Pogledajte s djecom video ‘Medijski strahovi’ i razgovarajte o tome što je u medijima stvarno, a što nije te što mogu učiniti ako oni sami, ili druga djeca dožive zastrašujuće ili zbunjujuće iskustvo povezano s medijima
Izvor: Vanja Kožić Komar, Empatija u digitalnom okruženju – edukativni materijali za provedbu radionica u vrtićima, školama i knjižnicama
Video “Medijski strahovi” govori o strahovima koje medijski sadržaji mogu izazvati i o tome kako se to odražava u svakodnevnom životu djece. Nudi priliku za razmišljanje i razgovor s djecom predškolske i rane školske dobi o tome što je stvarno, a što nije u medijima te što mogu učiniti ako dožive zastrašujuće ili zbunjujuće iskustvo povezano s medijima.
Video je producirao finski Nacionalni audiovizualni institut KAVI, a na hrvatski su ga preveli i prilagodili Agencija za medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku u sklopu devetih Dana medijske pismenosti.
U edukativnim materijalima za provedbu radionica u vrtićima, školama i knjižnicama “Empatija u digitalnom okruženju” autorice Vanje Kožić Komar iz Foruma za slobodu odgoja, objavljenima također u sklopu Dana medijske pismenosti, nalazi se radionica pripremljena uz ovaj video, koju vam u nastavku prenosimo:
Kad me ekran prestraši…
trajanje: 45 min, preporučeni uzrast: do 7 godina
CILJ RADIONICE: Naučiti da sadržaji na ekranima mogu izazvati različite emocije, da je važno obratiti se odrasloj osobi ako ih u medijima nešto uplaši ili zbuni, naučiti jednostavne načine traženja/pružanja podrške.
ISHODI RADIONICE: Na kraju ove aktivnosti djeca će moći imenovati barem jednu emociju koju sadržaji na ekranima mogu izazvati, prepoznati što im pomaže da se osjećaju sigurnije i mirnije kada ih uplaše ili zbune sadržaji na ekranu, razgovarati s odraslom osobom o svojim osjećajima vezanim uz sadržaje na ekranima.
RAZVOJNA PODRUČJA: tjelesni i psihomotorni razvoj, spoznajni razvoj, socio-emocionalni razvoj i razvoj ličnosti te govor, komunikacija, izražavanje i stvaralaštvo.
POTREBNI MATERIJALI: Video: Medijski strahovi, Radni list (na str. 10), računalo, projektor, zvučnici, papir, flomasteri
KORACI U AKTIVNOSTI
1. korak: Pitajte djecu kakve sve sadržaje (video, crtani film, igrica) gledaju i na kojim ekranima. Postavite nekoliko potpitanja: koje sadržaje sami biraju, koje im sadržaje odrasli daju da gledaju, a koje sadržaje nekad gledaju slučajno, jer se nalaze u istoj prostoriji s odraslima (npr. vijesti).
2. korak: Zajedno pogledajte Video: Medijski strahovi i prokomentirajte, prilagodite pitanja uzrastu i mogućnostima djece:
- Kako su se djeca u videu osjećala? (Koristite radni list s isječcima iz videa, neka djeca imenuju emocije koje prepoznaju na slikama ili ih označe s pomoću emojija.)
- Što su djeca u videu vidjela na ekranu?
- Zašto su se djeca zabrinula za učiteljicu Maru?
- Jeste li se ikada uplašili da bi se nešto što ste vidjeli na filmu, u crtanom filmu li na videu moglo stvarno dogoditi (npr. ako ste vidjeli lopove ili neku strašnu scenu)?
- Kako znamo je li ono što vidimo na ekranu stvarno ili samo priča/igra?
- Što ako se vaš prijatelj, brat ili sestra prestraše zbog nečega što su vidjeli na ekranu (a što vas nije uznemirilo)? Što biste im rekli kako bi se manje bojali?
Aktivnosti za razvoj medijske i emocionalne pismenosti djece do 8 godina
3. korak: U nastavku zaključite kako nam ekrani mogu donijeti zabavu (prisjetite se na koje sve načine), ali nas i uplašiti. Važno je, kao i na videu, prepoznati kad nas je nešto uplašilo ili nam stvorilo neki drugi neugodan osjećaj, te reći to odrasloj osobi: odgojitelju, roditelju, skrbniku… Također, ako djeca vide da je nešto prestrašilo prijatelja, mlađeg brata ili sestru, oni mogu biti ti koji će ih podržati da sve ispričaju odrasloj osobi.
4. korak: Neka se djeca prisjete i nacrtaju čega su se oni uplašili dok su gledali neki sadržaj na ekranu. Razgovarajte s njima o tome kako si sami mogu pomoći kada se uplaše ili zabrinu zbog nečega na ekranu. Za inspiraciju pogledajte Prijedlog za nastavak aktivnosti za roditelje/skrbnike. Možete osmisliti i kratki slogan, poput: Ako te nešto na ekranu uplaši → zaustavi, zatvori oči i reci odrasloj osobi, uz prigodne geste (ruka simbolizira stop, ruka preko očiju, ruka pored usta).
PRIJEDLOG ZA NASTAVAK AKTIVNOSTI
Za odgojitelje i nastavnike:
Sljedećom prilikom porazgovarajte s djecom o tome osjećamo li se svi isto kad gledamo neki video ili crtani film ili kad igramo igricu. Zaključite da se ne osjećaju svi isto, ali da to ne znači da je netko više ili manje hrabar, nego da smo svi različiti, pa ono što nekome smeta drugome može biti zabavno. Sada se dodatno posvetite pitanju što djeca sama mogu napraviti ako vide da je netko drugi tužan ili zabrinut zbog nečeg što je vidio ili čuo na ekranu. Odglumite nekoliko primjera: npr. vi (ili plišana igračka/ lutka) budite u ulozi djeteta koje se uznemirilo zbog sadržaja na ekranu, a djeca neka vas podržavaju na razne načine. Od njihovih odgovora napravite šareni plakat kao podsjetnik na to kako se zaštiti ili tražiti pomoć za sebe ili za drugoga. Prisjetite se i slogana s prethodnog sata, pa ga dodatno uvježbajte.
Kako medijski sadržaji utječu na emocije – radionica na satu razrednika
Za roditelje i skrbnike:
Djeca su u svakodnevnom životu izložena raznim ekranima. Vaša je uloga osigurati da se dijete osjeća sigurno dok koristi te sadržaje: pratite dobne oznake na medijskim sadržajima, no osvijestite i sadržaje koji nemaju dobne oznake (reklame, vijesti). Važno je pratiti kako dijete reagira na sadržaje koje gleda i poticati dijete da govori o svojim osjećajima. Pohvalite dijete kada izrazi što mu se svidjelo ili ga je uplašilo na ekranu – time razvija emocionalne vještine i osjećaj sigurnosti. Imajte na umu da djeca različito doživljavaju medijske sadržaje – ono što nekog zabavi drugoga može uplašiti, a djeca mlađa od pet godina još ne razlikuju stvarno od izmišljenog, pa je važno naglašavati im razliku kad gledaju neki sadržaj. Strah je prirodna zaštita i pokazuje da dijete još nije spremno za neki sadržaj. Vježbajte s djetetom jednostavne načine samopomoći: zatvoriti oči, napraviti pauzu, udaljiti se od uređaja ili zatvoriti aplikaciju. Uz to, jedna od najbržih tehnika kako se sami mogu smiriti u situaciji straha trbušno je disanje (četiri sekunde udah, četiri sekunde izdah, trbuh se pritom podiže/ spušta kao da je u njemu balon – vidi radionicu Samo ti možeš napuhati svoj balon), pa vježbajte zajedno s njima. Uz sve tehnike, najvažnije je da dijete zna da se može obratiti vama ili nekoj drugoj odrasloj osobi za pomoć.
Preuzmite edukativne materijale “Empatija u digitalnom okruženju”
Empatija u digitalnom okruženju – materijali za rad s djecom i mladima
