Sve su princeze žrtve i svima je cilj udati se za princa i to će bez problema napraviti odmah nakon upoznavanja pa čak i buđenja iz stogodišnjeg sna

Piše:

U jednom trenutku sam primijetila da gotovo svakodnevno vodim razgovore o imaginarnim temama, raspravljam o osobinama princeza i ostalih bića iz legendi kao što komentiramo bilo što stvarno oko nas. Medijski sadržaji utječu na razvoj dječje kreativnosti, ali sigurno i na percepciju svijeta. A kako djeca, a moje nije iznimka, svaki dan konzumiraju velike količine sadržaja, shvatila sam da je je neophodno da o nekim temama “malo popričamo” i da mora početi razvijati kritički stav.

Sve su princeze žrtve i svima je cilj udati se za princa i to će bez problema napraviti odmah nakon upoznavanja pa čak i buđenja iz stogodišnjeg sna. Snjeguljica se uda za princa kojega nikada ranije nije vidjela, Pepeljuga svoga vidi jednom, Trnoružica isto, Matovilka, Zlatokosa, Malu sirenu da ne spominjem…

Kako rodni stereotipi u filmovima i na televiziji utječu na dječji razvoj

Usto količina zločestih vještica i inih zlikovaca koji princeze žele otrovati, djecu ispeći i pojesti, djevojčici jer je lijepa nožem iščupati srce, drugu pretvoriti u sluškinju i rugati joj se da je sva prljava, oduzeti dijete roditeljima… Edukativnost ovih klasičnih priča je grozna. U jednom od prvih odlazaka u dječje kazalište, Zara je tako počela panično plakati i prije nego li je predstava (Ivica i Marica) počela, tražila da idemo doma jer je znala da će se pojaviti vještica i da će biti zločesta. Mjesecima nakon toga kriterij gledanja svih predstava i animiranih filmova bio je, u obliku njezina eksplicitnog pitanja, “ima li tu vještica?“.

Tako da je, nakon veselja glumljenja princeza prema njenim scenarijima, moja misija ipak postala pronaći literaturu koja je adekvatna u smislu poruka, a isto tako uz manje agresije. Na sreću, puno je autora uočilo isto i nastaju serije predivnih knjiga koje se bave životnim temama na zanimljiv i duhovit način, a da nitko pritom ne umire u nezamislivim mukama. Divna je ideja autorica Favilli i Cavallo da slože knjigu priča o stvarnim ženama koje su postigle nevjerojatne uspjehe i nerijetko promijenile tijek povijesti (Good Night Stories for Rebel Girls), koja je nastala s ciljem da djevojčicama podigne samopouzdanje koje je dokazano niže nego kod dječaka već u trenutku kada kreću u školu.

Naši favoriti, s obzirom na dob (4) su serijali o zečiću Karlu, Petri, Maji, Eveniove edukativne bojanke/slikovnice, Gospođica Neću, fantastične princeze iz Ikeinih slikovnica, Tata lav i njegova sretna djeca (“Bili jednom mama lavica i tata lav, imali su sedmero djece. Dok je mama bila u uredu, tata lav se brinuo o kući i uveseljavao svoju djecu”).

Kako su bajke velik dio života moje kćeri, ostala je jednostavno zabezeknuta saznavši da i danas na svijetu postoje kraljevi, kraljice i princeze. Kako joj sve pokušavam ilustrirati pokazujući joj stvarne slike s interneta, uguglala sam kraljicu Elizabetu netom prije puta u Veliku Britaniju. Razočaranje na njenom licu bilo je komično. Tužno mi je rekla: “Ne moraš ići kod nje kada budeš u Londonu.”

Kupit ću ja sve modele kruna i princeza-haljina i podržati je da uživa u igrokazima, ali ćemo zaključiti kako je najbolji dio jedne-od-verzija one bajke s vretenom, kada se ona uda i živi u dvorcu i pozove si svoje prijateljice na pidžama party pa pričaju cijelu noć, peku kolače i zezaju se. Na svu sreću, u razdoblju ovog izobilja medijskih sadržaja, niti takve nije teško naći. Jer realnost je ipak kraljica Elizabeta.

Pahuljac i sedam patuljčica: animirana bajka s temom rodne jednakosti

Marija Slijepčević

 

Uspješno žonglira poslovni i društveni život, doktorat i obitelj. Po zvanju ekonomistica, po vokaciji novinarka. Predavačica na Veleučilištu VERN. S veseljem sudjeluje u osobnom razvoju Zare Slijepčević.