Kako bismo mogli ograničiti korištenje društvenih mreža, trebamo znati prepoznati trikove koje one koriste da bi vas “navukle”

Prevela i prilagodila: Marta Hržić Bijelić

Vaš sin je opsjednut videoigrama? Vaša kći je opsesivna kada je riječ o “lajkovima” na Instagramu? Možda za to i nisu sami krivi. , , i ostali digitalni uređaji pažljivo su osmišljeni kako biste im se stalno vraćali, piše Caroline Knor iz organizacije Common Sense Media.

Dok istraživači još pokušavaju otkriti mogu li djeca (ali i roditelji) postati ovisni o društvenim mrežama, neki računalni stručnjaci otkrivaju svoje tajne kako (p)ostajemo “navučeni”.

Odolijevanje porivu da neprestano provjeravate svoj pametni telefon ili da ugasite Netflix nakon vrlo napete epizode serije Stranger Things trebalo bi biti dijelom vaše samokontrole. No, takozvani zviždači kao što su Tristan Harris, osnivač pokreta Time Well Spent i Adam Alter, autor knjige Irresistible: The Rise of Addictive Technology and the Business, tvrde da su ljudi po tom pitanju nadjačani.

Znanstveno je dokazano da nas značajke digitalnih uređaja kao što su obavijesti različitih aplikacija, automatsko pokretanje videa, lajkovi i poruke koje brzo nestaju, izazivaju da pogledamo/provjerimo/odgovorimo odmah, jer u suprotnome imamo osjećaj da smo nešto važno propustili.

Mnoštvo prijatelja koje nikada ne viđamo!? Društvene mreže i depresija

Iza svih aplikacija, igara i društvenih mreža stoji čitava vojska stručnjaka dobro upućenih u ljudsku psihologiju, čiji je posao finalni proizvod učiniti nezamijenivim.

Harris tvrdi da metode koje ovi stručnjaci koriste ugrožavaju našu sposobnost prosuđivanja. Tako primjerice većina tinejdžera uvelike drži do potvrde vršnjaka. Zato im je važno stalno provjeravati reakcije na društvenim mrežama, pozitivne ili negativne, kako bi zadovoljivi svoju znatiželju.

Zbog čega mladi toliko vole selfije?

No postoje načini kako se oduprijeti toj napasti. Zahvaljujući ljudima koji su upozorili na ovaj problem, možete prepoznati kojekakve trikove i promisliti kako oni utječu na vaše misli i ponašanje.

Imajte na umu da druga strana želi smanjiti vrijeme između vaših misli i akcije. Ako svjesno uzmete pauzu, možete se oduprijeti tim porivima. Caroline Knorr navodi neke od važnih značajki društvenih mreža, videoigara, aplikacija, usluga i uređaja, koje su posebno dizajnirane da vas “zakače”, kao i ideje koje mogu pomoći vama i vašoj djeci da se oduprete tim utjecajima:

Jedna od njih je autoplay – automatsko pokretanje novog videa, značajka karakteristčna za Facebook i Netflix. Tristan Harris ovaj fenomen naziva “zdjelom bez dna”. Jednostavna stvar koju možete napraviti je ručno ugasiti autoplay.

Sljedeći problem su obavijesti, odnosno notifikacije. Studije su pokazale kako zvučne notifikacije stvaraju naviku pregledavanja. One povezuju vanjske okidače (zvuk ping) s unutarnjima (kao što su primjerice dosada i nesigurnost). Svaka aplikacija ih koristi, ali neke, poput YouTubea, otkrile su da kada nas obavijesti pozivaju da nešto napravimo, kao npr. “Pogledaj Salllyin novi video” ili “Pogledaj kome se sve svidio tvoj post”, mi odreagiramo gotovo odmah. Ovi pozivi na akciju ne samo da nas ometaju, već nam izazivaju i stres. Knorr kaže da uvijek možemo isključiti te notifkacije.

Snapchat Snapstreak nastaje kada dva korisnika Snapchata redovito izmjenjuju snapove tri dana. Tu je posrijedi zakon reciprociteta. Ljudi imaju potrebu na svaku pozitivnu akciju odgovoriti jednakom mjerom. Djeca tako postaju ovisna o održavanju niza na Snapchatu pa neki i prijateljima daju pristup svojim korisničkim računima u trenutku kada sami ne mogu održati taj niz. Još jedno pravilo je “uzvraćanje lajkova”- označavanjem da vam se svidio nečiji post, ujedno molite tu osobu da i ona lajka vaš kako bi se konačan broj lajkova povećao. Naravno, kompanije iskorištavaju pravilo reciprociteta jer na taj način upoznaju svoje korisnike i saznaju kako im na najbolji način prodati svoje proizvode.

Nekoliko ključnih savjeta za zaštitu privatnosti na Instagramu i Snapchatu

U ovom kontekstu Caroline Knorr sugeira da trebamo djeci objasniti kako kompanije iskorištavaju njihove (pozitivne) namjere da budu dobri prema svojim prijateljima kako bi ih naveli ih da kupe određene proizvode. Ako vas brine nizanje snapova, dogovorite se s djetetom primjerice da se može prijaviti na Snapchat tek nakon što obavi nekoliko kućanskih obaveza.

Kada bismo znali da se naš newsfeed na Instagramu ili nekoj drugoj društvenoj mreži ažurira svake noći u 3 sata, vjerojatno bismo tada išli provjeravati što je novo objavljeno. No onda bismo bili stalno “zaljepljeni” za svoj pametni telefon. Zato društvene mreže koriste metodu koja se zove “varijabilne nagrade”, koja nas potiče da uporno tražimo svoju nagrad i provjeravamo, na primjer, je li nas netko dodao za prijatelja, kome se svidio naš post, tko je ažurirao svoj status. Što možete učiniti? Isključiti obavijesti na aplikaciji te sami odrediti kada ćete provjeriti što se novo dogodilo na društvenim mrežama.

A što je s igrama kao što su Clash of Clans ili Candy Crush, pita se Caroline Knorr. One nas mame obećavajući besplatno uzbuđenje, ali kasnije više nije sve u igri besplatno, već se neke razine počinju naplaćivati. No tu nije kraj njihovoj podmuklosti: što više koristite spomenute igre, i kako kupujete sve više nadogradnji, tako kompanije prikupljaju više podataka o vama. Zahvaljujući činjenici da su ove igre uglavnom spojene s Facebookom, te kompanije dobivaju i popis vaših prijatelja, kao i uvid u to kakve vam proizvode u budućnosti mogu ponuditi. Iako je to možda skuplje, Knorr ističe da je svakako sigurnije kupiti videoigru u cijelosti.

Je li moje dijete ovisno o videoigrama?

Foto:  marcoverch on Visualhunt / CC BY

Komentari

Komentari