Promjena ljudskog ponašanja u ime profita temeljna je postavka društvenih mreža i platformi, upozoravaju autori filma Social Dilemma, a u nedavnoj raspravi sa zakonodavcima iz EU-a pojasnili su svoje stavove i teze

Piše: Marija Lalić

Dokumentarni film Social Dilemma redatelja Jeffa Orlowskog privukao je veliku pažnju medija i javnosti prilikom svoje premijere na Netflixu u rujnu 2020.

Redatelj u filmu kroz razgovore s bivšim zaposlenicima najpopularnijih društvenih mreža i platformi otkriva kako “zaraznost” društvenih mreža, nije nusprodukt, već njihova temeljna postavka.  Promjena ljudskog ponašanja u ime profita dio je njihovog koda – beskonačno scrollanje i notifikacije čine nas neprestano aktivnima i uključenima, dok personalizirane preporuke koriste naše podatke, ne samo da bi predvidjeli, već da bi i utjecali na naše ponašanje.

Najveći doprinos dokumentarca Social Dilemma je plasiranje ove teme u mainstream medije i osvještavanje javnosti o pogubnom utjecaju poslovnih modela društvenih mreža na mentalno zdravlje korisnika i na društvo u cjelini.

Podmukla znanost iza naše opsjednutosti društvenim mrežama

Tristan Harris je jedno od glavnih lica ovog dokumentarca. Bivši Googleov zaposlenik zadužen za “etiku dizajna”, osnivač je Centra za humanu tehnologiju, a ovaj dokumentarac omogućio je da njegova višegodišnja zalaganja i inicijative dođu u fokus šire javnosti. To je i bio cilj redatelja filma Jeffa Orlowskog, za kojega je glavni problem način na koji društvene mreže funkcioniraju, a njihov ekonomski model prepoznaje kao uzrok procesa polarizacije, štetnog za demokratska društva i mentalno zdravlje pojedinca.

Harris i Orlowski kao gosti debate Tackling Disinformation – A conversation with ‘The Social Dilemma’ team and leading media policymakers u organizaciji europske Udruge komercijalnih televizija (ACT), pojasnili su neke teze iznesene u filmu i definirali glavne probleme koje, smatraju, treba regulirati. Uz njih su u debati sudjelovali Damian Collins, član britanskog parlamenta i Internacionalnog odbora za dezinformacije, Sandra Kalniete, članica europskog parlamenta i izvjestiteljica Posebnog odbora za vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, Renate Nikolay, voditeljica kabineta potpredsjednice Europske komisije za Vrijednosti i transparentnost Vere Jourove te Tobias Schmid, predsjednik Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA).

Izvještaj o učinkovitosti platformi u borbi protiv dezinformacija

Debatu je otvorila potpredsjednica Europske komisije Vera Jourova koja je upozorila na nužnost regulacije platformi te jasnija pravila i veću transparentnost koja bi spriječila izbjegavanje odgovornosti platformi i presložila ekonomski model koji pod izlikom povezivanja ljudi i stvaranja prostora slobode izražavanja, želi našu pažnju, podatke i novac. Jourova je istaknula i važnost podizanja razine digitalne pismenosti građana kako bi se svima osigurala potrebna znanja i vještine za sigurnije navigiranje suvremenim medijskim prostorom i korištenje novih tehnologija.

Harris i Orlowski osvrnuli su se na pojmove “ekonomija pažnje” i “nadzorni kapitalizam“, često spominjane u dokumentarcu Social Dilemma, koji najzornije opisuju ekonomski model platformi, a u kojem vide glavni uzrok urušavanja temelja demokratskih društava, ali i sve lošijeg mentalnog zdravlja pojedinca i kvalitete njegove interakcije s neposrednom okolinom.

Orlowski kao temeljni problem prepoznaje poslovni model platformi koji počiva na nadzoru i oglašavanju te personalizaciju sadržaja smatra jednom od najvećih prijetnji društvu u cjelini: “Svatko od nas na svojim profilima na društvenim mrežama vidi druge vijesti, druge objave. Odmaknuli smo se od zajedničke, dijeljene stvarnosti prema individualiziranim, prilagođenim verzijama istine koje odgovaraju našim stavovima”.

Lažne vijesti stvaraju lažna sjećanja

Društvene mreže, kako bi zadržale našu pažnju na osnovu koje zarađuju novac, personaliziraju sadržaj (za što trebaju naše podatke), čime pojedinca izoliraju iz zajednice u kojoj živi, povezuju ga s ljudima sličnih pogleda i ideja, povećavajući tako polarizaciju među građanima i razarajući postupno demokratsko tkivo društva.

Harris ključnim za širenje dezinformacija i teorija zavjere smatra način na koji društvene mreže polako uništavaju naše društvene veze i socijalne vještine stvarajući tako plodno tlo za širenje neutemeljenih teorija: “Netko tko je izoliran i sjedi sam ispred ekrana te samo putem ekrana dobiva informacije o svijetu, podložniji je teorijama zavjere od osobe koja ima razvijene društvene odnose i veze”.  Za Harissa najveći izazov za regulaciju predstavlja viralnost, odnosno činjenica da algoritam sam bez ljudskog uplitanja ističe i promovira sadržaj, što već samo za sebi iskrvljuje sliku stvarnosti. Stoga uredničku odgovornost smatra osnovnim preduvjetom za rješenje problema.

QAnon i uloga društvenih mreža u širenju teorija zavjere

Na tragu njihovih izlaganja bilo je i izlaganje Damiana Collinsa koji je istaknuo da problem nije sadržaj, već poslovni model koji zarađuje privlačenjem pažnje korisnika. “Preporučuju li njihovi algoritmi štetne sadržaje korisnicima, znatno je važnije pitanje od rasprave treba li ukloniti jedan individualni post”, naglašava.

Svi govornici na debati, uključujući i autore filma, složili su se da je regulacija društvenih mreža i platformi nužna. Kako je istaknuo predsjednik ERGA-e Tobias Schmid, “nije odgovornost platformi da riješe ove probleme, to je odgovornost društva”, misleći pri tome na pravila, odnosno na zakone koji će platformama dati jasan okvir za djelovanje te koji će imati moć reguliranja negativnih pojava i procesa u društvu.

Akcijski plan za europsku demokraciju i Zakon o digitalnim uslugama i pitanjima temeljnih prava (DSA) dokumenti su na koje su se govornici pozivali i za koje se nadaju da će unijeti pozitivne promjene u dosadašnji način rada društvenih mreža.

Okvir za regulaciju internetskih platformi u Europskoj uniji

Cilj nove EU regulative je stvoriti cijeli ekosustav s vrlo jasnim pravilima i nizom novih odgovornosti za platforme, koji će njihove dosadašnje poslovne modele izložiti ozbiljnom stres testu. Europska unija kroz svoje zakonske akte inzistira na uklanjanju “nezakonitog sadržaja”, a širenje “štetnih sadržaja”, poput dezinformacija, nastoji ograničiti kroz razvoj vještina medijske pismenosti, veću kontrolu korisnika nad ponuđenim sadržajima i lakši pristup visokokvalitetnom sadržaju i obrazovanju.

S druge strane, dokument Online Harms White Paper kojim je britanski parlament dao okvir za izradu zakonskih odredbi obuhvaća i “štetne sadržaje”, a cilj mu je natjerati platforme da preuzmu odgovornost za sigurnost svojih korisnika.

Unatoč različitim pristupima svi dijele isti stav – za borbu protiv dezinformacija nužna je odgovornost platformi pred zakonom, ali i odgovornost svakog pojedinca za ono što objavljuje na društvenim mrežama, uz razvoj vještina medijske i digitalne pismenosti građana.

Video lekcija: Prepoznajte dezinformacije i lažne vijesti

Foto: ROBIN WORRALL on Unsplash