“Niti jedna generacija prije nije odrasla pod svjetlom ekrana i stalnim pogledima javnosti, niti prolazila kroz toliku količinu pritiska na vlastiti identitet”, piše UNICEF-ova mlada ambasadorica za prava djece i mladih, studentica Nina Topić, u blogu koji vam u cijelosti prenosimo
Izvor: Nina Topić, UNICEF
Suvremeno doba oblikovalo je generaciju mladih koja je istodobno najpovezanija i najusamljenija u povijesti, a utopijska predodžba o djetinjstvu kao bezbrižnom, razigranom razdoblju, sve je udaljenija od iskustva koje današnja djeca i mladi uistinu žive. Mobitel je, kroz vrijeme, postao naš prozor u svijet kroz koji sunce, ali i oluje nesmetano ulaze. Svakodnevica se više ne odvija u jednoj stvarnosti, već u dvjema; onoj fizičkoj i onoj digitalnoj. U toj paralelnosti, naš “ja” postaje onaj kojeg vidimo na ekranu, onaj kojeg potvrđuju drugi. U svijetu u kojem je prisutnost svedena na obavijest, a emocije na emoji, lako je zaboraviti ono najvažnije; da smo ljudi, a ne profili. Tijela i umovi, a ne sadržaj.
U svakom džepu, drugačiji svijet
Društvene mreže nude prostor za kreativnost, povezivanje i učenje, ali i neprestano uspoređivanje s idealiziranim verzijama tuđih života. Jer mediji nisu neutralni, oni traže. Traže tvoju pažnju, tvoju reakciju, tvoju prisutnost – 24 sata dnevno. Žele svaku tvoju minutu, svaku prvu misao ujutro i posljednju prije sna. U tom okruženju, gdje se svaka poruka natječe za tvoj klik, postaje gotovo nemoguće razlikovati tko si ti, a tko je ono što ti je servirano.
Sve češće se čini da mišljenje postoji samo ako je javno iskazano, a njegova vrijednost određuje se algoritamskom vidljivošću. Svaka objava, lajk, komentar mogu biti izvor zadovoljstva, ali i izvor stresa, osjećaja manje vrijednosti i pritiska da budemo “bolji”, “ljepši”, “uspješniji”. Mladima se uporno govori da mogu sve, da im je sve na dohvat ruke, da su ogromni potencijal. No rijetko im se dopušta da budu umorni, zbunjeni, nesigurni, prosječni. Mentalno zdravlje je pod stalnim pritiskom jer sustav ne poznaje umjerenost, jer se osobna vrijednost uvjetuje performansom.
Često uspoređujemo generacije, no ono što današnje mlade doista izdvaja jest neprestana izloženost informacijama, komentarima i pogledima drugih. Niti jedna generacija prije nije odrasla pod svjetlom ekrana i stalnim pogledima javnosti, niti prolazila kroz toliku količinu pritiska na vlastiti identitet. Zbog toga su izolacija, stres, osjećaji usamljenosti i manje vrijednosti česta pojava kod Generacije Z, ali i onih koji dolaze nakon nje. U digitalnom svijetu, naš um postaje vrt bez ograde, otvoren znatiželji i sudu svih prolaznika. Hoće li taj vrt procvjetati ili zarasti u korov, izbor je ipak naš.
Utjecaj društvenih mreža na mentalno zdravlje brine i mlade i odrasle
Od školskog dvorišta do digitalnog bojišta
Nekad je školsko dvorište bilo jedino bojno polje za nasilje, mjesto gdje je sukob počeo i završio. Međutim, danas nasilje ne prestaje zvonom za kraj nastave; ono se nastavlja u WhatsApp grupama, na Instagramu, TikToku, u privatnim porukama i javnim objavama. Mobitel je postao portal kroz koji u našu sobu nepozvana ulazi i negativnost, u bilo koje doba dana ili noći.
Ono što dodatno otežava situaciju jest to što je nasilje u digitalnom svijetu često nevidljivo odraslima, pa žrtve ostaju same, izložene stalnom podsjećanju na uvrede, prijetnje ili isključivanje iz društva. Djeca snimaju, dijele, komentiraju, a posljedice se prebacuju s ekrana u stvarnost: tjeskoba, depresija, poremećaji prehrane i spavanja, pa čak i razmišljanja o samoozljeđivanju. U svijetu koji sve dijeli, bol se, nažalost, još uvijek najčešće nosi sama.
Učitelji (ni)su superjunaci ni oni ne mogu (i ne smiju) sve sami
Ne možemo više računati na obrazovni sustav koji je kreiran za izazove prošlog stoljeća. Danas, dok evoluiramo s tehnologijama nužno je i sustav oblikovati za svijet u kojem su ekrani svakodnevica, a digitalni sadržaji potiču nove vrste izazova za mentalno zdravlje i identitet djece. Medijska pismenost tako izranja kao jedno od najvažnijih novih područja i kao takva treba biti jasno zastupljena u kurikulumu.
Održite radionicu za učenike i podržite njihovo mentalno zdravlje
Važno je naglasiti da unatoč ograničenjima trenutačnog kurikuluma učitelji i stručnjaci u školama daju svoj maksimum. Oni su često prvi koji prepoznaju promjene kod mladih, no ne možemo sve terete baciti na njihova leđa. I njima je potrebna edukacija, podrška, vrijeme i razumijevanje. Programi poput “PoMoZi Da” osnažuju učitelje znanjem i vještinama, ali sustavna podrška i ulaganje u mentalno zdravlje moraju biti prioritet cijelog društva.
Bolji zajedno
Svaka generacija ima svoje oluje, ali i svoje sunčane dane. Danas, kad je prozor u svijet stalno otvoren, naučimo povremeno navući zavjese, zaštititi sebe i druge, te se podsjetiti da nismo sami. Budimo primjer i podrška jedni drugima, jer samo zajedno možemo stvoriti budućnost u kojoj će svako dijete imati priliku rasti, sanjati i biti istinski sretno. Gradimo, svi zajedno, kulturu empatije, razumijevanja i otvorenosti. Naša ostavština neka bude svijet u kojem će svako dijete znati da je dovoljno – baš takvo kakvo jest.
P. S. Gdje god jesi i što god proživljavaš, postoji netko tko želi čuti tvoj glas i pružiti ti ruku.
Ako osjećaš da trebaš pomoć, ovdje su linkovi s kontaktima.
EDUKATIVNI MATERIJALI ‘BITI SVOJ – BITI U RAVNOTEŽI U VIRTUALNOM I MEDIJSKOM OKRUŽENJU’
Foto: Lie, Pexels
