Nakon američkih izbora 2016. godine lažne vijesti i netočne informacije, kao i metode sprječavanja njihovog širenja, došle su u fokus znanstvene zajednice, a pandemija koronavirusa pokazala je koliko su novi pristupi rješavanju ovog problema nužni

Piše: Marija Lalić

Provjeravanje činjenica i raskrinkavanje neistina ima važnu ulogu u borbi protiv lažnih vijesti i netočnih informacija, ali zbog velike količine dezinformacija u medijskom prostoru rad fact-checkera često nije dovoljno vidljiv, a javlja se i pitanje povjerenja čitatelja u njihove ocjene točnosti. Ovi problemi potaknuli su znanstvenike i stručnjake na testiranje različitih alternativa, kako bi provjeravateljima činjenica pomogli u njihovom poslu.

Fact-checkeri – globalni pokret protiv dezinformacija

Istraživanje skupine znanstvenika s Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa (MIT) čiji su rezultati izneseni u još uvijek ne nerecenziranom članku,  pokazuje da bi od velike pomoći u procjeni točnosti objava na društvenim mrežama mogli biti laici. Kao dva glavna problema koja se vežu uz provjeravanje činjenica, istraživači s MIT-a prepoznaju skalabilnost i povjerenje, a rješenje za oba vide u konceptu “mudrosti gomile”.

Facebookov program borbe protiv dezinformacija oslanja se na nezavisne provjeravatelje činjenica, čiji broj raste, ali unatoč tome njihovi kapaciteti za provjeru netočnih informacija ne mogu se nositi s velikom količinom sumnjivih objava na Facebooku.

Početkom 2020. šest nezavisnih fact-checking organizacija koje su bile zadužene za provjeravanje objava na Facebooku u SAD-u,  mjesečno je moglo provjeriti točnost oko 200 objava, što je samo “kap u moru” dezinformacija koje se objave na ovoj platformi, zbog čega je utjecaj njihovih ispravaka ograničen, a uz to se javlja  još jedan problem – tzv.  “efekt pretpostavke o istinitosti”.  Naime, studija trojice američkih znanstvenika pokazala je da su upravo zbog postojanja oznaka točnosti, korisnici društvenih mreža skloniji pretpostaviti da su neoznačene informacija točne, što stvara dodatan problem, jer uistinu samo mali broj dezinformacija biva označen kao takav.

Kako i sami sudjelujemo u širenju lažnih vijesti

No, i kada bi sve netočne informacije prošle provjeru fact-checkera, ostaje pitanje povjerenja. Anketa provedena među građanima SAD-a tijekom veljače i ožujka 2019., pokazala je da 50% Amerikanaca smatra da su provjeravatelji činjenica tijekom tog procesa neutralni, dok njih 48% smatra da naginju nekoj političkoj opciji.

Rezultati istraživanja koje je tim znanstvenika proveo u suradnji s Facebookovim Community Review timom tijekom veljače 2020. pokazuje da bi laici uistinu mogli biti od pomoći fact-checkerima. Oni su usporedili ocjene tri profesionalna fact-checkera i 1128 laika, na uzorku od 207 vijesti za koje je Facebookov algoritam utvrdio da im je potrebna provjera točnosti. Fact-checkeri su imali zadatak detaljno pregledati odabrane članke, dok su laici iznosili svoje zaključke o točnosti samo na temelju naslova i uvoda. Rezultati su pokazali da se ocjene točnosti grupe od 10 laika poklapaju s ocjenama točnosti provjeravatelja činjenica u jednakoj mjeri kao i njihove ocjene točnosti međusobno. Rezultati su također pokazali da su kognitivna refleksija i političko znanje pozitivno povezani s usklađenosti s ocjenom fact-checkera, kao i da je, ako se laike upozna s izvorom informacija, korelacija s ocjenama profesionalnih provjeravatelja činjenica još i veća.

Kako kritički vrednovati izvore na internetu

Ovi rezultati na niti jedan način ne umanjuju ulogu i važnost profesionalnih fact-checkera. Autori ove studije vide uporabu “mudrosti gomile” kao samo jednu od komponenti u procesu detekcije netočnih informacija, koja u kombinaciji sa strojnim učenjem i stručnom procjenom, može unaprijediti proces ocjene točnosti.

Kada su YouTubeovi programeri 2018., zbog snimki masovnih pucnjava i optužbi za radikalizaciju korisnika, odlučili reprogramirati svoj algoritam, koristili su se evaluacijom stotina običnih građana. Cilj je bio postići da algoritam uklanja štetne sadržaje, poput poziva na nasilje i govora mržnje, smanjuje vidljivost tzv. “graničnih” videozapisa te u preporukama ističe kvalitetne sadržaje. Rezultati ovih promjena u radu algoritma bili su vidljivi početkom 2019., no 2020. godina donijela je nove problema za YouTube.

Analiza nezavisnog istraživačkog instituta Data&Society, pokazuje da ovog puta za “poplavu” dezinformacija i urotničkog sadržaja nije kriv algoritam, već da su  autori ovih sadržaja privukli velik broj pratitelja koristeći druge komunikacije kanale i društvene mreže, što zahtjeva sasvim drugačije načine borbe protiv širenja netočnih informacija i teorija zavjere. Do sličnih zaključaka došli su i znanstvenici s Penn State sveučilišta, koji u svojoj studiji zaključuju da je brojnost i popularnost kanala i videozapisa koji sadrže teorije zavjere posljedica ponude i potražnjepotražanja za ovakvim sadržajima uvijek je postojala, a YouTube je postao idealan kanal za plasiranje takvih sadržaja i grupiranje istomišljenika.

Edukativne infografike o teorijama zavjere

Dosadašnja rješenja koja je YouTube ponudio, poput isticanja kvalitetnih sadržaja i postavljanja linkova na kredibilne izvore informacija ispod samih videozapisa, nisu donijela željene rezultate.

Izvješće internacionalne neprofitne organizacije The Center for Countering Digital Hate iz rujna 2020. pokazalo je da se društvene mreže sa svojim trenutnim politikama ne mogu suprotstaviti pokretu protiv cijepljenja. Ova organizacija upozorila je Facebook, Instagram, Twitter i YouTube na štetne sadržaje vezane uz nadolazeće cjepivo protiv COVID-a, poput onih da isto izazva neplodnost ili služi za čipiranje ljudi, poslavši im linkove na preko 900 zavaravajućih objava. Društvene mreža uklonile su ili označile svega 5% prijavljenih objava, pri čemu YouTube nije uklonio niti jedan od 41 prijavljenog videozapisa.

Iako različite studije ukazuju na to da provjeravanje činjenica ima pozitivan učinak na borbu protiv dezinformacija, suočeni s velikom količinom “sumnjivog” materijala i kritikom javnosti, platforme su se odlučile na neke radikalnije poteze.

YouTube je tako nedavno objavio da će antivakserske videozapise, koje je dosad tretirao kao “granični” sadržaj, početi uklanjati sa svoje platforme i nisu jedini koji razmišljaju u tom smjeru. Facebook je odlučio zabraniti oglase koji ljude odvraćaju od cijepljenja, nakon što je samo par dana ranije objavio da će početi uklanjati objave koje niječu holokaust, a u toj odluci slijedio ga je i Twitter.

Iako su se vlasnici platformi za razmjenu sadržaja i društvenih mreža dugo zalagali za slobodu govora i izbjegavali uklanjanje sadržaja, čini da su došla druga vremena.

Kao što je sam Zuckerberg u svojoj javnoj objavi na Facebooku napisao: “Povući liniju između prihvatljivog i neprihvatljivog govora nije jednostavno, ali s obzirom na trenutno stanje u svijetu, mislim da je ovo pravi potez”.

Mogu li društvene mreže i platforme izmjenama svojih politika unijeti pozitivne promjene u javni diskurs i umanjit učinak i raširenost lažnih vijesti pokazat će vrijeme, no činjenica je da je pandemija koronavirusa ubrzala promjene u radu društvenih mreža i stvari koje su još prije godinu dana izgledale nezamislive,  upravo se događaju.

Kako je pandemija koronavirusa promijenila društvene mreže?

Foto: Brooke Cagle on Unsplash