U novom istraživanju, djeca koja su na filmu vidjela pištolj dulje su se igrala s pravim pištoljem i češće povlačila okidač nego djeca koja su gledala film u kojem nije prikazano oružje. Igra djece iz prve skupine bila je općenito agresivnija, a neka su i usmjeravala pištolj prema sebi, partneru u igri ili prolaznicima na ulici

Piše: Ana Dokler

Nakon što na filmu vide oružje, djeca su zainteresiranija za oružje i u stvarnom životu – dulje će se igrati s pravim pištoljem koji pronađu i češće će povuči okidač, pokazalo je nedavno istraživanje Sveučilišta u američkoj državi Ohio, koje je proučavalo neposredne učinke izloženosti filmskim likovima s pištoljem na dječju nenadziranu igru.

U istraživanju je sudjelovalo 104 djece (62 dječaka i 42 djevojčice) u dobi od 8 do 12 godina koja su testirana u parovima. Djeca su 20 minuta gledalala film s ocjenom PG, što znači da se smatra primjerenim za djecu od osam godina nadalje, ali sadrži prizore koji bi mogli uznemiriti mlađu i osjetljiviju djecu. Polovica ih je gledala filmove u kojima je bilo pištolja, a druga polovica bez takvih prizora.

Što znače programske oznake 12,15 i 18 kada je riječ o nasilju

Nakon toga su se još 20 minuta igrali s različitim igračkama i igrama u sobi, u kojoj se u jednom ormaru nalazio i pravi (onesposobljeni) pištolj sa senzorom koji bilježi broj potezanja okidača.

Većina parova djece (83 posto) pronašla je pištolj, no samo ih je 27 posto to reklo istraživačima ili im dalo pištolj. Barem jedno od dvoje djece uzelo je pištolj u ruke u 42 posto parova. Bez obzira jesu li gledali film s oružjem ili bez njega, djeca su podjednako često pronalazila pištolj i uzimala ga u ruke, no razlike su vidljive u tome kako su i koliko dugo njime rukovala.

Djeca koja su na filmu vidjela pištolj dulje su se igrala s pravim pištoljem (prosječno 53.1 sekundu) nego djeca iz druge skupine (prosječno 11.1 sekundu). Oni koji su gledali film s oružjem, povukli bi okidač češće (2.8 puta) od djece koja su gledala film u kojem nije prikazano oružje (0.01 put). Kvalitativne analize četiri para djece iz obje skupine pokazale su da je igra djece koja su gledala film s oružjem također bila agresivnija i da su ponekad usmjeravala pištolj prema sebi, partneru u igri ili prolaznicima na ulici.

Istraživači smatraju da je povezanost koju su otkrili uvjerljiv razlog za opsežniju raspravu o različitim čimbenicima koji mogu povećati zainteresiranost djece za oružje i nasilje, uključujući oružano nasilje u filmovima.

Djeca doživljavaju pištolje manje opasnima nakon što ih vide u medijima

Komentirajući u svom blogu rezultate ovog istraživanja, dr.sc. Eric Rasmussen, koji se i sam bavi istraživanjem utjecaja medija na djecu, napominje kako ovo nikako ne znači da je izloženost nasilju u medijima jedini razlog zbog kojeg će netko počiniti nasillje, no smatra da studija pruža dokaze da djeca doživljavaju pištolje manje opasnima nakon što ih vide u medijima.

Kako nasilje u medijima utječe na djecu i tko je najosjetljiviji?

“Ono što me zaista zanima je zbog čega viđenje oružja u medijima vodi povećanju interesa kod djece za oružje u stvarnom životu. Mislim da bi jedan razlog mogao biti – a istraživanja to potvrđuju – da su posljedice nasilja (u ovom slučaju, korištenja pištolja) rijetko prikazane u filmovima. Ne mogu ni zamisliti psihološke posljedice koje pucanje na drugog čovjeka može imati za počinitelja, no mediji to rijetko pokazuju. Osim toga, pištolje često koriste ‘dobri momci’, a kad dobri momci koriste oružje, to se često prikazuje kao opravdano“, piše Eric Rasmussen, nastojeći naglasiti da mediji (osobito zabavni mediji, poput filmova) ne pokazuju cijelu istinu o tome što znači koristiti oružje.

U svakom slučaju, zaključuje, istraživanje upućuje da ne bi škodilo da roditelji počnu ograničavati izloženost djece oružju u medijima.

Kako s djecom razgovarati o nasilju koje vide na TV-u, u filmovima i videoigrama

Foto: arivederci via Visualhunt.com / CC BY-NC-ND