Dok neki tvrde da se esport može nazivati pravim sportom jer zahtijeva brzo razmišljanje i odličnu koordinaciju očiju i ruku, drugi tvrde da nema dovoljno fizičke aktivnosti da bi ga se smatralo sportom. Zbog toga se nerijetko svrstava u umne sportove, poput šaha
Piše: Vlado Flinčec, Machina Academy
Vjerojatno ste već imali prilike čuti o esportu. Ukratko, esport (poznat i kao elektronički sport) je kompetitivno igranje, odnosno natjecanje u videoigrama. Iako je iznimnu popularnost stekao unazad nekoliko godina, esport postoji još od početka sedamdesetih.
Najčešće se javlja u multiplayer formatu, odnosno u natjecanju više igrača istovremeno. Najčešći žanrovi su multiplayer online battle arena (MOBA), pucačine iz prvog lica (FPS) i strategije u realnom vremenu (RTS). Popularne su i sportske simulacije poput nogometnih (Pro Evolution Soccer i FIFA), košarkaških (NBA 2K) i drugih. Nekad je koncept tradicionalnog sporta u videoigrama nadograđen pa tako postoji igra Rocket League u kojoj nogomet igrate s autima.
Esport nije ograničen samo na jednu platformu. Iako se najčešće igra na računalima, nerijetko se koriste i konzole poput PlayStationa i Xboxa, pa i mobilni uređaji. Predviđa se da će se razvojem uređaja za virtualnu realnost razviti i VR esport u skorijoj budućnosti.
Esport kao gledateljski sport
Gledanost esporta svakom godinom sve više raste. Dok je prema istraživanjima broj gledatelja u 2013. godini bio otprilike 71.5 milijuna, samo dvije godine kasnije taj broj je nadmašio 226 milijuna. Prošle je godine najpopularniji događaj, turnir Intel Extreme Masters Katowice, gledalo 46 milijuna ljudi, što konkurira nekim većim sportskim natjecanjima.
Takve velike turnire obilježavaju višemilijunski novčani iznosi. Turnir s najvećim nagradnim fondom bio je prošlogodišnji “The International” u igri DOTA 2 čiji je nagradni fond bio skoro 25 milijuna američkih dolara.
Status esportaša
Profesionalni esportaši koji se natječu na takvim turnirima obično imaju imeđu 18 i 30 godina, no ima i onih koji su ispod i iznad tog raspona godina. Iako u prosjeku profesionalni esportaš ima 24 godine, krenuo je igrati mnogo ranije. Tako vrlo često najbolji igrači nekog esport naslova igraju tu igru ili njezinog prethodnika i više od 10 godina.
Kako igranje videoigara uravnotežiti s drugim razvojno važnim igrama?
Najpoznatiji hrvatski esportaš svakako je Luka “PerkZ” Perković koji se natječe u igri League of Legends za jedan od najboljih timova G2 Esports. Iznimno je poznat i Nikola “NiKo” Kovač iz Bosne i Hercegovina koji igra Counter-Strike: Global Offensive te je prošle godine proglašen drugim najboljim igračem na svijetu, a njegov tim FaZe Clan često je u samim završnicama velikih turnira.
Na popularnost gledanja esporta utječe i činjenica da sve više zemalja priznaje esport kao regularni sport, a esportaše kao profesionalne atlete. U nekim europskim zemljama, poput Švedske, esport je priznat kao regularni sport, a profesionalni igrači obvezni su platiti porez. I Njemačka se nedavno odlučila ići tim smjerom. U Americi se profesionalnim igračima daje P-1A viza, koja se dodjeljuje međunarodno priznatim sportašima, dok su u Južnoj Koreji takvi i veći standardi postavljeni još prije više od 15 godina.
Olimpijski odbor je u pregovorima o uključivanju esporta na Olimpijskim igrama 2024. godine. Još uvijek nije do kraja određeno u kojim će se sve esport naslovima natjecati, niti koje će sve zemlje sudjelovati.
Debate oko esporta
Unatoč svemu tome, nazivanje esporta pravim sportom nerijetko dovodi do žustrih debata. Dok neki tvrde da se esport može nazivati pravim sportom jer zahtijeva brzo razmišljanje i odličnu koordinaciju očiju i ruku, drugi tvrde da nema dovoljno fizičke aktivnosti da bi ga se smatralo sportom. Zbog toga se nerijetko svrstava u umne sportove (mind sport) poput šaha.
Dobrobiti videoigara: kreativnost, suradljivost i bolje pamćenje
Velike su predrasude o izgledu i zdravlju esportaša. Još uvijek je uvriježeno mišljenje kako ne paze na zdravlje, ne izlaze iz kuće i sl., dok je stvarnost posve drugačija. Iako postoje i oni koji ne brinu o sebi, takvih je vrlo malo.
Današnji profesionalni esportaši paze na svoju prehranu i zdravlje, vježbaju i ne dopuštaju si da se zapuste. U tome im uvelike pomaže i tim ljudi kojima je posao da se o njima brinu kao o pravim sportašima, poput osobnih trenera, nutricionista i sl.
Kako bi bili najbolji, esportaši usavršavaju svoje vještine svaki dan, baš kao i ostali sportaši. Treninzi se nerijetko sastoje od igranja, pregledavanja snimki mečeva, traženja grešaka unutar jednog meča te osmišljavanja novih strategija. Treninzi obično traju od 6 do 8 sati, no pred veliki turnir znaju trajati i duže.
Odakle krenuti?
Mnogi koji pokušavaju postati pravim esportašima često ne znaju odakle krenuti. U nekim većim državama zato postoje kolegiji na fakultetima za određene esport naslove, kao i izvanškolske aktivnosti za srednjoškolce. U Hrvatskoj Machina otvara esport akademiju u kojoj će svi zainteresirani za esport moći naučiti što je potrebno da se postane pravi esportaš te imati strukturirane vježbe kao što ih imaju veći timovi.
Ako vaše dijete pokazuje interes za esportom, nemojte odmah taj interes pokušati ugasiti. Proučite malo igru, savjetujte ga da ne bijesni ako izgubi jedan meč te ga usmjerite da nastoji biti bolji.
Tko zna, možda i ono krene PerkZovim stopama. Vještine u komunikaciji s nepoznatim osobama, brzo kritičko razmišljanje i smirenost u stresnim situacijama, što će naučiti usput, samo su dodatan plus.
Foto: Denis Dervisevic on Visualhunt.com / CC BY