Brojne i lažne vijesti nastale oko Covida-19 utječu na društvo u cjelini pa tako ni nisu pošteđena negativnih posljedica velikog broja kontradiktornih informacija

Piše: Marija Lalić

Pandemija Covida-19 izazvala je globalnu krizu. Mnoge zemlje su tijekom ožujka i travnja 2020. zatvorile škole i vrtiće te otkazale okupljanja i događanja. Svakodnevica gotovo trećine svjetske populacije se iznenada promijenila, što je utjecalo i na psihičku dobrobit i zdravlje pojedinaca.

Globalno istraživanje COVIDiSTRESS, provedeno u više od 50 zemalja, otkriva kako su restriktivne mjere utjecale na psihičko zdravlje. U istraživanju je sudjelovala i Hrvatska, a rezultati za Europsku uniju pokazuju da je kod anketiranih u Hrvatskoj tijekom ožujka i travnja 2020. zabilježena umjerena razina stresa, međutim ti su rezultati pri samom vrhu u Europskoj uniji. Uvedene mjere izazvale su višu razinu stresa samo kod Poljaka i Portugalaca. Najveći izvor zabrinutosti građana na razini EU-a je strah za nacionalnu ekonomiju, a slijede ga strah od hospitalizacije i smrti te strah od zaraze koronavirusom.

Što je infodemija i kako se u njoj snaći?

Ovih posljedica nisu pošteđena ni djeca. Save the Children, najveća svjetska nezavisna organizacija koja se bavi zaštitom prava djece, tijekom ožujka i travnja provela je istraživanje koje je imalo za cilj utvrditi kako se djeca nose s novonastalom situacijom. Prema njihovom izvještaju, svako četvrto dijete je anksiozno zbog mjera uvedenih s ciljem suzbijanja širenja Covida-19, poput zatvaranja i karantene, a mnogi među njima su pod rizikom razvoja trajnih psihičkih poremećaja, poput depresije. Među šest tisuća intervjuirane djece u SAD-u, Njemačkoj, Finskoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji njih gotovo 65 % ne zna kako se nositi s dosadom i osjećajem izolacije.

Međunarodni centralni institut za obrazovnu televiziju i televiziju za mlade (IZI)  sa sjedištem u Berlinu i  PRIX JEUNESSE fondacija, koja je osnovana s ciljem promicanja kvalitetnih dječjih televizijskih sadržaja, tijekom ožujka i travnja 2020. proveli su međunarodnu studiju u 42 zemlje kako bi utvrdili kako djeca percipiraju krizu izazivanu koronavirusom, kolika je njihova razina znanja o Covidu-19 te koja je uloga medija u tome. U studiji je sudjelovalo 4200 djece u dobi od 9 do 13 godina.

Svako peto anketirano dijete izjavilo je da je jako zabrinuto, a glavni uzrok dječje zabrinutosti je strah da će se razboljeti netko od članova njihove obitelji i da neće moći dugo posjetiti djedove i bake.

Kada je znanje o virusu u pitanju, većina djece je pokazala osnovno znanje. Gotova sva djeca su znala točno dogovoriti otkuda je virus potekao, da su osobe starije od 60 godina najranjivija skupina te da redovitim pranjem ruku mogu umanjiti rizik od zaraze.

Upitnik je mjerio i dječju podložnost dezinformacijama. Djeci je u sklopu upitnika bilo ponuđeno pet izjava (4 glasine i 1 činjenica) za koje su morali reći jesu li točne ili netočne. Najveći udio djece, baš kao i odraslih, bio je sklon povjerovati da je proširila vlada neke strane zemlje kao biološko oružje”. Ovu tvrdnju točnom je smatralo 21 % djece, a u najvišem postotku u nju su vjerovali trinaestogodišnjaci (29 %).  Sve lažne vijesti točno je identificiralo 42 % djece.

Koronavirus i dezinformacije – savjeti za roditelje

Kada se upare podaci o razini zabrinutosti koju djeca osjećaju i njihovom znanju o virusu, postaje jasno da upravo djeca koja su prijavila da se osjećaju jako zabrinuto znaju najmanje činjenica o virusu. Među djecom koja su na sva pitanja odgovorila točno, njih svega 15 % prijavilo je da se osjeća jako zabrinuto, dok se među djecom koja su na sva pitanja odgovorila krivo njih 35 % osjeća tako. Isto pokazuje komparacija razine prijavljenog osjećaja zabrinutosti i dezinformacija – što dijete vjeruje u veći broj glasina, to je zabrinutije.

Rezultati ove studije sugeriraju da bi veća dostupnost informacija o Covidu-19 prilagođenih djeci u dobi od 9 do 13 godina mogla pozitivno utjecati na njihovu psihološku dobrobit.

U prilog tome govori i podatak da su najviše netočnih odgovora dala najmlađa djeca. Roditelji i mogu i trebaju pomoći djeci da dođu do važnih i točnih informacija, ali i mediji namijenjeni djeci u ovom procesu igraju važnu ulogu.

Korištenje medija u vrijeme karantene je, sasvim očekivano, bilo u porastu. Djeca su se medijima koristila više nego inače, uglavnom kako bi se lakše nosili s dosadom, napisali zadaću, ostali u kontaktu s prijateljima, došli do informacija te utjecali na svoje emocionalno stanje. Gotovo polovica djece u ovom istraživanju rekla je da se medijima koriste kada su tužni, a njih 60 % kada se osjećaju usamljeno.

Zbog pandemije djeca su u većem riziku od online nasilja

Televizija je medij koji su djeca najčešće koristila, ali njena popularnost je znatno veća kod mlađe djece, nego kod starije. Iako je polovica anketirane djece prijavila zasićenost vijestima o koronavirusu, kao i da ih vijesti o koronavirusu plaše, njih čak 65 % bi željelo da se dječja televizija u njihovoj zemlji bavi ovom temom.

Rezultati ove studije upućuju na važnost razvoja medijskih sadržaja za djecu, kako bi djeca dobila točnu i njihovom uzrastu prilagođenu informaciju, kao i na nužnost razvoja vještina medijske pismenosti kod djece, kako bi se lakše snalazila u medijima zasićenom svijetu, koji su zbog krize izazvane koronavirusom postali ne samo izvor zabave, već i primarni izvor obrazovnih sadržaja i ponekad jedini način kontaktiranja s prijateljima.

Infografika: Medijska pismenost u doba koronavirusa

Foto: Sergey Semenov from Pixabay