Za lakše prepoznavanje teorija zavjere, psiholog Stephan Lewandowsky i kognitivni znanstvenik John Cook, autori Priručnika o teorijama zavjere koji je preveden i na hrvatski jezik, ističu sedam značajki zavjereničkog razmišljanja, predstavljenih uz pomoć akronima KONSPIR

Izvor: Priručnik o teorijama zavjere

Sedam je značajki zavjereničkog razmišljanja, koja sumiramo (i jednostavnije pamtimo) korištenjem akronima KONSPIR:

Kontradiktornost

Teoretičari zavjere mogu istovremeno vjerovati u ideje koje su međusobno proturječne. Na primjer, oni će istovremeno vjerovati da je princeza Diana ubijena i da je lažirala vlastitu smrt, kao što će istovremeno tvrditi da je COVID prevara i da je COVID smrtonosno kinesko biološko oružje. To je moguće jer je predanost teoretičara zavjere nepovjerenju u “službene” izvještaje u tolikoj mjeri apsolutna da nekoherentnost njihovog sustava uvjerenja postaje potpuno nebitna.

Go viral! – edukativna online igra o dezinformacijama na hrvatskom

Ogromna sumnja

Zavjereničko razmišljanje uključuje nihilistički stupanj skepticizma prema bilo kojem službenom izvještaju. Taj ekstremni stupanj sumnjičavosti ne dozvoljava vjerovanje u bilo što što se ne uklapa u teoriju zavjere.

Neprijateljske namjere

Uvijek se podrazumijeva isključivo podla motivacija iza bilo koje pretpostavljene zavjere. Teorije zavjera nikad ne dozvoljavaju mogućnost benignih motivacija onih koje optužuju za zavjeru.

Sigurno nešto nije u redu

Iako teoretičari zavjera povremeno napuštaju neke specifične ideje kad one postanu neodržive, te promjene mišljenja ne mijenjaju njihovo opće uvjerenje da “sigurno nešto nije u redu” i da se službena verzija temelji na obmani.

Progonjena žrtva

Teoretičari zavjera sebe doživljavaju i predstavljaju kao žrtve organiziranog progona. Istovremeno, sebe doživljavaju i kao hrabre protivnike, koji na sebe preuzimaju borbu protiv zlih urotnika. Zavjereničko razmišljanje na taj način uključuje istovremenu percepciju sebe kao žrtve i heroja.

QAnon i uloga društvenih mreža u širenju teorija zavjere

Imunost prema dokazima

su inherentno zatvorene same u sebe – dokaz koji nije u skladu s tom terorijom se reinterpretira kao dio zavjere. Što su jači dokazi koji opovrgavaju zavjeru (npr. FBI je oslobodio političara optužbi za zlouporabu osobnog poslužitelja e-pošte), tim više teoretičari zavjere nastoje uvjeriti ljude u svoju verziju događaja (npr. FBI je uključen u zavjeru kako bi zaštitili političara).

Reinterpretacija slučajnosti

Prekomjerna sumnja, karakteristična za zavjereničko razmišljanje, često dovodi do uvjerenja da se ništa ne događa slučajno. Male slučajnosti, kao što su netaknuti prozori na zgradi Pentagona nakon napada 11. rujna, iznova se tumače tako da se pripisuju zavjeri (da je zrakoplov udario u zgradu, svi prozori bi se razbili), na taj način postajući utkani u širi, međusobno povezani obrazac.

Hrvatsko izdanje priručnika o teorijama zavjere

Foto: Tom Carnegie, Unsplash