Televizor nemojte staviti u središte svoje dnevne sobe, jer ste ga tako stavili i u središte svoga obiteljskog života. Nađite mu neko primjereno mjesto i neka nije uključen cijeli dan

Izvor: Danijel Labaš, Prijedlozi i smjernice za roditeljski medijski odgoj, Komunikacija odgaja – odgoj komunicira

Valja znati da mnogi roditelji medije smatraju velikom pomoći u odgoju djece i ne mogu zamisliti kako bi proveli dan bez televizije, DVD-a, računala ili mobitela. Mediji roditeljima pružaju mogućnost da dovrše poslove, da smire djecu ili da ‘dobiju’ malo vremena za sebe znajući da su njihova djeca ‘na sigurnom’ – to jest, da se ne igraju izvan doma, niti da rade neke nepodopštine po stanu ili kući. Više televizora i DVD–ova, kao i računala u kući mogu pomoći i kod rješavanja svađa među braćom i sestrama o tome što će se i kada gledati, ali i roditeljima daju mogućnost da i oni sami pogledaju svoje omiljene programe.

Ove nam tvrdnje pokazuju da roditelji nisu uvijek i potpuno svjesni poteškoća i problema koje su im u domove i obitelji donijeli mediji. Stoga moramo zapamtiti: televizor, kao i ostali mediji, nisu obični kućanski aparati.

Obrazovanje putem ekrana

Roditelji također tvrde da je obrazovanje jedna od velikih vrijednosti televizije za njihovu djecu, te ističu da im djeca preko televizijskih zaslona uče puno stvari. No, mnogo je onih koji misle da bi im djeca sve te stvari naučila jednako tako dobro i bez televizije, ali ne žele dodatni ‘teret’ koji bi im kao roditeljima pao na leđa bez medija.

Čini se da je prevladavajući osjećaj da jednostavno ne postoji način u kojima bi oni mogli provoditi život i učiniti sve što moraju bez televizije i videa, a odgojni sadržaj i korisne lekcije mnogih programa smanjuje njihov osjećaj krivnje što više vremena ne provode sa svojom djecom. Dok neki roditelji smatraju da se računalom djeca mogu koristiti za više obrazovanja od televizije, mnogi ipak daleko više preferiraju televiziju ili video jer im je za njih potreban manji trud oko nadzora ili jer se boje da će djeca uništiti računalo.

Istraživanja nam danas pokazuju da mediji, osobito televizija, imaju ključnu ulogu u životima djece i to od najranije dobi. Tako se u jednome danu više od osmero djece od deset u Hrvatskoj i svijetu između 6 mjeseci i 6 godina koristi televizorom (ili nekim drugim medijskim zaslonom) oko 2 sata. Trećina djece živi u domovima gdje je televizor uključen cijeli ili gotovo cijeli dan, pa i onda kada ga nitko ne gleda, a oko 30 % ima televizor uključen i za vrijeme obroka.

Preporuke pedijatara i pedagoga

Jasno je, stoga, da se velik broj djece koristi medijima preko svake mjere, u odnosu na količinu vremena što ga preporučuje Američka pedijatrijska akademija (American Academy of Pediatrics — AAP). Ta Akademija preporučuje da se djeci mlađoj od dvije godine uopće ne dopusti gledanje televizije, dok se istodobno dvije trećine (61 %) djece ispod dvije godine koristi nekim medijem sa zaslonom, a 43 % djece te dobi gleda televiziju svaki dan. AAP, osim toga, preporučuje da djeca starija od dvije godine ne gledaju televiziju više od sata do dva dnevno, dok 41 % djece od dvije do tri godine i 43 % one između 4 i 6 godina svakodnevno pred zaslonom provedu dva ili više sati. Ta ista Akademija savjetuje da se djetetu mlađem od tri godine ne dopusti gledanje televizije jer ta aktivnost šteti njegovu kognitivnom razvoju, kao i razvoju njegovih komunikacijskih sposobnosti i vještina.

Pedagoški je savjet, jednako tako, da se djeci ne dopusti jesti dok gledaju televiziju ili ići spavati s uključenim televizorom, a posebno da im se ne stavi televizor u njihovu spavaću sobu. Pedagozi, među kojima je i Jan Uwe Rogge, ističu da djeca smiju gledati televiziju, ali u dogovoru s roditeljima i ne previše dugo. Najbolje je televiziju gledati zajednički u obitelji i zajedno odlučivati o tome što će se gledati. Ako vaše dijete želi stalno gledati televiziju, razgovarajte zašto je to tako: možda ima neki problem, možda se gledanjem televizije oslobađa neke napetosti ili stresa. Ako bi stalno gledalo emisije s nasilnim sadržajima, razgovarajte o tome, kako nasilni sadržaji ne bi imali kratkoročne ili dugoročne posljedice. Televizor nemojte staviti u središte svoje dnevne sobe, jer ste ga tako stavili i u središte svoga obiteljskog života. Nađite mu neko primjereno mjesto i neka nije uključen cijeli dan.

Zabrane nisu rješenje

Djeci se u razgovoru nemojte obraćati docirajući i vrijeđajući njihov odabir (Kakve to gluposti opet gledaš?), nego ih – što su starija – potičite na što više suodgovornosti i potičite ih da biraju kvalitetne filmske i druge sadržaje kao i obrazovne emisije. Savjet je stoga: imajte dnevni red, pa i za gledanje televizije. Potičite djecu i na čitanje za koje mora naći mjesta u svom slobodnom vremenu. No, jednako tako: ne zabranjujte gledanje televizije jer zabrane nisu rješenje. One uobičajeno vode do sukoba i obiteljskih razmirica. Televizor nikako ne smije biti niti dadilja niti sredstvo pritiska.

Zato ponovno preporučujemo: manje gledanja u zaslone, više čitanja, međusobnog slušanja i obiteljskog razgovora. Samo oni mogu dovesti do više razine medijske pismenosti i boljeg korištenja medija.

Foto: iStock