Billy Elliot djeci prenosi važnu poruku o nadvladavanju predrasuda

Uz film o dječaku Billyju Elliotu, koji želi postati baletni umjetnik, djeca će prepoznati koliko je važno slijediti svoje snove, biti uporan i nepokolebljiv, ali i koliko je važna podrška obitelji da bi se nadvladale različite predrasude

Izvor: Filmsko-obrazovni program Sedmi kontinent

Billy Elliot, nagrađivani britanski igrani film iz 2000., priča je o 11-godišnjem dječaku, mladoj nadi baleta kojoj konzervativna okolina staje na put u ostvarenju snova. Film se prikazuje u sklopu Filmsko – obrazovnog programa Sedmi kontinet za osnovne škole, a preporučuje se djeci od 11 godina nadalje.

Program filmske pismenosti za predškolce, njihove odgojitelje i roditelje

U programu Sedmi kontinent, učenici nakon projekcije analiziraju film uz stručno vodstvo te razgovaraju s gostom – redateljem mjuzikla ili umjetničkim direktorom festivala. Njihovi nastavnici dobivaju metodičke materijale, na temelju kojih mogu organizirati brojne aktivnosti u razredu prije i poslije gledanja filma, u ovom slučaju na satu razrednika, u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja. Iz tih materijala prenosimo vam esej o filmu, koji je napisao Igor Bezinović, redatelj i profesor filozofije i sociologije:

Britanski film Billy Elliot uspješno i s puno šarma spaja naizgled nespojive žanrove baletnog filma i socijalne drame. Redatelju Stephenu Daldryju ovo je bio filmski prvijenac, no riječ je o autoru koji je tada iza sebe već imao bogatu i uspješnu kazališnu karijeru. U svom nagrađivanom debiju on se s jedne strane odvažno koristi visoko estetiziranim svijetom klasičnog baleta kojeg je u britanskoj kinematografije najuspješnije dočarao slavni redateljski duo Michael Powell i Emeric Pressburger u filmu Crvene cipelice (1948), a s druge poseže za rudarskim miljeom odnosno socijalnom tematikom koju u toj kinematografiji već desetljećima maestralno istražuju redatelji popu Ken Loacha i Mikea Leigha.

Uz sve to, Billy Elliot spada u podžanr filma o odrastanju i to onaj tip koji istražuje utjecaj klase i podrijetla na formiranje junaka, kao i rigidnost i konformizam male sredine. U tom se smislu Daldryjev Billy Elliot, za kojeg je originalni scenarij napisao dramatičar i scenarist Lee Hall, eksplicitno referira na klasik Kena Loacha Kes (1969) u kojem četrnaestogodišnji junak Billy Casper, baš kao i njegov imenjak iz novijeg filma, odrasta u siromašnom rudarskom gradu na sjeveru Engleske.

Njegov otac upravo sudjeluje u štrajku rudara i isprva je nesklon dječakovoj želji da se okuša u baletu, no s vremenom mijenja mišljenje. Prava drama ovog filma stoga ne leži u borbi s predrasudama i ukorijenjenim tradicijskim vrijednostima, već u pitanju mogu li ljudi iz nižih socijalnih klasa sanjati iste snove kao i oni povlašteni.

Nakon što Billy u baletu pronađe duhovno ispunjenje, identitetsko utočište i smisao postojanja, pojavljuje se pitanje kako njegovom talentu dati budućnost koju zaslužuje. Film otvara pitanja drugačijih i različitih kroz Billyjev odnos s ocem, ali i kroz lik njegovog najboljeg prijatelja koji je transrodna osoba.

Uz projekt ‘Drugi’ djeca i mladi mogu učiti o toleranciji

No, predrasude se tijekom filma uspješno prevladavaju dok je za dobivanje šanse za odlazak na audiciju za prestižnu školu potrebna žrtva Billyjeva oca koji će vlastite ideale podrediti mogućem sinovljevom uspjehu. Međutim, Daldry unatoč ovom ozbiljnom i zahtjevnom podtekstu film vodi sigurnom rukom iskusnog zabavljača koji zna kako opčarati publiku pa se film gleda s lakoćom i užitkom čemu značajno pridonosi i eklektičan izbor filmske glazbe u kojem osim originalne glazbe Stephena Warbecka dominiraju kultni britanski bendovi sedamdesetih i osamdesetih T.Rex, The Jam, The Clash i The Style Council, što je autentičan izbor s obzirom na to da je radnja smještena u 1984. godinu.

O važnosti glazbe i plesnih dijelova u filmu svjedoči i činjenica kako je film nekoliko godina kasnije uspješno adaptiran u kazališni mjuzikl koji je bio hit na londonskim i njujorškim pozornicama. Daldry nije pak sam otišao u smjeru mjuzikla, već je u dramsku strukturu vješto implementirao scene plesa koje fantastično uvjerljivo izvodi debitant Jamie Bell, koji je kasnije ostvario zavidnu filmsku karijeru. Scene u kojima dječak trenira okružen djevojčicama u haljinama u sebi nose i dobrodošlu humornu notu te služe kao svojevrsni predah od dramskog razvoja filma.

Veliko pak finale u kojem sada odrasli Billy nastupa u vrhunskoj produkciji Labuđeg jezera dok u publici sjede njegov otac i prijatelj dolazi kao dugo iščekivana potvrda kako mu je njegov uporni ples po trnju ne samo omogućio da nadvlada karte koje su mu podijeljene pri rođenju već i da dokaže kako je vjernost samome sebi najsigurniji put do zvijezda.