Interakcija djece i mladih s informacijama je plošna, usmjerena na kvantitetu, a ne na kvalitetu; brzina pregledavanja, površino letimično zahvaćanje sadržaja i nezadržavanje na predmetu percepcije, oblikuju pasivnu interakciju bez kritičkog razmatranja, piše pedagoginja Maja Jerčić

Piše: Maja Jerčić

U sjećanju su mi ostale priče profesora s fakulteta o tome kako su za potrebe svojih znanstvenih radova ponekad morali naručivati knjige iz inozemstva i potom ih čekati tjednima ili mjesecima kako bi došli do potrebnih informacija. Stupanj tehnološkog razvitka uvjetuje karakter i dostupnost informacije koja je u svojoj dalekoj povijesti, upravo zbog nedostupnosti i neekonomičnosti materijalnog izraza i tehnike multipliciranja, bila elitizirana, odnosno dostupna samo veoma uskome krugu ljudi. Ograničenost pristupa informacijama znači ograničenost obrazovanja.

S razvojem tehnologijem, pri čemu prvu revolucionarnu prekretnicu označava ulazak u Gutenbergovu galaksiju, a zatim razvoj globalne podatkovne mreže, tj. interneta, informacija mijenja svoj karakter i materijalni izraz (koji se, štoviše, dematerijalizira) te postaje svedostupna i sveprisutna. Danas gotovo da možemo govoriti o svojevrsnome teroru informacija koje se masovno produciraju, izražavaju i distribuiraju. Kvantiteta i karakter informacijskih podražaja kojima nas okolina “terorizira” oblikuju misaoni stil kojim te informacije primamo. Navedeno je posebno uočljivo kod mlađih generacija.

Društvene mreže i tražilice omogućile su globalno širenje lažnih vijesti

Tehnološki napredno društvo stvorilo je predodžbu o informatičkoj i digitalnoj superiornosti djece i mladih. Net generacije, digitalni urođenici, Google generacije i slični termini i na jezičnoj razini izražavaju i diseminiraju ovo uvjerenje. Kompetencije djece i mladih, kada je riječ o korištenju i manipuliranju tehnološkim i digitalnim alatima, su definitivno visokorazvijene te njihov razvitak izgleda kao spontano i intuitivno pounutrivanje funkcija, logike i metajezika tehnologije do razine automatizma. Mladi, dakle, znaju koristiti tehnologiju koja je, između ostalog, sredstvo za prenošenje i arhiviranje enormne količine informacija, no znaju li koristiti informacije? Idealizirana slika mladih kao autohtonih domorodaca digitalnog doba marginalizira problem koji se javio u informacijski zasićenom okruženju, a taj je da je kvantiteta informacija pojela kvalitetu interakcije. Elementarno pretraživanje interneta i pronalazak relevantne informacije te njezino smisleno korištenje vještine su koje kod mladih postaju sve zakržljalije. Džabe nam virtualni oceani informacija ako ne znamo u njima plivati.

Interakcija djece i mladih s informacijama je plošna, usmjerena na kvantitetu, a ne na kvalitetu; brzina pregledavanja, površino letimično zahvaćanje sadržaja i nezadržavanje na predmetu percepcije, oblikuju pasivnu interakciju bez kritičkog razmatranja iza koje ne ostaju svjesne i relevantne spoznaje konstrurirane na temelju te interakcije. Karakter informacije i njezina dematerijalizacija u beskonačnim dimenzijama virtualnih prostora oblikovali su pasivan misaoni stil i plošne navike pretraživanja i procesuiranja informacija koje se zadržavaju na površini sadržaja, bez dubinskog interpretiranja i svrhovitog korištenja. Nakon povijesnog putovanja informacije od ograničenog do neograničenog pristupa, dolazimo do toga da se dostupnost informacija ne izjednačuje s dosupnoću obrazovanja; jer iako je informatizacija deelitizirana i demokratizirana, slobodna, ona ne doprinosi obrazovanju u onoj punini za koju ima potencijal.

Rezultati istraživanja: Koliko hrvatski učenici internet koriste za učenje

Informacija je temelj učenja. Cigla koju korisitmo za izgradnju znanja. Upravo je stoga važno da djeca i mladi nauče pretraživati, selekcionirati po kriterijima pouzdanosti i relevantnosti, interpretirati, kritički vrednovati i smisleno i svrhovito koristiti informacije. Prema ALA-inom (American Library Association) izvješću iz 1989. proces učenja treba rekonstruirati tako da on razvija naviku korištenja informacija, odnosno da učenike osposobljava za sljedeće:

  • da znaju kada imaju potrebu za informacijom
  • identificiranje informacije koju mogu iskoristiti za rješavanje nekog problema
  • pronalazak i vrednovanje informacije
  • organizaciju informacija
  • efikasno korištenje informacija.

Informatičko bogatstvo današnjeg tehnokratiziranog društvenog konteksta treba nadopuniti vještinama i navikama kvalitetnog “eksploatiranja’” dostupnih informatičkih resursa, što znači da je kod djece i mladih potrebno razvijati navike aktivnog, svjesnog, kvalitetnog i svrhovitog korištenja informacijskog sadržaja.

Kao što su geni samo predispozicije za razvoj nekih osobina te im je potreban vanjski stimulans koji će potaknuti razvoj urođenog potencijala u produktivne osobine, tako je informacijama bogat kontekst samo društvena predispozicija, mogućnost kojoj treba pridružiti kompetencije korištenja kako bi potencijali ovoga doba doprinosili obrazovanju.

Koja je uloga učitelja danas, kad su sve informacije dostupne na internetu?

Foto: VisualHunt