Irska stručnjakinja za medijsku pismenost Martina Chapman ističe da su najuspješniji oni projekti koji su izvedeni u partnerstvu više dionika te da za rezultate trebamo gledati razdoblje od 10 godina, a ne 6 ili 12 mjeseci
Piše: Ana Dokler
Uloga javne radiotelevizije i važnost suradnje različitih sektora u promicanju medijske pismenosti neke su od tema o kojima smo razgovarali s Martinom Chapman, neovisnom irskom stručnjakinjom, koja je svojevremeno bila i urednica za medijsku pismenost na britanskoj javnoj radioteleviziji BBC-ju.
Zagreb je posjetila u studenom prošle godine, kada je moderirala panel o medijskoj pismenosti u sklopu konferencije “Govor mržnje u medijima: uloga regulatornih tijela i pravosuđa” u organizaciji Vijeća Europe i Agencije za elektroničke medije.
U proteklih deset godina Martina Chapman radila je kao konzultantica za medijsku pismenost za brojne međunarodne organizacije i regulatorna tijela, uključujući Vijeće Europe, Europsku platformu regulatornih tijela (EPRA), britanskog regulatora za komunikacije OFCOM, Akademiju Europske unije javnih radiotelevizija (EBU), Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i irskog regulatora za elektroničke medije BAI. Trenutno je koordinatorica irske mreže za medijsku pismenost i članica Stručne skupine Vijeća Europe za kvalitetno novinarstvo u digitalnom dobu (MSI-JOQ).
Na BBC-ju je od 2011. do 2013. kao menadžerica za partnerstva i urednica za medijsku pismenost bila odgovorna za razvoj strategije medijske pismenosti, strateška partnerstva te pokretanje i nadgledanje projekata medijske pismenosti.
Važnost edukacije medijskih djelatnika
“BBC je po svojoj povelji još od 2006. trebao promovirati medijsku pismenost, široko definiranu kao sposobnost korištenja, razumijevanja i stvaranja medijskih sadržaja. Moj posao je bio stvoriti strategiju medijske pismenosti za razdoblje od 2013. do 2015., kako bi je BBC mogao uključiti u svoj radijski i televizijski program. Prioriteti su u tom razdoblju bili digitalna inkluzija, sigurnost na internetu i kreativnost.
Jedan od primjera projekata na kojima sam radila je nagrađivana kampanja ‘Share, Take Care’, kojom je obilježen Dan sigurnijeg interneta i koja je pomogla mladima i njihovim roditeljima u boljem nošenju s rizicima povezanima s pretjeranim dijeljenjem informacija, fotografija i videozapisa na internetu. Kako bi te poruke došle do različitih publika, korišteni su različiti BBC-jevi kanali, uključujući TV programe BBC1, Cbeebies, CBBC, Radio 1, Radio 4 i preko 30 regionalnih radio stanica, i svaki je od njih imao drugačiji pristup, prilagođen svojoj publici”, ispričala nam je Martina Chapman te istaknula da je u pripremi te kampanje bilo ključno pomoći producentima sadržaja da bolje razumiju teme vezane za sigurnost na internetu, kako bi oni sami mogli kreirati programe, umjesto da im se samo daju upute što da rade.
“Javni medijski servis treba i može imati važnu ulogu u promicanju medijske pismenosti, jer u pravilu uživa povjerenje ljudi i trebao bi imati velik doseg”, smatra Martina Chapman.
Kako je 974 učenika iz cijele Hrvatske o medijima učilo u medijima
Ističe da bi u pristupu temama koje se tiču medijske pismenosti javni mediji trebali prepoznati ljudski faktor, jer mnoge priče o medijskoj pismenosti zaista zanimaju ljude. No ne treba im, napominje, pristupati senzacionalistički i zastrašivati bez davanja rješenja.
“Ne možemo zaštiti ljude od opasnosti, ali ih možemo osnažiti da se znaju nositi s rizicima digitalnog medijskog okruženja. Medijska pismenost nije lijek za sve potencijalne probleme u tom okruženju, nego samo dio rješenja, ali svakako važan dio”, kaže irska stručnjakinja.
Kao odličan primjer spominje belgijsku javnu radioteleviziju RTBF iz Bruxellesa, koja isto ima strategiju medijske pismenosti za sve svoje kanale. Njihovi prilozi o stereotipima koji su prikazivani na televiziji prije vijesti, sada su dostupni na YouTubeu i koriste se i u školama kao poticaj na raspravu.
“Svrha javnog medijskog servisa u kontekstu medijske pismenosti trebala biti prije svega podizanje svijesti i upućivanje gledatelja i slušatelja na druge izvore, gdje mogu dobiti konkretnu pomoć i više korisnih informacija. Dakle, javni servis trebao bi raditi u koordinaciji s drugim dionicima koji se bave medijskom pismenošću”, objašnjava Martina Chapman.
Suradnja među sektorima ključna za uspjeh
Ova je preporuka u skladu s njezinim iskustvom, ali i s istraživanjima. Martina Chapman autorica je izvješća “Mapiranje praksi i aktivnosti medijske pismenosti u EU-28“, koje je 2017. pripremio Europski audiovizualni opservatorij, jedna od institucija Vijeća Europe, na zahtjev Europske komisije. U tom je dokumentu portal medijskapismenost.hr predstavljen kao jedan od 5 najznačajnijih projekata medijskog opismenjavanja u Hrvatskoj, odnosno jedan od 145 u Europi.
“Pokazalo se da su najuspješniji oni projekti koji su izvedeni u partnerstvu više dionika”, ističe Martina Chapman, koja sada koordinira irsku mrežu za medijsku pismenost – Media Literacy Ireland.
“To je mreža koja okuplja pojedince i organizacije iz različitih sektora, uključujući medije – javne i komercijalne, pružatelje internetskih usluga, akademsku zajednicu i volonterske organizacije. Članovi promoviraju medijsku pismenost svaki na svoj način, a Mreža organizira događaje i konferencije na kojima jedni drugima mogu predstaviti što rade, kako bi svi imali pristup istim znanjima i kako bi se lakše povezali za suradnju”, objašnjava Martina Chapman.
Zajednička vizija članova Mreže je “da svi Irci budu osposobljeni vještinama i samopouzdanjem kako bi mogli koristiti i kritički vrednovati sadržaje i usluge na svim platformama, razumjeti i preispitati kako mediji i digitalne tehnologije djeluju, identificirati rizike i njima upravljati te sudjelovati u javnoj sferi na odgovoran, etički i učinkovit način.”
“Ako nam je cilj medijska pismenost, treba nam dugoročno ulaganje u istraživanje i edukaciju. Za rezultate trebamo gledati razdoblje od 10 godina, a ne 6 ili 12 mjeseci”, rekla nam je Martina Chapman i izrazila želju da se u zajednicu koja se bavi medijskom pismenošću uključe i znanstvenici koji rade s podacima i računalni stručnjaci, kako bismo bolje razumjeli što se događa s algoritmima i podacima na internetu.
Kako algoritmi donose odluke umjesto ljudi i koliko su one ispravne
