Dok gledatelji vide samo voditelje u studiju i gotove novinarske priloge, u cijelom procesu sudjeluje velik broj ljudi poput urednika, producenata, redatelja, snimatelja, montažera, realizatora, organizatora, scenografa, kostimografa, šminkera, majstora rasvjete i tona, kamermana, grafičara, tehničara, fonetičara, lektora…

Izvor: Stela Lechpammer, Uvod u novinarstvo – edukativni materijali za učenike osnovnih i srednjih škola o medijima i novinarstvu

Nakon tiska i radija, recimo nešto više o televizijskoj informativnoj redakciji koja stoji iza produkcije dnevnopolitičkih i društvenih emisija na televiziji. Tena Perišin navodi da informativni program u svakoj televizijskoj kući ima posebno važno mjesto, a informativni program o dnevnim zbivanjima i aktualnostima čini okosnicu televizijskog programa. Stoga dodaje da su “središnje informativne emisije u programskoj shemi smještene u prime time program, odnosno u večernji najgledaniji dio programa”.

Videovodič kroz medije: Jedan dan u informativnom programu

 

Uobičajeno je reći da se na televiziji objavljuju prilozi, a Tena Perišin objašnjava da je to u montaži završen proizvod koji se potom emitira u sklopu informativne emisije. To nije neka novinarska vrsta ili oblik, već “formalna odrednica” koja objedinjuje različite vrste i oblike koji se emitiraju u informativnim emisijama, a sjetimo se da te emisije najčešće kolokvijalno zovemo vijestima. Također, Perišin nabraja sastavne dijelove televizijskog priloga u kojemu su zvuk i slika komplementarni:

  1. slika (video) – montirani kadrovi uz mogućnost dodavanja grafičkih ilustracija u postprodukciji
  2. off – tekst koji izgovara novinar i koji se čuje dok se prikazuje slika s kojom je sinkroniziran
  3. popratni zvuk (IT ton) – autentičan, prirodan zvuk snimke (primjerice školsko zvono, žamor na školskom hodniku ili na tržnici…), za razliku od glasa novinara koji je naknadno dodan
  4. tonski isječak (ton) – izjava ili ton snimljen na terenu i dodan u prilog ili objavljeni samostalno
  5. stand up – obraćanje novinara izravno u kameru na mjestu događaja. To je uglavnom kratko pojavljivanje reportera u kadru, montirano u prilog.

NOVINARSKI OBLICI SPECIFIČNI ZA TV

Glavne novinarske oblike već smo nabrojali, ali postoje neki koji su karakteristični baš za televizijsko novinarstvo:

  • čitana vijest ili “čitanac” – forma koja se često koristi u televizijskim informativnim emisijama; to je vijest koju voditelj izgovara uživo u studiju (uz njegov se govor često emitira kraći videomaterijal, fotografija ili grafika)
  • feature – u televizijskom novinarstvu označava prilog dulji od izvještaja, a kraći od reportaže
  • javljanje uživo – jedna od glavnih karakteristika televizije jest mogućnost izravnog prijenosa, što se u novinarstvu koristi da bi se novinar uživo javio u, primjerice, središnji dnevnik s lica mjesta nekog događaja. Nekada je za javljanje uživo trebalo puno više opreme nego danas.

Materijali za učenje o novinarstvu – kroz teoriju i praksu

KAKO SU ORGANIZIRANE TELEVIZIJSKE REDAKCIJE?

Tena Perišin navodi da su poznata dva modela organizacije informativnog TV programa. Prvi je “model deska“, više karakterističan za angloamerički sustav u kojem je uobičajeno da postoji jedno glavno mjesto u redakciji (desk) gdje rade urednici na desku. Tamo se skupljaju sve informacije i od tamo se zadaju zadaci novinarima. “Rubrična organizacija” prema sektorima, koju smo već spominjali, poznata je i kao germanski model, a pretpostavlja podjelu redakcija na rubrike.

Ipak, postoji i mješoviti model u kojem postoji središnje mjesto prikupljanja informacija i planiranja zadataka, no i dalje postoje rubrike, njihovi urednici i specijalizirani novinari. Upravo je taj model najčešći u hrvatskim redakcijama iako su redakcije kroz povijest više naginjale organizaciji po rubrikama. Također, konvergencija i pojava novih tehnologija uvelike je utjecala na sustav rada redakcije te brisanje jasnih granica.

KAKO IZGLEDA RAD U TELEVIZIJSKOJ REDAKCIJI?

Za rad televizijskih novinara specifično je što moraju voditi računa o realizaciji same novinarske priče, ali i o dobrim kadrovima, zvuku i izjavama sugovornika. Na teren uglavnom idu zajedno novinar, snimatelj, a ponekad i “tonac” (tonski snimatelj), što podrazumijeva puno više opreme nego kod, primjerice, novinara koji se bavi tiskanim novinarstvom i na teren nosi samo papir i olovku ili diktafon. Po povratku u redakciju novinar pregledava i preslušava snimljeni materijal, bira tonove koji će biti dio priloga, piše tekst te vrlo često sam i montira prilog u posebnom računalnom programu. Tekst zatim pregledava prvo urednik, a zatim i lektor, nakon čega novinar ide u off-kabinu pročitati tekst i zatim u montažu, gdje montažer finalizira prilog za emisiju.

Dakle, oko realizacije samih priloga i emisija ima mnogo posla, pa dok gledatelji vide samo voditelje u studiju i gotove novinarske priloge, u cijelom tom procesu sudjeluje velik broj ljudi poput urednika, producenata, redatelja, snimatelja, montažera, realizatora, organizatora, scenografa, kostimografa, šminkera, majstora rasvjete i tona, kamermana (operatora TV kamere u studiju), grafičara, tehničara, fonetičara, lektora… Dnevne informativne emisije emitiraju se uživo, no prognoza vremena koja se emitira unutar dnevnih informativnih emisija, snima se unaprijed u toku dana.

Videovodič kroz medije: Kako nastaje vremenska prognoza

TKO JE “VJ”?

Napretkom tehnologije postalo je moguće da cijeli proces izrade priloga obavlja samo jedna osoba koja se u tom slučaju naziva videonovinar, odnosno skraćeno VJ (video journalist). To su osobe koje su u isto vrijeme reporteri, u ruci nose kameru i snimaju, brinu se o zvuku, a kasnije svoju priču sami montiraju u prilog. Riječ je o veoma kompliciranom procesu te na velikim televizijskim stanicama i dalje uglavnom surađuju novinari, snimatelji, tonski majstori, montažeri…

Novinarski leksikon: Videonovinar

O KONCESIJAMA

Napomenimo ovdje da je, kao i za radio, za rad televizija potrebno dobivanje koncesije da bi mogle emitirati svoj program – isto kao i u slučaju radijskih stanica. Koncesije dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije, koje ujedno, kao neovisno regulatorno tijelo, i nadzire rad televizijskih i radijskih stanica te ispunjavanje njihovih zakonskih i programskih obaveza.

Radijsko novinarstvo: Što sve možemo čuti na radiju i tko stvara taj sadržaj

Foto: Frederic Köberl, Unsplash