U kolumni Velibora Mandića, koji s obitelji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, pročitajte kako se trenutna politička situacija odražava na djecu i što je to “Trump efekt”. Tu su i savjeti psihologa kako s djecom pratiti izborne kampanje

Piše:

“Tata, je li istina da će Donald Trump, ako postane predsjednik, potjerati sve Meksikance iz Amerike?” Pitao me to nedavno devetogodišnji sin nakon povratka iz škole. “Ma neće, to uostalom nije ni moguće”, odgovorio sam zatečen i uzvratio protupitanjem – “a tko ti je uopće takvo što rekao?” Živahno gestikulirajući objasnio mi je da svi u njegovom trećem razredu često razgovaraju o izbornoj kampanji, televizijskim sučeljavanjima predsjedničkih kandidata, a ponajviše o Donaldu Trumpu. U nekoliko minuta razgovora sa sinom shvatio sam da djeca, iako u toj dobi još ne mogu sasvim razumjeti govore političara, vrlo pozorno slušaju što odrasli kod kuće govore o izborima i koje su glavne teme televizijskih kanala. Ovdje u San Francisco Bayu u Kaliforniji, kao i u svim ostalim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, odrasli o kandidatima za skorašnje predsjedničke izbore raspravljaju vrlo strastveno, ne razmišljajući pritom odviše hoće li se i na koji način taj prijeteći ton odraziti na djecu koja sve to upijaju širom otvorenih ušiju.

Rasprave i prijetnje na dječjim igralištima

Ne pamti se u Sjedinjenim Državama da su djeca ikada kao ove godine međusobno u školi i na igralištu razgovarala o politici i političarima, a ponajviše o Donaldu Trumpu. Za prijašnjih izbora (u SAD-u predsjednik se bira na četverogodišnji mandat) bilo je uobičajeno da djeca znaju tek tko su kandidati, no ova je izborna utrka drugačija jer se promjenio politički rječnik. Gramatika i vokabular koje koristi republikanski kandidat Trump, prema istraživanju sveučilišta Carnegie Mellon, odgovaraju otprilike onom koji koriste djeca mlađa od 12 godina. Kandidati Demokratske stranke u tom istraživanju stoje nešto bolje jer ne koriste prijeteći rječnik.

Donald Trump

U televizijskim debatama i govorima Donald Trump ponavlja prijetnje Meksikancima i muslimanima, te se ne ustručava vrijeđati političke suparnike i novinare. Takav se ton iz političke arene preselio u školske razrede i na igrališta gdje se bilježe dosad nezamislivi incidenti i upiranje prstom u djecu druge boje kože ili vjere. Učitelji u brojnim školama upozoravaju da će takozvani “Trump efekt” vjerojatno utjecati na nekoliko generacija djece kojima bi govor netolerancije mogao postati potpuno prihvatljiv. Roditelji koji s druge strane podržavaju kandidata Trumpa, smatraju da djeca ne trebaju biti toliko osjetljiva te da ih treba izložiti, kako kažu, snažnim Trumpovim argumentima. Trump je agresivan jer se bori za svoje stavove i vrijednosti, a to djeca trebaju čuti, smatraju Trumpovi simpatizeri.

Slične teme i u Hrvatskoj

Elektronički mediji redovito prate sve Trumpove govore, jer oni podižu gledanost emisija. Njegove nastupe pozorno prate i pristaše i protivnici, a mnogi uključuju televizor iz čiste zabave jer očekuju konflikt ili ispad, ne razmišljajući pritom o političkoj poruci i izbornom programu. Izborna kampanja tek se zahuktava i kandidati će biti sveprisutni u svim medijima sve do 8. studenoga kada će Amerikanci odlučiti tko će biti novi, četrdeset i peti predsjednik SAD-a.

I u Hrvatskoj uskoro počinje kampanja za parlamentarne izbore u kojoj se očekuju povišeni tonovi i napete rasprave. Za moju će obitelj to biti novo iskušenje jer će dvanaestogodišnja kći i devetogodišnji sin svakodnevno slušati o hrvatskim i američkim političarima, naizmjenično tijekom dana na hrvatskim i američkim televizijskim i radijskim programima. Iako na različitim jezicima, predizborne će teme zapravo biti slične – nezaposlenost, obrazovanje, imigracija, izbjeglice, odnosi sa susjednim državama… Za djecu je, kažu psiholozi, najvažnije da dok primaju svu tu bujicu često nerazumljivih informacija, ne osjećaju strah.

Savjeti psihologa

Djeca nisu apolitična kao što često mislimo – prema nedavnom istraživanju američke Nemours fundacije više od 70 posto djece potvrdno je odgovorilo na pitanje mogu li promjeniti njihove živote. Stoga je preporuka da se s djecom razgovara o njihovom mišljenju i osjećajima, jer će roditelji tako najbolje pokazati da im je stalo i da su ih voljni saslušati. Roditelji, umjesto nametanja osobnog stava, trebaju biti spremni poslušati i postaviti prikladna pitanja (osobito u komunikaciji s tinejdžerima koji često imaju suprotna politička razmišljanja od drugih ukućana). U vezi s medijskim praćenjem izbornih kampanja, američki psiholozi roditeljima savjetuju još nekoliko stvari:

Ostanite pozitivni
U žaru političke kampanje česte su žučne rasprave i razilaženja u stavovima. Iskoristite priliku kako biste djeci pokazali da se i u takvim situacijama može biti priseban i pristojan. Strpljivo objasnite djetetu vaše stavove i budite iskreni, ali koristite rječnik i izraze koji su prilagođeni djetetovoj dobi.

Objasnite što su zapravo izbori
Iako dijete još nema pravo glasa, zanima ga što se događa i zašto su odrasli zanteresirani za izbore. Objasnite djetetu što su Vlada, predsjednik, parlament, a možda možete dijete povesti i na biračko mjesto.

Smirite strasti
Odrasli često burno reagiraju prateći televizijsko političko sučeljavanje ili izvještaje, a dijete može pomisliti da je ono nešto skrivilo. Ako je potrebno, stišajte ton na televizoru ili promjenite kanal i nemojte pokazivati ljutnju.

Nije svemu za vjerovati
Političari daju ekstremne izjave i često se ne ustručavaju uvrijediti suparnika, izreći besmislicu ili čak i laž. Direktorica njujorškog Harlem Family Instituta Kim Arrington preporuča da u takvim situacijama djetetu kažete nešto poput – sve što čujete ne mora biti istina, a živimo u državi u kojoj je zagarantirana sloboda izražavanja. Naravno, prilagodite rječnik djetetovoj dobi.

Zvuči kao priča, ali ne za malu djecu
Vaše dijete vjerojatno još nije naučilo povući crtu između stvarnosti i mašte, te neće moći potpuno razlučiti između čudovišta iz slikovnice i crvenog lica političara koje glasno prijeti i gestikulira na televizijskom ekranu. I veća djeca mogu steći pogrešan dojam jer, prema istraživanju Sveučilišta u Chicagu, gotovo polovica tinejdžera konzumira isključivo preko društvenih mreža i internetskih portala, pri čemu u izobilju raspoloživih informacija nisu potpuno u stanju razaznati što je točna informacija.

Odagnajte strahove
Pomognite djetetu da se osjeća sigurno i zaštićeno i ne pokazujte ljutnju. Ako primjetite da je dijete uznemireno zbog informacije koju je primilo putem medija, nemojte pitati – bojiš li se? Radije zapitajte – što misliš o ljudima ili političarima koje smo upravo gledali? Pričaju li tvoji prijatelji u školi o izborima? Potom saslušajte strpljivo i dajte djetetu podršku, čak i ako se ne slažete sa svime što ćete čuti.

Budite pozitivni i pokažite poštovanje
Djeca i roditelji često će zajedno pratiti rezultate izbora i mališani će osluškivati kako stariji reagiraju na šarene grafike koje se izmijenjuju na televizijskom ekranu. Roditelji trebaju ostati pozivitni bez obzira na rezultat izbora i pokazati poštovanje prema izbornom procesu i društvu u kojem žive. Djeca će na taj način razvijati pozitivan odnos prema demokratskim izborima jer će, što im treba ponoviti, postati ravnopravni birač kada postanu punoljetni.

Pročitajte i kako umiriti dijete nakon zastrašujućih vijesti

Velibor Mandić

 

Novinar i urednik s dugogodišnjim iskustvom u televizijskim, radijskim i tiskovnim medijima. Živi u San Franciscu gdje prati preobrazbu elektroničkih medija s klasičnih na digitalne online platforme te surađuje s brojnim tehnološkim laboratorijima na američkoj zapadnoj obali. U slobodno vrijeme rado pogleda stariji crno-bijeli film s obitelji, suprugom Anitom i dvoje djece.