produkcija za 21%. Osobito su koprodukcije porasle za oko 52%, a nacionalne produkcije za 12%. Međutim, u usporedbi s ukupnom europskom filmskom produkcijom, rast dječje filmske produkcije ipak je nešto manji. U razdoblju od 2007. do 2016. ukupna je produkcija europskog filma rasla za 33%, a dječjeg filma za 14%.

Ključevi filma: pitanja za dešifriranje svakog igranog filma

U 2017. godini dječji su filmovi činili 6,2% ukupne europske filmske produkcije, ali su, što se tiče europskih filmova, privukli 10,7% kino publike u Europskoj uniji. Pogledalo ih je 3,1% ukupne kino publike EU-a koja gleda međunarodne filmove, uključujući i one izvan Europe. Udio dječjih filmova stoga je gotovo isti kao i u prethodnoj studiji, gdje je njihov tržišni udio u EU-u dosegao 3,3% godišnje, a udio u publici 11% (podaci iz 2014. godine).

Animirani filmovi u prednosti

Takvi su rezultati zabilježeni prvenstveno zahvaljujući uspjesima animiranih filmova, a manje igranih akcijskih filmova za djecu. Iako se samo 33% ukupne produkcije filmova odnosi na animirane naslove, oni privlače 55% publike. To jača poziciju animiranih filmova u produkciji dječjih filmova, dok igrani filmovi pokazuju niži rast u proizvodnji i teže dopiru do svoje publike. U prosjeku, igrane filmove za djecu pogleda 498 tisuća gledatelja, a one animirane više od 1,3 milijuna gledatelja (podaci prema broju prodanih kino-ulaznica u periodu od 2011. do 2017. godine).

Pet zemalja s najvećom produkcijom dječjih filmova u Europi su Njemačka, Francuska, Nizozemska, Danska i Velika Britanija  – one zajedno proizvedu 52% ukupne produkcije filmova za djecu. Danska, Luksemburg i Norveška vodeće su pak zemlje kad je riječ o udjelu dječjih filmova u ukupnoj nacionalnoj filmskoj produkciji.

Po broju produciranih dječjih filmova od 2004. do 2017. godine Hrvatska se nalazi na 20. mjestu u Europi. U tom je razdoblju kod nas producirano ukupno 9 filmova, od čega njih 5 kroz nacionalnu produkciju, a ostatak kao koprodukcije.

Od hrvatskih filmova u kinima najgledaniji su filmovi za djecu

Koprodukcije u prosjeku privlače više publike i češće se nego filmovi 100% nacionalne produkcije prikazuju na više od pet vannacionalnih tržišta. Međutim, izvanredne rezultate postižu samo pojedini naslovi iz koprodukcija, npr. britansko-francuska koprodukcija Medvjedić Paddington – najgledaniji europski dječji film od 2011. do 2017. Za velik dio koproduciranih dječjih filmova broj gledatelja je ipak ispod prosjeka, što pokazuje da koprodukcije ne donose automatski veći uspjeh.

U glavnim ulogama najčešće su dječaci

Studija se bavi i pitanjem “Tko su dječji protagonisti u europskom dječjem filmu?”, odnosno rodnom raspodjelom dječjih glavnih uloga i udjelom protagonista s drugačijim kulturološkim podrijetlom od zemlje produkcije. Pokazalo se da su u europskim igranim dječjim filmovima protagonisti uglavnom muški likovi (49%), dok su ženski likovi protagnoisti u samo 24%, a mješovite skupine djece u 27% filmova. U samo 2,8% svih filmova dječji protagonisti imaju kulturne korijene izvan zemlje produkcije. Zaključak je ovdje da je rodna raspodjela uloga neuravnotežena i da su glavni likovi u većini europskih dječjih filmova bijela muška djeca, a autorica napominje da će ovi aspekti i dalje biti predmet detaljne analize.

Kako rodni stereotipi u filmovima i na televiziji utječu na dječji razvoj

Iz navedenih brojki proizlazi kako se produkcija filmova za djecu ne razvija istom brzinom kao i ukupna produkcija europskog filma pa preostaje za istražiti kako to da se, usprkos interesu mlade publike za autentičnim filmskim ostvarenjima i njima bliskim temama, manji broj redatelja odlučuje upustiti u avanturu filma za djecu. Stječe se i dojam da se dugometražna filmska ostvarenja za djecu još uvijek ne tretiraju kao ravnopravni dio filmske kulture i industrije, iako upravo ta ostvarenja odgajaju publiku današnjice i sutrašnjice.

U Europskom udruženju za dječji film često se debatira zašto je mnogim redateljima rad na filmovima za djecu ispod časti i zašto to smatraju drugorazrednim poslovima, tako da problematika produkcije i distribucije filmova za djecu ima svoje korjene u toj percepciji.

Foto: Udruga “Djeca susreću umetnost”