Na inkluzivnim debatnim projekcijama u sklopu Festivala prava djece srednjoškolci su gledali omnibus ‘Duboki rezovi’ i poslije raspravljali o nasilju u obitelji i vršnjačkom nasilju, diskriminaciji, odnosu prema različitim seksualnim orijentacijama, osjećaju odbačenosti, depresiji…

Piše: Ana Dokler

“Kako se mladi nose s izazovima odrastanja – u što vjeruju, što im je najvažnije, što ih brine? Što im je potrebno od roditelja, a što od učitelja? Kako bismo čuli kako razmišljaju učenice i učenici srednjih škola, u sklopu Festivala prava djece organiziramo filmske projekcije uz diskusiju sa stručnjacima. Uvijek biramo filmove o kojima možemo raspravljati i razmišljati, a ove godine to je hrvatski film Duboki rezovi“, kaže Katarina Ivče Farnell, direktorica programa Festivala prava djece, u sklopu kojeg su organizirane i tri debatne projekcije u kinu Tuškanac.

Festival koji već 10 godina promiče prava djece i dječje filmsko stvaralaštvo

Omnibus Duboki rezovi sastoji se od kratkih filmova Trešnje, Smrt bijela kost i Predmeti koji tonu. Sve tri priče otvaraju teme tolerancije, (ne)poštivanja različitosti, činjenja i ignoriranja nasilja te okolina u kojima se nasilno ponašanje javlja.

Prilikom korištenja filma kao medija u prevenciji nasilja, važno je pažljivo birati sadržaj koji će se prikazati – da bude poticajan i edukativan, bez eksplicitnih prikaza scena nasilja koje mogu izazvati dodatnu traumatizaciju. Priče u filmu Duboki rezovi prikazane su suptilno, a opet moćno, dok nenuđenje rješenja predstavlja izvrstan temelj za raspravu s mladima o tome što je nasilje i što svatko od nas može napraviti da ga prepozna ili zaustavi te kako potražiti pomoć ako se ono dogodi, objašnjeno je u programskoj knjižici Festivala prava djece.

Festival prava djece poseban je, između ostalog, po tome što je njegov program inkluzivan, što znači da sve sadržaje mogu pratiti i osobe s oštećenjima vida, odnosno sluha. Tako je i film Duboki rezovi, iako je riječ o hrvatskom filmu, prikazan s titlovima.

“Riječ je o prilagodbi za osobe s oštećenjima sluha, a kada na projekcijama sudjeluju slijepe i slabovidne osobe, za njih imamo spremnu opremu preko koje slušaju posebne audio deskripcije filma”, objašnjava Katarina Ivče Farnell.

Kako filmove gledaju oni koji ne vide

Zahvaljući titlovima, koji osim izgovorenih riječi, sadrže i opise svih zvukova, film su na prvoj projekciji u kinu Tuškanac, 11. listopada, lako pratili i mladi oštećena sluha iz Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj. Ravnopravno su sudjelovali i u debati nakon filma sa svojim vršnjacima iz druge tri zagrebačke srednje škole, jer je Beata Kovacs, također iz Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, sve prevodila na znakovni, odnosno govorni jezik.

Moderatorica debate bila je Iva Šulentić, a sudjelovale su i psihologinja Anamarija Vuić iz udruge Hrabri telefon, psihologinja Sanda Puljiz Vidović, ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Dijana Mlađenović, producentica omnibusa Duboki rezovi te Ksenija Kušec, scenaristica filma Smrt bijela kost.

Na drugoj projekciji, 18. listopada, moderatorica debate bila je Katarina Ivče Farnell, a sa srednjoškolcima su nakon filma razgovarale psihologinje Sara Lulić s Hrabrog telefona te ponovno Sanda Puljiz Vidović.

“Proteklih godina na ovakvim debatnim projekcijama sudjelovali su stručnjaci raznih profila, od socijalnih pedagoga i psihologa, do policajaca i politologa, ovisno o temi filma. Ove godine imamo film koji tematizira razne oblike nasilja i odlučili smo pozvati psihologe koji su u čestom kontaktu s mladima”, kaže Katarina Ivče Farnell.

Njihova je prisutnost bila važna s obzirom na osjetljive teme koje su mladi u raspravi nakon filma dotaknuli. Bilo je govora o  nasilju u obitelji i vršnjačkom nasilju, odnosu prema različitim seksualnim orijentacijama, diskriminaciji, osjećaju odbačenosti, depresiji…

“Razgovarati o ovim temama je teško, ali važno nam je u sklopu Festivala prava djece barem pokušati razgovarati o njima i propitivati ih”, komentirala je Katarine Ivče Farnell.

Psihologinje su istaknule odgovornost roditelja (i drugih odraslih) u odnosu s djecom, važnost razgovora, kao i suočavanja s problemima i reagiranja, umjesto zataškavanja i ignoriranja, kao u primjerima iz filma.

Svima nekad treba pomoć, i djeci i odraslima, i važno je znati kome se tada možemo obratiti”, poručila je Sanda Puljiz Vidović.

Organizator Festivala prava djece – Udruga za promicanje stvaralaštva i jednakih mogućnosti Alternator, organizira inkluzivne debatne projekcije za mlade i tijekom godine.

“Do sada smo u Zagrebu održali dva ciklusa debatnih projekcija; u prvom smo prikazivali nekoliko kratkih filmova mladih autora na temu nasilja, a u drugom ciklusu film Ustav Republike Hrvatske u čak tri termina. Gost nam je bio politolog Nikola Baketa koji je s mladima raspravljao o temama tolerancije, poštivanja različitosti, diskriminacije. U zagrebačkim srednjim školama postoji velik interes za dolazak, a želimo projekt širiti i na druge gradove“, kaže Katarina Ivče Farnell.

Prijedlog interpretacije kratkog igranog filma ‘Porculanski jednorog’

Komentari

Komentari