Prenosimo vam preporuke mladih savjetnika europskih pravobranitelja za djecu o pravima djece u digitalnom okruženju. U njima jasno navode što trebaju od roditelja, škola, tvrtki i države kad je riječ o pristupu internetu, privatnosti, sekstingu, lažnim vijestima, elektroničkom nasilju…

Izvor: dijete.hr

Zaštita dječjih prava u digitalnom okružju bila je središnja tema kojom se prošle godine bavila Europska mreža pravobranitelja za djecu – ENOC (European Network of Ombudspersons for Children), čiji je član i Ured pravobraniteljice za djecu u Hrvatskoj.

Kao rezultat njihovog rada i suradnje s istaknutim međunarodnim stručnjacima u području zaštite djece na internetu i medijske i digitalne pismenosti, te konzultacija s djecom koja savjetuju pravobranitelje, krajem rujna 2019. doneseno je Stajalište ENOC-a o dječjim pravima u digitalnom okružju. Taj dokument polazi od činjenice da je digitalno okružje od presudne važnosti za ostvarenje dječjih prava danas i da svako dijete ima pravo na pristup digitalnom svijetu, kao i na to da se u tom svijetu igra, uči i napreduje, a da pritom bude zaštićeno na najbolji mogući način.

Preporuke Vijeća Europe o pravima djece u digitalnom svijetu

S tim ciljem europski pravobranitelji za djecu zahtijevaju od svojih vlada, Europske komisije i Vijeća Europe da poduzmu sve odgovarajuće radnje u svrhu poštovanja, zaštite i ispunjenja prava djece kako bi djeca i mogli uživati prednosti i mogućnosti koje nudi digitalno okružje. Stajalište ENOC-a je ujedno poziv državama i međunarodnim tijelima na dosljednu primjenu UN-ove Konvencije o pravima djeteta u uvjetima suvremenog digitalnog doba. U njemu se naglašava važnost razmatranja perspektive djeteta i osiguravanja participacije djece i mladih u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava u digitalnom svijetu. Također se ističu pristupi temeljeni na znanju i odgovornosti i poziva se na suradnju različitih resora koji moraju osigurati zaštitu prava djece.

Paralelno s donošenjem Stajališta ENOC-a, u koje su ugrađena i mišljenja djece, mladi savjetnici europskih pravobranitelja za djecu, članovi ENYA-e (ENOC Network of Young Advisers) pripremili su i svoje Preporuke o dječjim pravima u digitalnom okruženju, koje vam u nastavku prenosimo u cijelosti.

Filmski natječaj: Naš online život, o kojem roditelji ništa ne znaju

U njima mladi daju niz praktičnih prijedloga o zaštiti prava djece na privatnost, o mjerama koje treba poduzeti u području obrazovanja, mogućnostima zaštite u odnosu na najveće rizike i izazove s kojima se djeca susreću (vršnjačko online , seksting, govor mržnje, itd.) te o mogućnostima i prilikama za sudjelovanje djece u donošenju odluka koje se odnose na njih.

Helenca Pirnat Dragičević nedavno je, u povodu Dana sigurnijeg interneta, pozvala Vladu RH te nadležna ministarstva (obrazovanja, obitelji, kulture, zdravstva, pravosuđa i unutarnjih poslova) da Stajalište ENOC-a i Preporuke ENYA-e uzmu u obzir i prilikom predstojeće izrade nove nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj.

Preporuke ENYA-e: Prava djece u digitalnom okružju

Rujan 2019., Europska mreža mladih savjetnika pravobranitelja za djecu (European Network of Young Advisors – ENYA)

1. Privatnost

1.Škole, roditelji/skrbnici, mediji i vršnjaci trebaju obrazovati djecu i mlade te njihove roditelje/skrbnike o privatnosti na internetu.

2. Roditelji/skrbnici i mladi trebali bi biti bolje informirani o pretjeranom dijeljenju osobnih informacija na internetu. Roditelji/skrbnici trebali bi također voditi računa o pravu na privatnost svoje djece: ne bi smjeli objavljivati njihove slike na internetu bez njihovog pristanka.

‘Ne objavljujte moje slike na društvenim mrežama!’

3. Tvrtke (društvenih) medija treba obvezati da od ljudi traže pristanak prije objave njihovog privatnog sadržaja (slika, informacija …). Nadalje, platforme za društvene medije trebaju imati pristupačan i pouzdan sustav izvještavanja.

4. Tvrtke (društvenih) medija trebaju preuzeti odgovornost za osobne informacije koje im djeca i mladi stavljaju na raspolaganje. Ne bi im se smjelo dopustiti da ih rabe za komercijalne svrhe bez pristanka mladih.

5. Tvrtke u Europi treba obvezati da njihove odredbe i uvjeti poslovanja budu dostupni, jasni i razumljivi ljudima svih dobi.

6. Države treba poticati da pružaju dostupne obavijesti o najvažnijim informacijama te odredbama i uvjetima funkcioniranja digitalnog okružja te da podižu svijest o pravima mladih na digitalnom području (npr. na mrežnim stranicama).

2. Obrazovanje

1.Da bi se očuvala prava svakog djeteta, države trebaju omogućiti jednak pristup internetu i obrazovnim platformama u digitalnom okružju.

2. Potrebne su posebne odredbe za učitelje i pedagoge o najvažnijim pitanjima za djecu i mlade u digitalnom okružju. Tako bi se svoj djeci i svim mladima omogućilo da zatraže pomoć.

3. Djecu i mlade treba od najranije dobi obrazovati o društvenim medijima i tehničkim uvjetima uporabe. To obrazovanje može uključivati odnos prema govoru mržnje i dezinformacijama, a trebalo bi omogućiti djeci i mladima da razviju kritičke vještine pomoću kojih će razlikovati prave i pouzdane informacije od lažnih.

Materijali za uvođenje kritičkog vrednovanja izvora u učionice

4. Države trebaju uspostaviti različite izvore informacija (formalne i neformalne) o digitalnom okružju za djecu i mlade te za njihove roditelje, skrbnike i učitelje.

5. Treba promicati spolni odgoj u digitalnom okružju (na primjer. u vezi s rodnom tematikom, rizicima sekstinga, itd.) radi povećanja međusobnog poštovanja i seksualne svijesti na internetu. Time bi se trebalo nastojati stvoriti prihvaćanje i razumijevanje različitosti.

3. Rizici i izazovi

1. Djeca i mladi koji imaju problema u komunikaciji na internetu trebali bi moći osobno dobiti pomoć od osobe iz njihove sredine. Tu bi osobu trebala odrediti djeca i mladi, a može biti netko iz škole ili lokalne organizacije mladih. Djeca i mladi trebali bi imati puno povjerenje u tu osobu. Ta osoba treba biti obučena i treba se trajno obrazovati za pružanje pomoći djeci i mladima. Ta osoba može imati proživljeno iskustvo.

2. U situacijama vršnjačkog nasilja na internetu ili sekstinga važno je da i žrtva i počinitelj dobiju podršku. Nadalje, važno je usredotočiti se na prevenciju, a ne na kažnjavanje. Na primjer, stvaranjem prijateljske i sigurne atmosfere u školama može se spriječiti vršnjačko nasilje na internetu.

3. Stav koji zabranjuje seksting (ne čini to) u obrazovnom je smislu neučinkovit i zanemaruje stvarnost u kojoj djeca i mladi danas žive. Škole se trebaju baviti temom sekstinga/dijeljenja obnaženih fotografija na satovima spolnog odgoja ili digitalnih medija. Odrasle (roditelje, učitelje …) također treba obrazovati o toj temi da bi mogli što bolje pomoći djeci i mladima koji se suočavaju s dijeljenjem obnaženih fotografija, govorom mržnje na internetu, itd.

60% srednjoškolaca susrelo se sa sextingom, svaki peti i sa sextortionom

4. Djeca i mladi trebaju imati pravo govoriti o sekstingu i vršnjačkom nasilju na internetu u povjerljivoj atmosferi, bez znanja njihovih roditelja/skrbnika. Treba uspostaviti sustav vršnjačke potpore da bi djeca i mladi mogli pomagati jedni drugima ako netko od njih doživi neugodnosti na internetu.

5. predstavljaju problem djeci i mladima i mogu ih ugroziti. Izradom instalacije ili mrežnih stranica pomoću koje se mogu provjeriti lažne vijesti pomoglo bi se djeci i mladima da ih prepoznaju.

4. Sudjelovanje i mogućnosti

1.Digitalno okružje trebalo bi biti pristupačno svima. Svi (mladi) ljudi trebali bi imati pristup digitalnoj tehnologiji, uključujući besplatan pristup bežičnom internetu. Posebno treba voditi računa o tome da digitalno okružje bude dostupno djeci s posebnim potrebama (djeci s poteškoćama u razvoju, djeci odvojenoj od roditelja, djeci u pokretu, djeci u alternativnoj skrbi, siromašnoj djeci, itd.).

2. Treba izraditi aplikaciju koja bi pomogla djeci i mladima da uče o ljudskim pravima i dječjim pravima na zanimljiv i pristupačan način.

3. Treba izraditi opću aplikaciju za zaštitu privatnosti djece i mladih. Ta bi aplikacija trebala djeci i mladima pružati pouzdane informacije i mehanizam za pritužbe u vezi s pitanjima privatnosti. Djecu i mlade treba uvijek uključiti u proces donošenja odluka i zakona koji se na njih odnose. Države mogu uključiti djecu i mlade u proces odlučivanja kroz njihovo sudjelovanje na internetu.

4. Odrasli najčešće vide i spominju negativne stvari u vezi s internetom. Ali je najvećim dijelom vrlo pozitivan. Djeci i mladima treba pomoći da izgrade pozitivan odnos prema digitalnim medijima – zabrana korištenja tehnologijom (npr. zabrana uporabe mobitela u školama) nije dobar način da se djeca nauče kako da se njome koriste: odrasli bi trebali promicati pozitivno korištenje djece i mladih digitalnim medijima, umjesto da ih zabranjuju.

Najčešće brige roditelja kad je riječ o medijima i zašto zabrane nisu rješenje

Foto: Luke Porter on Unsplash