E-knjige, interaktivne slikovnice, videoigre inspirirane poznatim djelima, knjige proširene stvarnosti… na internetu se može pronaći puno toga što će djeci čitanje učiniti još zanimljivijim, kao i omogućiti im da sama stvaraju svoje priče

Izvor: Marina Gabelica, Klokanica.hr

U današnje se vrijeme mnogo govori o tome kako djeca sve manje i manje čitanju. Ovu bih tvrdnju za sada ipak postavila pod upitnik jer iskustvo mi kazuje kako je neispravno i nepravedno postavljati ovako generalizirane zaključke.

Prije svega, ovakav fatalistički stav nas lako može obeshrabriti. Naime, postoji veliki broj djece koja doista uživaju u čitanju. Djeca osnovnoškolske dobi zapravo vole čitati knjige. Popularizaciji knjige i čitanja uvelike možemo zahvaliti modernim, suvremenim autorima (poput Sanje Polak, Sanje Pilić, Hrvoja Kovačevića i drugih) koji pišu djeci zanimljive, tematski bliske knjige. Također, u školama se često održavaju susreti djece i autora što pomaže u demistifikaciji knjige.

Knjige ne žive samo u školi

Djeca u školi neprestano čitaju: čitaju na satu hrvatskog, na satu prirode i društva, matematike… Ipak, ono što bismo željeli postići jest razumijevanje kako čitanje ne služi samo za učenje ili dobivanje informacija (do kojih se, budimo iskreni, može mnogo brže doći klikom miša).

Naša je težnja, zapravo, da djeca shvate kako knjige ne žive samo u školi. Jednom kada zazvoni školsko zvono i udžbenici se zatvore, postoje knjige koje ćemo u toplini svoga doma čitati s užitkom. Upravo je ovo zadatak lektire.

Uz lektiru se nepravedno vežu negativne konotacije. Razlog tome leži u činjenici da se lektira često svodi na ocjenjivanje dnevnika čitanja koje djeca prepisuju s različitih web stranica.

Na satu hrvatskoga jezika djecu učimo i “vježbamo” kako pristupiti tekstu, kako razumjeti, interpretirati pročitano. Lektira je način implementacije naučenog. Djeca samostalno čitaju knjigu, a zatim svoja zapažanja trebaju podijeliti s razredom. Ovaj najvažniji dio, nažalost, često izostaje jer se o lektiri manje priča, a više piše (ili prepisuje).

Ipak vjerujem kako je danas sve veći broj učiteljica i učitelja koji imaju vrlo inovativan pristup lektiri. Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu postoji i izborni kolegij Kreativan pristup lektiri na kojem budućim učiteljima dajemo konkretne primjere kako pristupiti pojedinim lektirnim naslovima te, važnije, kako lektiru doista upotrijebiti kao poticaj/motivaciju na daljnje samostalno čitanje.

Roditelji u ovome stvaranju samostalnih čitatelja također imaju veliku ulogu. Lektira ne treba biti zamoran školski zadatak. Zadatak roditelja jest biti podrška djetetu u ovom procesu osamostaljivanja. Primjerice, pitajmo djecu koje lektirno djelo čitaju ovoga mjeseca. Dopustimo im da je sama posude u knjižnici i pohvalimo ih na samostalnosti. Ukoliko je riječ o nekom dužem ili “težem” djelu, možemo se i aktivno uključiti, primjerice, tako da lektiru čitamo zajedno s njima. Kraća djela nam djeca mogu pročitati naglas. Djeca će rado podijeliti svoje iskustvo s roditeljima, a zaključke iz zajedničkog razgovora o knjizi tada mogu zapisati u dnevnik čitanja.

Novi mediji nisu neprijatelji čitanja

Današnje generacije djece i mladih rado koriste različite oblike novih medija (računala, internet, mobitel…) Novi mediji se često smatraju glavnim krivcima slabog čitanja ili interesa za školu. No, vjerujem da takav maćehinski stav prema novim medijima može samo izazvati otpor kod djece. Štoviše, vjerujem da se novi mediji mogu uspješno implementirati u nastavu, učenje i poticanje na čitanje.

Jesu li savjeti o vremenu koje djeca smiju provesti pred ekranom zastarjeli?

Što se tiče poticanja djece na čitanje lektirnih naslova, evo nekoliko ideja kako upotrijebiti nove medije:

    • Nakon što su djeca pročitala knjigu, neka na internetu pronađu dodatne informacije o piscu, o mjestu gdje se događa radnja nekog romana (primjerice, čitaju li Duh u močvari Ante Gardaša, istražimo s njima Kopački rit i njegov bogati biljni i životinjski svijet) i slično.
    • Neka su književna djela zaživjela i u obliku stripa, animiranog ili igranog filma ili računalne igre. Nakon što pročitaju djelo, pogledajte ove adaptacije i razgovarajte s njima o sličnostima i razlikama između medija.
    • Kažimo djeci da napišu kratki sadržaj knjige koji stane u jednu SMS poruku (sposobnost izdvajanja osnovnih podataka je jedan od glavnih pokazatelja razumijevanja pročitanog)
    • Neka djeca napišu pismo/e-mail liku iz knjige ili piscu. Ukoliko je pisac suvremeni autor, zasigurno će se razveseliti pismu svojih čitatelja.
    • Ukoliko su djeca starija od 13 godina, dopustite im da otvore Facebook stranicu. Pozovite njih i njihove prijatelje da otvore grupu ljubitelja knjige na kojoj će aktivno dijeliti mišljenja i iskustva o lektirnim djelima (top lista lektirnih djela i slično)

Prije svega, smatram da nove medije ne treba smatrati neprijateljem čitanja. Internet nam služi da brzo i s lakoćom pronađemo informacije, za igru, učenje… Ali na internetu se također mogu pronaći brojne knjige.

1. Digitalne knjige

Postoji velik broj digitaliziranih knjiga (najčešće u pdf formatu) koje nam omogućuju brz pristup pričama i pjesmama koje možda nikada ne bismo pronašli u svojoj lokalnoj knjižnici (npr. bajke iz cijeloga svijeta i slično)

Također, na stranicama Ministarstva obrazovanja i sporta, a u sklopu projekta eLektire, možemo naći i neke lektirne naslove.

2. Audio knjige

Vjerujem da su mnogi od nas kao djeca padali u san slušajući (iznova i iznova) bajke na kazetama. Danas na internetu možete pronaći brojne audio knjige. No, audio bajke ne trebamo samo slušati! Roditeljima mladih računalnih genijalaca predlažem sljedeće: Nakon što ih upoznate s konceptom audio knjige, izazovite ih da načine svoju!

Sve što vam je potrebno jest računalo, običan mikrofon (koji košta 20-ak kuna) i program za snimanje. Na internetu možete pronaći besplatne programe (primjerice, program Audacity). Ovi su programi izuzetno jednostavni za savladati i sigurna sam da mali kompjuteraši neće s time imati problema. Neka vaše dijete pročita dio neke priče (ili, još bolje, neka smisli svoju priču). Štoviše, možete zajedno, po ulogama, pročitati neku priču i snimiti se u spomenutom programu.

Također, na besplatnim stranicama pronađite i skinite zanimljive zvukove (npr. smijeh, pljesak, kiša, grmljavina i slično) kojima možete obogatiti svoju audio-priču.

3. “Pričajuće priče” (eng. talking stories)

Riječ je o interaktivnim slikovnicama koje dijete može samo čitati, koje može istovremeno slušati (uključi li pripovjedača), listati i gledati ilustracije. Nažalost, na hrvatskom tržištu je manji broj ovakvih priča (no, ovakve slikovnice možemo koristiti kao vježbu engleskog jezika), postoje strane web stranice s besplatnim interaktivnim slikovnicama poput oxfordowl.co.uk.

Pozivam vas da pogledate i hrvatske inačice interaktivnih slikovnica: Priče iz davnine Naklade Bulaja i brojne slikovnice u izdanju Kašmir prometa.

Vaše aktivne kompjuteraše razveselit će informacija da i sami mogu napraviti svoju e-knjigu jer na internetu se mogu naći stranice koje im to (besplatno) omogućuju poput bbc.co.uk/cbeebies/mystory/games/my-story-game/.

4. Slikovnice (igre)

Gotovo da ne postoji poznata knjiga/priča koja nije zaživjela u obliku video-igre. Nakon što pročitaju priču, djeca mogu zaigrati neku od odgovarajućih igara. Tijekom igre, tražite od njih da je analiziraju: koje su sličnosti, a koje razlike između priče i računalne igre.

5. E-knjige na iPADU, Kindleu i slično

Ukoliko posjedujete neki od tableta i e-čitača, tada imate mogućnost skinuti poznate klasike u modernom “ruhu”. Djeca će ovakve knjige istovremeno čitati, slušati, dodirom oživljavati ilustracije.

6. Knjige proširene stvarnosti

U novije vrijeme na tržištu se pojavio veliki broj knjiga tzv. proširene stvarnosti (eng. augmented reality). U Hrvatskoj se pojavila takva slikovnica naziva “Dinosauri uživo”, u izdanju Profil medije. Uz pomoć računala i web kamere, ovakve knjige možemo gledati u “proširenoj stvarnosti” gdje se na računalnom zaslonu prikazuju slike (ili oživljavaju ilustracije) koje u stvarnosti ne vidimo.

Dobra vijest je da na internetu možete pronaći i besplatne knjige ovoga tipa!

Na stranicama www.estarteco.com preuzmite program i instalirajte ga na računalo. Na istoj stranici preuzmite mapu simbola. Crteže ispišite i izrežite prema uputama. Nakon što otvorite program, slijedite upute. Pokažete li pred web kamerom određeni crtež, na ekranu će vam se pojaviti oživljena animacija automobila, drveta, tvornice itd. Spomenuta knjiga služi za učenje o ekologiji i očuvanju prirode i dobar je (i besplatan) primjer knjige proširene stvarnosti.

7. Hologramske knjige

Hologram je projekcija svjetla. Umjesto na ekranu, u dvije dimenzije, hologramska projekcija oživljava u trodimenzionalnom prostoru. Hologramska tehnologija često se javlja u znanstveno fantastičnim filmovima (sjetite se Ratova zvijezda ili Zvjezdanih staza).

Hologramske knjige su naša budućnost – zamislite samo kako će biti divno čitati/slušati razgovor dvaju likova koji svoju dramsku scenu glume direktno pored nas! Do tada – u svome domu i sami možete načiniti svoj magičan hologram. Riječ je, doduše, o mađioničarskom triku, koji djeci može pokazati kako hologram funkcionira. Prvo, pronađite film (najbolji rezultat vidjet ćete ako je riječ o filmu s likom na crnoj pozadini. Primjerice, http://www.youtube.com/watch?v=OxBmyjqM9AM. Ispred ekrana postavite obično staklo (npr. iz okvira za slike), a iza njega crni papir. Pomičite staklo dok ne vidite odraz filma na crnom papiru (u ovom slučaju, djevojčice koja će magično zaplesati na vašem papiru).

Ovo su bile neke od brojnih ideja koje možete isprobati sa svojom djecom. Iskreno vjerujem da novi mediji itekako mogu biti prijatelji knjige i čitanja. Glavna zadaća svakog roditelja (a naravno i učitelja i pedagoga) jest naučiti djecu kako korisno koristiti nove medije te pojedine stvari staviti u kontekst.

Mislim da vrijeme provedeno s vašim djetetom čak i ispred TV ekrana ili računala može biti vrlo korisno. Podijelite sa svojom djecom njihovu strast za novim tehnologijama, ali im svakako pokažite kako nove tehnologije koristiti za učenje i čitanje.

Koja je uloga učitelja danas, kad su sve informacije dostupne na internetu?

Komentari

Komentari