Naša djeca imaju precepciju da se slavni i poznati ljudi samo slikaju po novinama, uglavnom ne rade ništa ili se radeći to zbog čega su slavni ili poznati dobro zabavljaju i još uz to jako puno zarađuju

Piše:

U posljednjih nekoliko godina dobivamo poražavajuće podatke od mladih kojima je na listi poželjnih zanimanja na samom vrhu zanimanje “biti slavan i poznat”.

Biti slavan uopće nije loša stvar. Dapače, za to da te netko slavi moraš biti jedan od najboljih u nečemu. Moraš biti odličan pisac, slikar, izumitelj, glumac, glazbenik, graditelj, arhitekt, itd. Moraš biti majstor područja s kojim se baviš i još iznimno talentiran da bi bio još bolji od onih koji to izvrsno rade.

Biti poznat uopće nije problem. Možeš se skidati gol svaki dan na nekom od trgova, obavijestiti medije da ćeš to učiniti i za koji tjedan si jako poznat. Svi će te poznavati.

U čemu je onda problem, ako nije problem biti slavan, a nije ni problem postati poznat javnosti?

Slava bez truda

Problem je u vrijednostima. Naša djeca imaju precepciju da se slavni i poznati ljudi samo slikaju po novinama, uglavnom ne rade ništa ili se radeći to zbog čega su slavni ili poznati dobro zabavljaju i još uz to jako puno zarađuju. Znači, cilj je puno zarađivati, da ti se ljudi dive i ništa ne raditi.

Neki dan sam sa svojom šesnaestogodišnjom nećakinjom vodila žućnu raspravu o tome kako nije fer da se na -u neka djevojka šminka svako jutro, ima ne znam koliko milijuna pratitelja i zarađuje milijune, u odnosu na nekoga tko studira pravo pet godina, a onda kao pripravnik ima minimalac i potrebno mu je desetak godina rada da može imati svoje klijente i relativno dobro zarađivati od mukotrpnog rada. Ja sam tvrdila da je fer i da je i ta cura s YouTube-a uložila puno truda i rada kako bi bila prva među milijun drugih koje to isto pokušavaju. Obrazložit ću i zašto.

Moj sin igra Minecraft i želi biti YouTuber

Moramo prvo razbiti iluziju da ljudi ništa ne rade, a slavni su i poznati. Uzmimo glazbenike za primjer. Glazbenici cijelo svoje školovanje idu u dvije jednako teške škole, oni koji nisu završili škole su potrošili tisuće sati na razne glazbene poduke i još toliko na vježbanje kod kuće da bi uopće bili u stanju producirati svoj talent. Pjevanje ili sviranje. Da bi glazbenik napisao pjesmu ili uvježbao kao izvođač nešto što je netko drugi napisao potrebno je puno sati rada, uložiti novac za snimanje tog materijala, snimiti materijal, davati desetke intervjua kako bi ta stvar zaživjela u javnosti i tek onda publika to prihvaća ili ne. I tako u krug. Ono što naša djeca vide kao rezultat toga svega je dobra fotka u novinama ili televizijski nastup glazbenika. I pitaju se gdje je tu rad i trud? Pri tom ne znaju ništa o procesu rada koji prethodi svemu tome.

Ne može nitko postati slavan tko nije uložio puno truda u svoj posao, samo što mi to što je bilo prije ne vidimo.

Vratimo se na primjer s mojom nećakinjom. Ta cura s YouTube-a je morala negdje naučiti šminkati, svako jutro mora smisliti nešto novo, mora pripremiti novu odjeću, snimiti dobar video, kupovati stalno novu šminku i najviše vremena trošiti na marketing. Veliki je posao prikupiti milijune pratitelja na društvenim mrežama. Možemo mi raspravljati o vrijednosti toga posla, ali činjenica je da i iza njega stoji uloženi trud. Hoće li ona dugoročno opstati, to je pitanje, ali jedno je sigurno, a to je da dobar pravnik može biti slavan i može jako dobro zarađivati, ali samo ako je među najboljima u svom poslu. A biti najbolji u svom poslu zahtjeva znanje, rad i trud.

Mora li posao biti muka?

Još jedno od mišljenja s kojim se djelomično slažem jest da je teško raditi i da iza uloženog rada i truda stoji muka. Naša djeca percipiraju posao kao muku, a posao nikako ne bi brebao biti muka. Muka je onda kada radimo posao koji ne volimo pa umjesto da djecu učimo da je posao muka moramo im pomoći da pronađu ono što će ih zanimati, a onda posao postaje igra u kojoj i dalje stoji puno rada i truda, ali ne i muke. Zbog poremećenih životnih vrijednosti u današnjem drušvu djeci često dajemo smjernice za život koje ih na kraju odvedu u potpuno krivom smjeru. Zato posao i postaje muka. Na svaku njihovu ideju o tome s čim bi se mogli baviti u životu mi imamo sto primjedbi, a te primjedbe se najčešće odnose na to hoće li moći živjeti od svog posla pa pribjegavamo opće prihvaćenim zanimanjima s kojima je lako naći posao. Rezultat toga je najčešće nezadovoljstvo i muka.

Svaki posao, čak i onaj koji smo željeli i u kojem uživamo, ima jedan dio koji nam je mrzak. Meni je u karijeri glazbenice najgori dio slikanje za novine. Izgubim nekoliko sati na oblačenje, šminkanje i frizuru i to mi je mrsko, a sve ostalo je lako jer, iako ulažem puno truda i rada, to me veseli.

Sve češće čujem od svojih prijatelja kojima su djeca u srednjoj školi da ih ništa ne zanima, a imali bi novca. To je najveći problem. Pronaći ono što ih zanima. Onda je dalje lako. S motivacijom je sve lakše odraditi – i ono što ti se sviđa i ono što ti se manje sviđa. Tako mi se prijateljica požalila da njezin sin ima jedan interes, a to je igranje igrica i pita se što će s njim biti u životu. Predložila sam joj da ga upiše na programiranje pa već kad se igra nek nešto sam i kreira. Možda mu to na kraju postane posao i počne zarađivati od toga.

Želim postati slavna! To znači da ću u nekom području biti pravi znalac, majstor i među najboljima. Ne zvuči loše.

Mogu li djeca uz YouTube zavoljeti dobru glazbu?

Maja Vučić

 

Glazbenica i prof. psihologije, UNICEF-ova ambasadorica dobre volje

Komentari

Komentari