OŠ Rapska snima reportaže sa školskih događanja i objavljuje ih na internetskoj stranici škole, napravili su i svoje novine i radijsku emisiju, a članice skupine, učenice 5. razreda, održale su povodom Dana medijske pismenosti radionicu u 2. razredu

Piše: Ana Dokler

Zagrebačka Rapska na nekoliko se različitih načina uključila u Dane medijske pismenosti: Medijska skupina bila je na RTL-u na radionici “Djeca upoznaju medije“, a u školi su članice skupine, učenice 5. razreda, pripremile i održale radionicu “Emotikoni” svojim mlađim kolegama iz 2. razreda; prvašići su imali radionicu “Obiteljska večer pred ekranom“, a učenici trećih i četvrtih razreda radionicu radionicu “Osviještenost o količini reklama u filmskom programu“, preporučenu u nastavnim materijalima koje su Agencija za elektroničke medije i UNICEF izdali povodom Dana medijske pismenosti.

Obrazovni materijali za vrtiće, osnovne i srednje škole

Članice Medijske skupine, zajedno s voditeljicom, učiteljicom razredne nastave Dianom Dujmović i profesoricom Sanjom Brajević na RTL-u su bile 19. travnja. Tamo je s njima cijelo vrijeme bila televizijska voditeljica Antonija Stupar; novinar Ivan Vrdoljak proveo ih je kroz redakciju vijesti i održao prezentaciju o novinarskom poslu, a družile su se i s urednicom i voditeljicom “RTL-a Danas” Anom Brdarić Boljat te s Davorom Balažinom i Tatjanom Gržan s RTL Kockice. Bile su u studiju, vidjele kako funkcionira snimanje pred zelenim platnom, okušale su se u čitanju vijesti s blesimetra te radile vježbe govora i koncentracije, a zanimljivo im je bilo i u režiji, kao i u garderobi i šminkeraju.

“Posjet RTL-u djevojke je dodatno inspirirao u želji da nam sljedeći projekt kojem ćemo se posvetiti bude snimanje školskih vijesti. Već imaju plan kako će podijeliti uloge u redakciji i koje će teme obraditi”, kaže nam voditeljica Medijske skupine Diana Dujmović. Ističe kako učenice daju značajan doprinos prilikom izbora tema kojima će se baviti na Medijskoj skupini, jer ih puno toga zanima pa se na svaki njezin prijedlog uvijek nadovežu brojnim dodatnim idejama, a inspiraciju pronalaze u svom svakodnevnom životu.

Tako su osmislile i radionicu “Emotikoni”.

Sjajan primjer vršnjačkog učenja

“Kad sam kupila novi mobitel, primijetila sam puno novih emotikona, koje na starom nisam imala. Shvatila sam da djeca često ne razumiju što svi ti znakovi predstavljaju. Na radionici koju je Medijska skupina imala tijekom proljetnih praznika istraživale smo fenomen emotikona te ih povezale s prepoznavanjem ljudskih osjećaja, a poslije su članice Medijske skupine svoja znanja prenijele učenicima 2. a razreda.

U uvodnom dijelu radionice drugaši su pantomimom morali jedni drugima prikazati tugu, sreću, strah, bijes i gađenje. Nakon toga su trebali osjećaje prikazati na papiru pa ih je većina spontano počela crtati ‘smajliće’. Tako su došli do teme radionice – emotikona, ili emojija, koji se u vrijeme pojavljuju posvuda, od aplikacija i filmova do čestitki, reklama, pakiranja različitih proizvoda… Nakon mog uvodnog dijela, djevojke su preuzele kormilo te prenijele učenicima 2. razreda najvažnije informacije o emotikonima uz pomoć plakata koji su načinile na radionici tijekom praznika.

Učenike su zatim podijelile u skupine, dale im materijale te je svaka od njih radila s jednom skupinom. Prvo su promatrali univerzalne izraze lica za sreću, tugu, strah i bijes te ih imenovali, a nakon toga su proučavali te pokušavali imenovati ostale prikazane osjećaje na licima ljudi. Sljedeća aktivnost bila je spajanje emotikona s ljudskim izrazima lica. Učenicima je ta aktivnost bila jako zanimljiva i shvatili su kako i najmanji detalj može utjecati na prepoznavanje osjećaja. Ako možemo prepoznati kako se netko osjeća, razvijamo empatiju te možemo tu osobu bolje razumjeti te ako treba i pomoći. Osim toga, emotikoni daju emocionalnu notu porukama riječima te je tako lakše komunicirati kada sugovornika ne vidimo.

Posljednja aktivnost je bila stvaralačka. Učenici su sa svojim voditeljicama izrađivali agamografe, koji su oblik kinetičke umjetnosti – umjetnička djela koja se mijenjaju kada promatrač promijeni točku gledišta. Sada je plan da učenici 2. a razreda, u kojem smo održali ovu radionicu, prenesu to i drugim učenicima“, opisala nam je Diana Dujmović.

Ona je sada učiteljica u 1. a razredu pa se s njima povodom Dana medijske pismenosti i Dana obitelji posvetila temi obiteljske večeri pred ekranom.

Kako izgleda obiteljska večer pred ekranom

“Djeca su rado razgovarala o ovim svojim iskustvima; među njihovim omiljenim filmovima našli su se E.T., Pirati s Kariba, Mr. Bean, a zanimljivo je bilo vidjeti i da neki učenici sa svojim roditeljima gledaju dokumentarce o životinjama. Kako bi prikazali svoju obitelj pred ekranom, napravili su diorame svojih dnevnih boravaka. Na pozadini koja je predstavljala ekran televizora crtežom su prikazali svoj omiljeni film, a mamu, tatu, braću i sestre izradili su od plastelina.

Nakon tog kreativnog djela trebali suodgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Zašto moja obitelj gleda zajednički taj film?
2. Što rade roditelji za vrijeme gledanja filma?
3. Što radimo nakon gledanja filma?
4. Kako se osjećam kada zajednički gledamo film?

Odgovore na pitanja su učenici ispisali na listiće te ih zalijepili na poleđinu diorame. Među odgovorima se moglo pročitati da roditelji tipkaju na mobitelu tijekom gledanja filma, ali i da komentiraju i objašnjavaju prikazane događaje. Svi učenici su ustvrdili da im je lijep osjećaj kada zajednički gledaju film i o njemu mogu razgovarati s roditeljima, jer je obitelj na okupu, a i film tako postaje zanimljiviji”, kaže Diana Dujmović.

Radionica o reklamama

Njezine kolegice, učiteljice Milica Mitrić, Mirjana Stevanović, Narcisa Pavlek, Sanela Lacić i Mirna Majić, u svojim razredima, 3. a, 3. b, 3. c, 4. a i 4. b, održale su radionicu “Osviještenost o količini reklama u filmskom programu” iz nastavnih materijala za osnovne škole za učenike pod 1. do 4. razreda “Pozitivni i negativni medijski sadržaji“.

Učenici su dobili zadatak pogledati animirani film “Shrek treći”, prikazan na RTL-u u nedjelju, 21. travnja. Pratili su i zapisivali sve reklame, razvrstavali ih na kategorije te bilježili njihovo trajanje. Najviše reklama se odnosilo na hranu i piće te na telekomunikacije i mobilne uređaje, a primijetili su i reklame koje su se tijekom filma pojavljivale u kutu ekrana – najave emisija te medijske kuće. Završno prebrojavanje reklama i zbrajanje njihovog trajanja neugodno je iznenadilo učenike: tijekom 93 minute filma vidjeli su čak 52 reklame koje su ukupno trajale 19 minuta. Ova jednostavna, a tako učinkovita radionica, pomogla je učiteljicama i roditeljima na lagan način osvijestiti činjenicu da moramo paziti što, kako i koliko gledamo s djecom, smatra Diana Dujmović.

Djeca i oglašavanje: što se smije, a što ne?

Kaže kako je na istraživanje medija i njihovih utjecaja motiviraju prije svega njezina djeca, šestogodišnjak i trogodišnjakinja, s kojima se, kako kaže, svakodnevno bori i često mora stajati između njih i raznih ekrana koje imaju kod kuće.

“Dok nešto zajedno gledamo, prirodno mi je da to i komentiramo, ali vidim da mnogi roditelji to ne rade, nema interakcije između njih i djece dok vrijeme provode uz razne medijske sadržaje, što je dijelom potvrdila i naša radionica ‘Obiteljska večer pred ekranom’. Drago mi je da djeca roditeljima prenose ono što radimo u školi pa tako i njih osvještavaju o različitim utjecajima medija i važnosti medijskoj pismenosti”, kaže Diana Dujmović, koja je 2009. počela u školi voditi filmsku skupinu, koja je 2016. prerasla u Medijsku skupinu.

Istraživanje različitih medija

“Prije smo snimali reportaže sa školskih događanja, a napravili smo i nekoliko igranih filmova. Svojim učenicima i danas pokazujem te filmove i tako smo nedavno primijetili da je film ‘Tko petarde baca‘ iz 2009. na YouTubeu pogledan 117 tisuća puta. Sada se, osim filmom i fotografijom, bavimo i drugim medijima. I dalje ponekad snimamo reportaže sa školskih događanja, kao što je bio prošlogodišnji “Dan BezVeze“,  i objavljujemo ih na internetskoj stranici škole, ali smo napravili i svoje novine za Dan kruha, audio najave za skupljanje starog papira koje smo puštali preko školskog razglasa, a onda i radijsku emisiju povodom Dana sjećanja na Vukovar. Sve smo to radili prvi put pa je bilo jako zanimljivo, uz puno istraživanja”, priča.

Ponosna je i na izložbu “Tunel u Rapskoj” koju je prošle godine priredila s članicama Medijske skupine. Učenice su u listopadu posjetile izložbu “Croatia je Hrvatska” u tunelu Grič, oduševile se i poželje i same nešto slično napraviti. Izradili su instalaciju – kartonski tunel s fotografijama kroz koji su na dan otvaranja prošli svi učenici škole.

“Učenice, članice Medijske skupine kroz ovaj naš projekt naučile su kako se radi izložba, upoznale se s vidovima suvremene umjetnosti, izvježbale se u kaširanju i sprejanju bojom, otkrile nove načine prikupljanja informacija te baratanja njima. Morale su kritički procijeniti koje fotografije prikazuju relevantne sadržaje, zanimljive i primjerene dobi učenika osnovne škole. Uloga tunela bila je i educirati učenike o manje poznatoj povijesti Zagreba i Hrvatske pa su djevojke napravile kviz za posjetitelje o poznatim Zagrepčanima, poput Marije Jurić Zagorke i Lavoslava Ružičke.

Učenici su u tunelu mogli ispisivati i svoje ‘poruke za budućnost‘. Kad smo poslije iščitavali te poruke, vidjeli smo da su učenici nižih razreda pisali poruke tipa ‘Budi cool!’, ‘Misli pozitivno!’, ‘Puno uči’, a neki učenici viših razreda negativno su komentirali ‘Tunel u Rapskoj’. Pitale su se zbog čega je tako te na kraju zaključile da su učenici koji su pisali negativne komentare zapravo htjeli i sami biti dijelom ovog događaja, a nisu imali priliku prije se uključiti, pa su se sad uključili, makar i na ovakav način”, kaže Diana Dujmović.

U našoj rubrici Učitelji potražite i druge primjere dobre prakse iz hrvatskih škola