Na inkluzivnim debatnim projekcijama u sklopu Festivala prava djece srednjoškolci su gledali omnibus ‘Duboki rezovi’ i poslije raspravljali o nasilju u obitelji i vršnjačkom nasilju, diskriminaciji, odnosu prema različitim seksualnim orijentacijama, osjećaju odbačenosti, depresiji…
Piše: Ana Dokler
“Kako se mladi nose s izazovima odrastanja – u što vjeruju, što im je najvažnije, što ih brine? Što im je potrebno od roditelja, a što od učitelja? Kako bismo čuli kako razmišljaju učenice i učenici srednjih škola, u sklopu Festivala prava djece organiziramo filmske projekcije uz diskusiju sa stručnjacima. Uvijek biramo filmove o kojima možemo raspravljati i razmišljati, a ove godine to je hrvatski film Duboki rezovi“, kaže Katarina Ivče Farnell, direktorica programa Festivala prava djece, u sklopu kojeg su organizirane i tri debatne projekcije u kinu Tuškanac.
Festival koji već 10 godina promiče prava djece i dječje filmsko stvaralaštvo
Omnibus Duboki rezovi sastoji se od kratkih filmova Trešnje, Smrt bijela kost i Predmeti koji tonu. Sve tri priče otvaraju teme tolerancije, (ne)poštivanja različitosti, činjenja i ignoriranja nasilja te okolina u kojima se nasilno ponašanje javlja.
Prilikom korištenja filma kao medija u prevenciji nasilja, važno je pažljivo birati sadržaj koji će se prikazati – da bude poticajan i edukativan, bez eksplicitnih prikaza scena nasilja koje mogu izazvati dodatnu traumatizaciju. Priče u filmu Duboki rezovi prikazane su suptilno, a opet moćno, dok nenuđenje rješenja predstavlja izvrstan temelj za raspravu s mladima o tome što je nasilje i što svatko od nas može napraviti da ga prepozna ili zaustavi te kako potražiti pomoć ako se ono dogodi, objašnjeno je u programskoj knjižici Festivala prava djece.
Festival prava djece poseban je, između ostalog, po tome što je njegov program inkluzivan, što znači da sve sadržaje mogu pratiti i osobe s oštećenjima vida, odnosno sluha. Tako je i film Duboki rezovi, iako je riječ o hrvatskom filmu, prikazan s titlovima.
“Riječ je o prilagodbi za osobe s oštećenjima sluha, a kada na projekcijama sudjeluju slijepe i slabovidne osobe, za njih imamo spremnu opremu preko koje slušaju posebne audio deskripcije filma”, objašnjava Katarina Ivče Farnell.
Zahvaljući titlovima, koji osim izgovorenih riječi, sadrže i opise svih zvukova, film su na prvoj projekciji u kinu Tuškanac, 11. listopada, lako pratili i mladi oštećena sluha iz Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj. Ravnopravno su sudjelovali i u debati nakon filma sa svojim vršnjacima iz druge tri zagrebačke srednje škole, jer je Beata Kovacs, također iz Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, sve prevodila na znakovni, odnosno govorni jezik.
Moderatorica debate bila je Iva Šulentić, a sudjelovale su i psihologinja Anamarija Vuić iz udruge Hrabri telefon, psihologinja Sanda Puljiz Vidović, ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Dijana Mlađenović, producentica omnibusa Duboki rezovi te Ksenija Kušec, scenaristica filma Smrt bijela kost.
Na drugoj projekciji, 18. listopada, moderatorica debate bila je Katarina Ivče Farnell, a sa srednjoškolcima su nakon filma razgovarale psihologinje Sara Lulić s Hrabrog telefona te ponovno Sanda Puljiz Vidović.
“Proteklih godina na ovakvim debatnim projekcijama sudjelovali su stručnjaci raznih profila, od socijalnih pedagoga i psihologa, do policajaca i politologa, ovisno o temi filma. Ove godine imamo film koji tematizira razne oblike nasilja i odlučili smo pozvati psihologe koji su u čestom kontaktu s mladima”, kaže Katarina Ivče Farnell.
Njihova je prisutnost bila važna s obzirom na osjetljive teme koje su mladi u raspravi nakon filma dotaknuli. Bilo je govora o nasilju u obitelji i vršnjačkom nasilju, odnosu prema različitim seksualnim orijentacijama, diskriminaciji, osjećaju odbačenosti, depresiji…
“Razgovarati o ovim temama je teško, ali važno nam je u sklopu Festivala prava djece barem pokušati razgovarati o njima i propitivati ih”, komentirala je Katarine Ivče Farnell.
Psihologinje su istaknule odgovornost roditelja (i drugih odraslih) u odnosu s djecom, važnost razgovora, kao i suočavanja s problemima i reagiranja, umjesto zataškavanja i ignoriranja, kao u primjerima iz filma.
“Svima nekad treba pomoć, i djeci i odraslima, i važno je znati kome se tada možemo obratiti”, poručila je Sanda Puljiz Vidović.
Organizator Festivala prava djece – Udruga za promicanje stvaralaštva i jednakih mogućnosti Alternator, organizira inkluzivne debatne projekcije za mlade i tijekom godine.
“Do sada smo u Zagrebu održali dva ciklusa debatnih projekcija; u prvom smo prikazivali nekoliko kratkih filmova mladih autora na temu nasilja, a u drugom ciklusu film Ustav Republike Hrvatske u čak tri termina. Gost nam je bio politolog Nikola Baketa koji je s mladima raspravljao o temama tolerancije, poštivanja različitosti, diskriminacije. U zagrebačkim srednjim školama postoji velik interes za dolazak, a želimo projekt širiti i na druge gradove“, kaže Katarina Ivče Farnell.
Prijedlog interpretacije kratkog igranog filma ‘Porculanski jednorog’
