Burtonov film može biti poticaj mladima na razmišljanje o posljedicama izolacije i odbačenosti, o odnosu prema “slabijima” te općenito o moralnim vrijednostima našega društva

Izvor: Ana Đordić, Metodički pristup analizi i interpretaciji filma Edward Škaroruki kao nastavne jedinice u srednjoj školi, Hrvatski filmski ljetopis, broj 76

Sažetak: Ovaj je rad namijenjen srednjoškolskim nastavnicima i iznosi prijedlog metodičke obrade nastavne jedinice Edward Škaroruki (Edward Scissorhands, Tim Burton, 1990) u srednjoj školi.

Ključne riječi: Edward Škaroruki, film strave, filmski plan, filmski prostor, kostimografija, karakterizacija lika

 

 

1. Uvod

Film Edward Škaroruki (Edward Scissorhands, Tim Burton, 1990) primjeren je za analizu i interpretaciju u svim razredima srednje škole, a učenicima će biti zanimljiv zbog svoje bajkovite atmosfere, vizualne dojmljivosti i neočekivana kraja, te zbog njima uglavnom poznata autorskog imena Tima Burtona.

Taj bi film bilo dobro obraditi potkraj drugoga ili početkom trećega razreda jer se tada on može povezati s nastavom hrvatskoga jezika, to jest s predmetnim područjem književnosti. Naime, iskustvo pokazuje da se, iako se nalazi u nastavnome programu hrvatskoga jezika za druge razrede, zbog općenito vrlo opširna programa i nedovoljnog broja sati, književnopovijesno razdoblje romantizma obrađuje obično tek početkom trećega razreda, a ikonografija ovoga filma može se povezati sa žanrom horora koji svoje podrijetlo pronalazi u romantičarskoj književnosti (gotički roman, Mary Shelley, Edgar Allan Poe), ali i u njemačkome ekspresionizmu.

S obzirom na to da ovaj film zapravo ne pripada žanru filma strave, može poslužiti i kao dobar temelj za razgovor o samome pojmu filmskoga žanra, o klasifikaciji žanrova, ali i o činjenici da se žanr u postmodernizmu ne može strogo odrediti upravo zato što nije uvijek “čist”. U prvome ili drugome razredu srednje škole obrada ove nastavne jedinice svoju polazišnu točku može imati u filmskim izražajnim sredstvima poput scenografije, kostimografije i maske. Također, film se može interpretirati iz perspektive postmodernizma, čime bi se mogao povezati s predmetnim područjem
nastave književnosti u četvrtome razredu.

2. Struktura nastavnoga sata

Kada je riječ o strukturi nastavnoga sata koji se temelji na samome filmskom djelu, uvijek valja uzeti u obzir trajanje filma s obzirom na značajnu i nezaobilaznu preporuku da se film gleda u cijelosti i bez prekidanja u za to optimalnim uvjetima. Edward Škaroruki traje 105 minuta pa su za obradu ove nastavne jedinice potrebna četiri školska sata. S obzirom na vječan nedostatak novca u proračunu za mnoge kreativne ideje, ali i nužna tehničko-materijalna poboljšanja u obrazovanju, u današnjim uvjetima rada u školi (rad u smjenama, nedostatak prostora i tehničkih uvjeta, velika
satnica u kojoj se ostavlja minimalno mjesta za fakultativnu nastavu) vrlo je teško, gotovo nemoguće, održati četiri sata nastave fakultativnog predmeta zaredom, stoga je najbolje u jednome terminu gledati film bez prekidanja, a u drugome se posvetiti analizi i interpretaciji filma podsjećajući učenike na filmsko djelo odgovarajućim insertima.

Cilj nastavnoga sata (u trećem razredu srednje škole) jest navesti, prepoznati te razumjeti izražajna i sadržajna obilježja filma Edward Škaroruki (posebice važnost filmskog prostora i kostimografije u oblikovanju priče), povezati njegovu ikonografiju sa žanrom filma strave te svoje spoznaje sintetizirati u interpretaciji koja omogućuje cjelovito razumijevanje filma i stjecanje znanja o Burtonovoj stvaralačkoj poetici.

Ovakav se cilj može ostvariti tipom nastavnoga sata koji obuhvaća interpretaciju filmskoga djela i obradu novoga gradiva.

Filmskoobrazovne zadaće jesu: prepoznati filmske planove i njihovu funkciju u oblikovanju filmskoga prostora, odrediti značaj filmskoga prostora i kostimografije za stvaranje filmske priče i karakterizaciju likova, okarakterizirati junaka te odrediti zajednička obilježja filmskoga i romantičarskoga junaka, odrediti motive, temu i ideju filma, upoznati nadžanr filmova fantastike te žanr filma strave i njegovu ikonografiju, te povezati poetiku njemačkoga ekspresionizma s nastankom horora kao žanra.

Odgojne su zadaće: razvijati učeničko zanimanje za filmsku umjetnost, poticati učenike na razmišljanje o posljedicama izolacije i odbačenosti, o odnosu prema “slabijima” te općenito o moralnim vrijednostima našega društva, usmjeravati učeničku svijest na njegovanje vlastita mišljenja u atmosferi moralne panike i psihologije mase te apostrofirati važnost odlučnog nepristajanja na konformizam kao lakši put.

Funkcionalne su zadaće: poticati učeničko kritičko mišljenje temeljeno na argumentiranu iznošenju stajališta, upozoravati na važnost sintetiziranja vlastitih spoznaja te razvijati sposobnost oblikovanja i izricanja misli te sposobnosti doživljavanja, povezivanja i zaključivanja.

2.1. Motivacija

Prikladna motivacija za gledanje filma Edward Škaroruki jest Burtonov kratki animirani film Vincent (1982), nastao tehnikom stopanimacije, te kratak razgovor nakon projekcije. Naime, Vincent se istodobno može povezati s romantičarskom književnošću – s Edgarom Allanom Poeom (čime se ostvaruje korelacija s predmetnim područjem književnosti unutar nastave hrvatskoga jezika), s filmovima strave, ali i s Edwardom Škarorukim (Vincent Price i ikonografija horora). Učenici također mogu dobiti zadatak da Vincenta usporede s Poeovim Gavranom ili da pokušaju objasniti u kakvoj su vezi Poe, film strave i Burton.

Drugi je prijedlog motivacije za obradu ovoga filmskog djela vođena diskusija temeljena na pitanjima o odnosu prema različitima od nas, o tome što znači biti različit, imamo li pravo biti različiti i možemo li to pravo kome osporiti te, ako možemo, zašto; te o pitanju kakav je odnos društva prema različitima. Osuđujemo li olako one koji se razlikuju od nas te je li realno očekivati od drugih da razmišljaju, izgledaju i ponašaju se poput nas; u kakvoj je sve to vezi s tolerancijom te ima li ona granicu i čime se ta granica, ako postoji, određuje, ali i tko je taj tko je određuje?

Motivacija se može ostvariti i tako (ovo je treći prijedlog) da učenici u skupinama pokušaju sastaviti popis svih filmskih androida kojih se mogu sjetiti te da odrede žanrove filmova u kojima se pojavljuju navedeni androidi.

Četvrti prijedlog motivacije prikladniji je za niže razrede srednje škole, a temelji se na naslovu filma kao konačnom odgovoru u unaprijed pripremljenoj igri asocijacija na nastavnim listićima ili na ploči (primjerice rješenja pojedinih stupaca u igri asocijacija mogu biti škare, snijeg, ludi izumitelj i Johnny Depp ili škare, snijeg, Edward i Tim Burton, a na temelju navedenih rješenja stupaca učenici trebaju doći do konačnog rješenja igre time što će zaključiti o kojem je filmu riječ).

2.2. Najava teme, projekcija filma i iznošenje doživljaja

Burton svoje uzore posredno pronalazi u gotičkoj književnosti te neposredno u filmovima strave, a za njegovu su stvaralačku poetiku karakteristični upravo junaci autsajdera. Takav je i naslovni junak njegova filma Edward Škaroruki. Film pripada američkoj nacionalnoj kinematografiji i bio je nominiran za Akademijinu nagradu u kategoriji najbolje maske te je osvojio sedam nagrada na različitim filmskim festivalima (usp. IMDb).

Učenike bi trebalo uputiti na to da tijekom projekcije filma razmisle o značaju filmskog prostora te kostimografije i maske u oblikovanju filmske priče. Nakon projekcije, potrebno je dosljedno primijeniti metodičko načelo slobodnog iznošenja mišljenja i doživljaja učenika kako bi se učenici iz subjektivne sfere emocionalne uvučenosti u film otvorili za racionalan pristup analizi i interpretaciji, temeljenoj na argumentiranim tezama (usp. Težak, 2002: 119).

2.3. Analiza i interpretacija

Najavna špica filma počinje amblemom produkcijske kuće 20th Century Fox, znakovito prekrivenim snijegom te (uz naslov filma, koji se “razdvaja” podsjećajući na škare, i ostale natpise koji se odnose na popis filmske ekipe) sadrži podšpicu (usp. Turkovic, 2008: 163) ispunjenu kadrovima tamnih i relativno slabije raspoznatljivih detalja teških starih drvenih vrata punih udubina i ogrebotina, jezivih skulptura obavijenih paučinom, strmih i trošnih stuba, čudnovatih i pomalo zastrašujućih strojeva iz kojih izlazi para i istih takvih izuma, kadra ruku te snježnih pahuljica. Sve su to kadrovi koji upućuju na tvorbene elemente priče koja slijedi i koji će postati u potpunosti jasni tek nakon gledanja filma. Na podšpicu filma evidentno je utjecao film strave, s obzirom na to da ona varira razlicite elemente njegove ikonografije.

U skladu je s ikonografijom horora i prvi kadar nakon špice koji je pretapanjem povezan s prethodnim kadrom snježnih pahuljica. Riječ je o totalu mračnoga dvorca sa šiljastim gotičkim tornjićima, koji se nalazi na izoliranome strmome brežuljku. Filmska enciklopedija navodi zatvorene prostore poput starih dvoraca i ukletih kuća kao prepoznatljiva mjesta radnje filma strave (usp. Munitic, 1986: 403). Taj je kadar indikativan jer gledatelja upozorava na važnost filmskog prostora (staroga dvorca) za priču koja će tek slijediti, a total kao plan ima i svrhu daljnje prostorne orijentacije (usp. Peterlic, 1982: 70).

Odzumom kroz prozor gledateljeva se pozornost usmjerava iz eksterijera (dvorac i brežuljak) na interijer (soba u kojoj se nalaze baka i unuka). Idilična zimska večer u toploj sobi, ugrijanoj vatrom iz kamina, iz koje se pruža pogled na mračan dvorac, pogodna je za pričanje priče koja je inicirana unukinom znatiželjom i pitanjem o tome kako nastaje snijeg. Odabir djetetove znatiželje kao pokretačkog motiva jest znakovit, posebice ako uzmemo u obzir činjenicu da je djetinja znatiželja pokretač cjelokupnoga ljudskog napretka od filozofije do same znanosti. Baka udovoljava unukinoj
znatiželji i time postaje naratorica priče o nastanku snijega (i o samome Edwardu).

Zatim se gledateljeva pozornost, gotovo istim postupkom kojim je usmjerena na interijer (sobu u kojoj se nalaze baka i unuka), vožnjom kamere ponovno usmjerava na eksterijer (u dugačkom kadru predgrađa i dvorca koji se uzdiže na brežuljku iznad predgrađa), a iz eksterijera kamera, nakon pretapanja koje upućuje na početak priče o nastanku snijega, novim kadrom gledatelja ponovno uvodi u interijer kroz prozor, no ovaj put u dvorac. Istodobno, dogodila se i promjena perspektive (sada Edward kroz prozor dvorca gleda predgrađe, a prošli je put baka kroz prozor svoga doma gledala dvorac), a s promjenom perspektive nestao je i voice-over (bakin naratorski glas), a pripovijedanje su “preuzeli” sami likovi bakine priče.

Film završava razgovorom bake i unuke, čime je ostvarena uokvirena kompozicija, te kadrovima Edwarda u sadašnjem vremenu koji, izrađujuci skulpture od blokova leda, stvara snijeg. Tek na kraju filma postaje evidentno da je priča o Edwardu i nastanku snijega retrospektivna; dio je bakina sjećanja, a baka je zapravo homodijegetična naratorica jer je i sama sudjelovala u zbivanjima o kojima pripovijeda.

U suprotnosti s interijerom i eksterijerom gotičkoga dvorca jest kadar kojime počinje retrospektivna priča o Edwardu, a u kojem u polutotalu vidimo ulicu kolorističkoga predgrađa i njemu pripadajuće kuće pastelnih boja (zelene, ružicaste, žute i plave). Osim što se razlikuju prema boji fasada, sve kuće izgledaju isto, svi su travnjaci jednako pokošeni i sva dvorišta nalikuju jedno na drugo. Kada se uzme u obzir spoj gotičkoga mračnoga dvorca na vrhu strma, gotovo zlokobna brežuljka i pastelnoga predgrađa s uniformiranim jednakim kućama (i istim takvim stanovnicima), dobivamo kontrast dvaju nespojivih svjetova koji oblikuju fantastičan filmski prostor, no koji unatoč toj svojoj osobini fantastičnosti gledatelju djeluje blizak. Fantastičnosti filmom prikazana svijeta pridonosi i vrijeme radnje: prema odjeći, frizurama i automobilima, vrijeme radnje smješteno je u otprilike kasne 1950-e, no videorekorderi u kućnoj uporabi i aerobik-centri šire se tek od 1980-ih pa zaključujemo da se radnja odvija izvan nama poznatoga vremena i prostora.

U pastelnome predgrađu živi Peg, lokalna zastupnica Avonove kozmetike, koja nakon neuspješnoga radnog jutra odluči otići u mračan gotički dvorac i ondje okušati sreću s prodajom kozmetike. Konvencija dolaska “namjernika” u dvorac također je dio ikonografije filma strave: “film strave zapravo uvijek razvija istu osnovnu priču, bez obzira da li namjernik (vrlo čest lik u takvim filmovima) stiže (najčešći početak filmova) u vampirov dvorac, u motel (Psiho, 1960, A Hitchcocka) ili u hotel” (Munitic, 1986: 403). U dvorcu Peg ne pronalazi potencijalnoga kupca Avonove kozmetike jer ondje sam, na tavanu, živi uplašen i usamljen mladić Edward. Taj je mladić zapravo nedovršen android: njegov je Izumitelj umro prije nego mu je uspio podariti svoj posljednji dar – ljudske ruke – umjesto kojih su Edwardu ostale oštre i opasne škare koje su trebale biti samo privremeni nadomjestak.

Izumitelja u filmu igra Vincent Price, poznat glumac starih filmova strave i Burtonov idol iz mladenačkih dana kojemu je ovo bila jedna od posljednjih značajnih uloga (usp. IMDb). Također, učenicima valja spomenuti i to da je Price narator u Burtonovu animiranome filmu Vincent, posebice ako je taj film bio dio motivacije za gledanje Edwarda Škarorukog. Odabir Pricea za ulogu Izumitelja nikako nije slučajan i još je jedan dokaz tome da Burton svoju inspiraciju crpi iz filmova strave.

Otkako je umro Izumitelj, o kojem doznajemo iz Edwardovih sjećanja koja su zapravo retrospekcija unutar retrospekcije (retrospekcije se uvode vožnjom kamere prema liku i zumom), Edward u velikome gotičkom dvorcu živi sam sve dok ga Peg ne pronađe. Ona Edwarda dovodi u pastelno predgrađe i tada počinju njegove nevolje zbog činjenice da se ne uspijeva uklopiti u malograđansku, licemjernu i prijetvornu pastelnu sredinu.

Njegov dolazak u pastelno predgrađe pokreće niz događaja u kojima se ne snalazi najbolje zbog svoje iskrenosti, infantilnosti, naivnosti, neiskvarenosti i ranjivosti koje su posljedice njegova djetinjeg neiskustva i, vjerojatno dugogodišnje, izolacije. Upravo zbog izolirana i usamljena života u golemu dvorcu, Edward nije upoznao norme ponašanja u neiskrenom i malograđanskom miljeu niti je navikao na ikakav kontakt s drugim ljudima, a za fizički je kontakt gotovo nesposoban jer bi osobu koju dodirne rukama/škarama mogao porezati (što se nekoliko puta i dogodilo).

On je autsajder, odbačen, neshvaćen, umjetnički nadaren (svojim rukama/škarama stvara neobične frizure te skulpture od živice i leda, ali i snijeg koji ga podsjeća na Kim: nezaboravan je kadar njezina plesa, uz prepoznatljivu neprizornu glazbu Dannyja Elfmana, ispod ledene skulpture anđela koju on u tom trenutku stvara, pri čemu na Kim poput pahulja padaju komadići leda), osjećajan je i hipersenzibilan pojedinac, što ga približava književnim likovima romantizma (o čemu će vjerojatno učenici vrlo brzo samostalno donijeti zaključak).

Edwardovu karakterizaciju u znatnoj mjeri određuje prostor u kojem obitava (stari gotički dvorac), ali i njegov fizički izgled. Naime, Edward je umjetno stvoren čovjek, izrazito blijede puti, crnih podočnjaka, raščupane crne kose i lica punog ožiljaka koje si je sam nanio nespretno rukujući svojim oštrim škarama, zapravo rukama. Odjeven je u crnu kožu koja je povezana remenjem i koja djeluje kao integralni dio njegova umjetno stvorena tijela. Maska i kostim u ovome filmu imaju izrazitu dramaturšku funkciju, s obzirom na to da uvelike oblikuju karakter junaka.

Karakter junaka oblikuje i filmski prostor, konkretno, gotički dvorac kao Edwardov dom se vizualno ne uklapa u pastelno predgrađe, baš kao što se ni Edward ne uklapa među stanovnike toga predgrađa. Cjelokupan je prostor, temeljen na kontrastu, zapravo alegorija našega svijeta; alegorija diktature prosječne većine kojoj je temeljni ideal konformizam i koja izopćuje sve one koji se ne uklapaju u njezin isprazan sustav vrijednosti. Time filmski prostor postaje sukreator značenja i ideje filma.

Edward se silno trudi uklopiti u taj umjetan, prazan, dosadan, prijetvoran i licemjeran pastelni svijet, no postaje meta ogovaranja, spletki, izopćenja i, na kraju, nasilja. Često ne razumije pastelno društvo u koje se želi uklopiti (ne razumije šale ni postupke ljudi kojima je okružen), a njegova ranjivost i iskrenost najviše dolaze do izražaja za gostovanja na televiziji, kada usred izravnog prijenosa, zbunjen pitanjem, slučajno izazove kratak spoj ne uspijevajući sakriti svoje emocije (činjenicu da je zaljubljen u Kim). Tijekom gostovanja na televiziji postavlja mu se i pitanje je li svjestan toga da bi bez svojih ruku u obliku škara bio običan i prosječan, a Edward odgovara da jest, jer on zapravo želi biti poput svih ostalih.

Njegovi pastelni susjedi su stereotipni likovi: od dokonih kućanica koje nadgledaju i revno komentiraju zbivanja u susjedstvu te usamljene kućanice zavodnice (Joyce) do fanatične vjernice (Esmeralda) i muškaraca koji jutrom odlaze na posao, a poslijepodne uređuju svoje travnjake. Prvobitno dobroćudni pastelni susjedi iz predgrađa iskazuju svoju spremnost da prihvate onoga koji je drugačiji, različit, poseban i “izniman” (kako Edwarda u početku naziva Joyce, a što je zapravo eufemizam za njegov hendikep), no tu spremnost, u strahu od nepoznatog, odbacuju čim je minimalno narušena njihova uljuljkanost u vlastitu sigurnost.

Edwarda se odriču upravo zbog njegovih osobina koje su dotad smatrali njegovim vrlinama, a zbog njega se odriču i njegove nove obitelji (supružnika Peg i Billa te njihove djece Kim i Kevina) izbjegavajući dolazak na njihovu tradicionalnu božićnu zabavu. Moralna panika koju stvaraju pastelni susjedi ubrzo se pretvara u psihologiju neartikulirane mase koja u srednjovjekovnoj maniri traži takozvanu pravdu, a Edward tada bježi u sigurnost svojega gotičkog dvorca hineći da je mrtav. Noćna sekvenca razularene pastelne mase koja stiže do Edwardova dvorca vrlo je znakovita jer se njome apostrofira kontrast predgrađa i dvorca, mase i pojedinca, te upotpunjuje alegorična vizija nas samih.

Iz perspektive pastelnih ljudi u odlučnoj potjeri, gotički dvorac i dvorište ispred njega djeluju napušteno, ukleto i ispunjeno kojekakvim užasima. Približavanjem dvorcu, dvorište se postupno pretvara u uređeno i uljuđeno mjesto kojim dominiraju fascinantne skulpture od živice koje je Edward stvorio vlastitim škarama/rukama. Unutrašnje se bogatstvo ponekad skriva iza neugledne mračne vanjštine, a iza ugledne i svijetle vanjštine ponekad se nalazi duhovno siromaštvo. Dakle, stravično postaje normalno, a oku ugodno – stravično.

Na najavnu špicu filma, izgled mračnoga gotičkog dvorca te na likove Izumitelja i Edwarda utjecao je film strave, žanr koji svoje utemeljenje nalazi u opusu Edgara Allana Poea, u romantičarskome gotičkom romanu i u njemačkome ekspresionizmu. Njemački ekspresionizam jest filmska stilska struja nastala početkom 20. stoljeca, koja korespondira s ekspresionizmom u drugim umjetnostima, i na nastanak koje su utjecale posljedice netom završena Prvoga svjetskoga rata. “Ipak, riječ je o duljoj tradiciji koja počinje još od romantizma, koji se zaokupljao ‘svojstvima noći’ (Novalis) i u kojemu su postojali i gotički elementi.” (Peterlic, 2008: 120)

Ekspresionizam umjetnost doživljava kao ekspresiju unutrašnjih stanja umjesto kao odraz zbilje, a ta se ekspresija u filmu ostvaruje igrom svjetla i sjene, atmosferom straha i karakterističnim junacima (vampiri, čudovišta, ludi znanstvenici i podvojene ličnosti). Najznačajnija filmska djela ekspresionizma jesu: Kabinet dr. Caligarija (Das Cabinet des Dr. Caligari, Robert Wiene, 1920), Nosferatu, simfonija užasa (Nosferatu, eine Symphonie des Grauens, Friedrich Wilhelm Murnau, 1922) i Dr. Mabuse kockar (Dr. Mabuse, der Spieler – Ein Bild der Zeit, Fritz Lang, 1922).

Gilić tvrdi da je Edward Škaroruki film “u kojem se koristi veći dio naslijeđa ikonografije gotičkog podžanra strave (uključujući i lik glumca Vincenta Pricea u ulozi znanstvenika koji sklapa Edwarda), ali koji ipak nije horor. Temeljni su, naime, ugođaji i emocije Burtonovog postmodernistickog filma melankolija i sjeta, a ne strah i ugroženost” (207: 111). Burton se majstorski poigrava ikonografijom horora kako bi u potpunosti obrnuo uloge i zamijenio teze. Naime, navedeni ikonografski elementi horora u ovome filmu postaju simboli dobrote i nježnosti, a lijepo i uredno pastelno predgrađe za junaka na kraju filma predstavlja horor u punom smislu te riječi.

Edward zaista jest ljudsko biće, unatoč tome što je, uvjetno rečeno, čudovište (umjetno je stvoren te umjesto ruku ima škare), a pastelni su ljudi, u nedostatku iskonske humanosti, pokazali da se njihova pastelna ljudskost ne može mjeriti s Edwardovom. Gotički dvorac tako postaje oaza sigurnosti (mjesto gdje Edwarda nitko ne može povrijediti i gdje on ne može druge okrznuti svojim oštrim rukama), a pastelno predgrađe simbol konformističkog društva nespremnog na kompromise s onima koji su drugaciji. Time prostor fantazije postaje naš realan životni prostor, a neodređenost vremena u kojem se filmska priča odvija postaje znak univerzalnosti i neomeđenosti povijesnim trenutkom.

Još je jedan tematski sloj na koji se valja osvrnuti, a to je pitanje položaja umjetnika u svijetu. Edward na jednoj od interpretativnih razina simbolizira i umjetnika koji se ne snalazi među ljudima, izdiže se iz prosječne mase svojom genijalnošću, slobodan je samo u svome stvaranju, značaja kojega nije zapravo ni svjestan, i stvara u samoći, o čemu svjedoči njegovo najveće umjetničko djelo – ljepota snježnih pahulja. Također, priča o Edwardu može se shvatiti i kao metafora odrastanja jer on je adolescent koji je, ne svojom voljom, u sukobu sa svijetom koji ga okružuje, tipično se adolescentski zaljubljuje te tijekom filma sazrijeva spoznajuci svijet onakvim kakav zaista jest, ali spoznajući i sebe samoga.

Navedeni su tematski slojevi oblikovani antitetičkim motivima poput društva i pojedinca, netolerancije i tolerancije, uniformiranosti i različitosti, prosječnosti i iznimnosti, realiteta i fikcije te strave i komedije. Naime, humor se stvara duhovitim dijalozima, gegom (niz situacija u kojima Edward nespretno rukuje svojim škarama), karikaturalnošću pojedinih likova (Joyce koja poput kakve srednjoškolke baca stvari po sobi spremajući se upoznati Edwarda, Esmeralda koja poput propovjednika upozorava na Sotonu) i groteskom (frizure kojima su žene oduševljene), stoga zaključujemo da ovaj film sadrži i elemente komedije te da, unatoč svojem, uvjetno rečeno, nesretnom završetku, ostaje pozitivan jer pokazuje da svako iskustvo može obogatiti (pastelne ljude ljepotom snijega, a Edwarda uzvraćenom ljubavlju), te da i oni najusamljeniji mogu pronaći ispunjenje te smisao u stvaranju i sjećanju.

2.4. Sinteza

Edward Škaroruki je postmodernistički film koji pripada nadžanru filmova fantastike, a oni se katkada dijele na bajku, znanstvenofantastični film i film strave (usp. Peterlic, 1986:371). Naime, ovo filmsko djelo sadrži elemente horora (gotički dvorac, lik ludog znanstvenika, lik takozvanog čudovišta, konvencija dolaska u stari dvorac na početku filma), znanstvenofantastičnu premisu (znanstvenik stvara androida) te elemente bajke (obiteljski odnosi i metafora odrastanja, usp. Gilić, 2007: 106). Također, zbog toga što obiluje humorom i razotkriva nesavršenosti ljudske prirode (usp. Turkovic, 2003: 304), sadrži i neka obilježja komedije.

Upravo je ovo filmsko djelo primjer činjenice da žanr, osobito u postmodernizmu, nije nužno fiksno odrediv te da se “uvijek može javiti pojedini film koji se ne uklapa idealno ni u jedan ustoličeni podžanr” (Turković, 2005: 54). Miješanje žanrova u istome djelu jest jedno od obilježja postmodernizma, stilske epohe koja se javlja i u drugim umjetnostima i koju, među ostalim, karakteriziraju “umnožavanje, često suprotstavljenih, stilskih trendova” (Kragić, Gilić, 2003: 528), povratak priči i stvaranje nove mitologije, začudni likovi te povijesno neodredivi vrijeme i mjesto radnje.

Tim Burton je američki autor i jedan “od najvažnijih autora filmskoga postmodernizma” (Gilić, 2003: 71), a njegovi su najpoznatiji filmovi, osim Edwarda Škarorukog, i Bubimir (Beetlejuice, 1988), Batman (1989), Batmanov povratak (Batman Returns, 1992), Ed Wood (1994), Sanjiva dolina (Sleepy Hollow, 1999), Krupna riba (Big Fish, 2003), Mrtva nevjesta (Corpse Bride, 2005), Sweeney Todd (Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street, 2007) i Alisa u zemlji čudesa (Alice in Wonderland, 2010).

Obilježja Burtonove poetike, na koju su snažno utjecali ekspresionizam, znanstvena fantastika i filmovi strave (usp. Gilić, 2003: 71), jesu osebujan i prepoznatljiv vizualan stil (kojemu, među ostalim, pridonosi i pozornost koju posvećuje kostimima, maski i scenografiji), crn humor, istodobno gotički mračna i bajkovita atmosfera, neobični i začudni junaci koji, “doimajući se poput živih mrtvaca, dotiču strahove u društvu obično regulirane bajkama, karnevalom, cirkusom i popularnom kulturom” (ibid.) te česta suradnja s istim glumcima.

2.5. Zadavanje zadataka za samostalan rad kod kuće

Nekoliko je prijedloga zadataka za samostalan rad kod kuće. Učenicima se može zadati zadatak da pogledaju Burtonov film po svome izboru te da, na temelju usporedbe toga filma i filma Edward Škaroruki, napišu esej o Burtonovoj poetici, čime se uspostavlja korelacija s nastavom hrvatskoga jezika, točnije, s predmetnim područjem jezičnoga izražavanja.

Kako bi se, uz predmetno područje jezičnoga izražavanja, uspostavila korelacija i s predmetnim područjem književnosti, učenici mogu dobiti zadatak da pročitaju Poeovu pripovijetku Pad kuće Usher i usporede je s istoimenim filmom iz 1960 (House of Usher, Roger Corman, 1960), u kojem glumi Vincent Price. Pritom se učenike može uputiti i na istoimen Epsteinov film (La chute de la maison Usher, Jean Epstein, 1928).

Ako se ova nastavna jedinica obrađuje u okviru primjerice nastave engleskoga jezika, što bi moglo biti osobito svrhovito u jezičnim gimnazijama, navedeni zadaci mogu uspostaviti korelaciju i s nastavom engleskoga jezika ako učenici dobiju zadatak da svoje eseje pišu upravo na tome jeziku.

3. Zaključak

Edward Škaroruki izvrstan je izbor za nastavu filmske umjetnosti u srednjoj školi zbog svojega postmodernističkoga karaktera koji pokazuje kako se autori mogu poigravati žanrovskim kanonima, zbog toga što ga je moguće neposredno povezati s poetikom postmodernizma, a posredno i s poetikom njemačkoga ekspresionizma, ali i zbog činjenice da je dobar primjer toga kako filmski prostor, kostimografija i maska mogu utjecati na oblikovanje filmske priče.

Nije na odmet spomenuti i to da je Edward Škaroruki izvrstan izbor za srednjoškolsku nastavu i zbog još jedne svoje relevantne karakteristike – dopadljivosti koja učenike može motivirati na to da i samostalno zavire u njima uglavnom nepoznat burtonovski filmski svijet umjesto u već poznat svijet omiljenih akcijskih filmova i tinejdžerskih komedija. Ako samoinicijativno učenicko gledanje kojeg drugog Burtonova filmova bude jedini uspjeh ove nastavne jedinice, možemo biti zadovoljni postignutim. Dodajmo tome i nadu da za učenike snijeg više neće biti puka meteorološka pojava, nego i simbol toga da se ljepota može pronaći i na onim mjestima na kojima se to najmanje očekuje.

Literatura

Gilić, Nikica, 2003, “Burton, Tim”, u: Kragić, Bruno i Gilić, Nikica (ur.), Filmski leksikon, str. 71
Gilić, Nikica, 2007, Filmske vrste i rodovi, Zagreb: AGM
Kragić, Bruno i Gilić, Nikica (ur.), 2003, Filmski leksikon, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Munitić, Ranko, 1986, “Film strave”, u: Peterlić, Ante (gl. ur.), Filmska enciklopedija I, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 403.
Peterlić, Ante, 1986, “Fantastika na filmu”, u: Peterlić, Ante (gl. ur.), Filmska enciklopedija I, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, str. 371.
Peterlić, Ante, 1982, Osnove teorije filma, Zagreb: Filmoteka 16
Peterlić, Ante, 2008, Povijest filma: rano i klasično razdoblje, Zagreb: Hrvatski filmski savez
Težak, Stjepko, 2002, Metodika nastave filma, Zagreb: Školska knjiga
Turković, Hrvoje, 2005, Film: zabava, žanr, stil, Zagreb: Hrvatski filmski savez
Turković, Hrvoje, 2003, “Komedija”, u: Kragić, Bruno i Gilić, Nikica (ur.), Filmski leksikon, str. 304.
Turković, Hrvoje, 2008, Retoričke regulacije, Zagreb: AGM

Internetske stranice

Edward Scissorhands, <http://www.imdb.com/title/tt0099487/?ref_=nm_flmg_prd_19>, posjet: 31. listopada 2013.
Vincent, <http://www.imdb.com/title/tt0084868/?ref_=nm_flmg_dr_25>, posjet: 31. listopada 2013.
Vincent Price, <http://www.imdb.com/name/nm0001637/>, posjet: 1. studenoga 2013

Komentari

Komentari