Na Svjetski dan televizije, 21. studenog, od 18 do 19 sati, u Osnovnoj školi Većeslava Holjevca svi zainteresirani učenici od 1. do 8. razreda mogli su sudjelovati na radionicama medijske pismenosti i igrati se, stvarati, promišljati i raspravljati o različitim medijskim sadržajima

Piše: Ana Dokler

Na Svjetski dan televizije, 21. studenog, u zagrebačkoj Osnovnoj školi Većeslava Holjevca organizirane su različite medijske pismenosti za učenike od 1. do 8. razreda te za njihove roditelje.

Sličan događaj održan je i prošle godine, kada je škola sudjelovala u nacionalnom istraživanju o medijskim navikama i sigurnosti djece na internetu u sklopu projekta EU Kids online, a ovog je puta sve inicirala voditeljica izvannastavne aktivnosti Osnove medijske pismenosti, prof. hrvatskog jezika i književnosti Anita Kiš.

Pozitivan primjer kako osnovnoškolci usvajaju osnove medijske pismenosti

Pripremila je radionice za učitelje razredne i predmetne nastave, kako bi nadogradili svoja znanja o medijima i medijskoj pismenosti, a zatim su oni prema njezinim materijalima pripremili i održali radionice za svoje učenike. “U tome su nam od velike pomoći bili i nastavni materijali i drugi sadržaji s portala medijskapismenost.hr”, rekla nam je Anita Kiš i opisala kako su pojedine radionice bile koncipirane:

Učenici prvih razreda na svojoj su radionici razgovarali o tome kako provode slobodno vrijeme, koliko vremena provode pred računalom, televizorom ili s mobitelom u rukama, što najčešće gledaju i s kime. Crtali su svoj najdraži medij, uspoređivali različite medije i navodili na što trebaju paziti kada se služe medijima. Pogledali su zajedno prvu epizodu animiranog serijala Profesor Baltazar i poslije razgovarali o osobinama glavnog lika, njegovom govoru tijela, glazbi u filmu i poruci filma. Učiteljice su ih pozvale i da usporede ovaj film s animiranim filmovima koje inače gledaju.

Sve o profesoru Baltazaru: zašto ga vole i djeca i odrasli

Drugi i treći razredi sa svojim su se učiteljicama bavili časopisima. Učenici drugih razreda proučavali su tekstove, različite fontove u naslovima, fotografije, rubrike časopisa… Istraživali su što ih u časopisu najviše privlači, a što najmanje te što se može dogoditi ako samo gledaju fotografije, a ne čitaju tekst. Učenici trećih razreda izrađivali su svoj časopis. Pisali su tekstove, ilustrirali ih, osmišljavali privlačne naslove, smještali u rubrike… Razgovarali su o tome kakve tekstove radije čitaju – one koje imaju privlačne naslove i fotografije ili tekstove koji uz sebe nemaju prigodnu i privlačnu fotografiju. Raspravljali su i o tome kako časopisi mogu utjecati na djecu i mlade.

Tema radionice za učenike četvrtih razreda bio je internet, a obradili su je igrajući društvenu igru koju su osmislile učiteljice Andrea Sekulić i Anita Kiš. Igra se sastoji od ploče, 50 zelenih kartica s napisanim pozitivnim stranama interneta i 50 crvenih kartica, s negativnim stranama. Učenici su s učiteljicama komentirali svaku karticu i razgovarali o tome koliko i sami primjećuju te pozitivne, odnosno negativne strane interneta te koliko se pridržavaju savjeta za odgovorno i sigurno korištenje interneta.

Peti su razredi raspravljali o medijskim prikazima ljepote. Učenici su odgovarali na pitanja što je lijepo, što je ljepota; što je lijepo u medijima; kako izgledaju djevojčice i žene u medijima, a kako dječaci i muškarci; kako izgledaju Disneyjevi junaci i junakinje. Razgovarali su o nerealnim idealima ljepote, o svojim uzorima, o poremećajima prehrane, hiperseksualizaciji medijskih sadržaja… Promišljali su i razgovarali o tome može li se spriječiti utjecaj medija na mlade; što je zapravo lijepo – medijska slika tijela ili stvarna slika tijela; trebaju li razgovarati i s kime razgovaraju o izgledu svojih idola iz medija, a kako poticaj za raspravu su, među ostalim, pogledali i jedan od spotova iz kampanje Birajmo što gledamo.

Učenici šesth razreda bavili su se stereotipima i predrasudama u medijima. Ideja radionice bila je osvijestiti važnost odabira te kritičkog vrednovanja medijskih sadržaja. Razgovarali su o rodnim, rasnim i dobnim stereotipima u medijima. Komentirali su različite fotografije i videozapise i odgovarali na pitanja poput: Moraju li dječaci biti mišićavi, snažni junaci, a djevojčice dugokose princeze? Postoje li muška i ženska zanimanja? Jesu li svi Afroamerikanci siromašni i koriste li se svi neprimjerenim rječnikom, a jesu li Latinoamerikanci uvijek zavodnici? Mogu li stereotipi pomoći u širenju lažnih vijesti (npr. slika tamnoputog dječaka kraj vijesti o krađi)? Djeluju li nam takve vijesti istintije, vjerodostojnije i zašto?

U sedmim i osmim razredima raspravljalo se o propagandi, značenju riječi, tehnikama, razlikama između propagande i oglašavanja. Učenici su se na radionici služili internetskom stranicom projekta Mind over media i komentirali propagandne materijale – njihovu korisnost ili štetnost u svakodnevnim situacijama i propagandne tehnike koje su tu korištene, analizirali su ih i tako razvijali kritičko mišljenje.

Radionicu za roditelje održao je Igor Kanižaj, docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i potpredsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.

“Sve se to odvijalo paralelno, od 18 do 19 sati, a iako dolazak nije bio obavezan, odaziv je bio odličan”, rekla nam je Anita Kiš i dodala kako se nada da će radionice medijske pismenosti na Svjetski dan televizije u njihovoj školi postati tradicija.