Objavljivanje i komentiranje na društvenim mrežama, označavanje da nam se nešto sviđa ili ne sviđa, posjećivanje internetskih stranica, pretraživanje pojmova, igranje igara putem aplikacija ili na mrežnim stranicama – samo su neke od aktivnosti na temelju kojih nastaje naš digitalni otisak

Izvor: Što internet zna o meni? – Priručnik o digitalnom otisku i čuvanju privatnosti na internetu za učenike osnovnih i srednjih škola

Digitalni otisak čine svi podaci o nekoj osobi koji su nastali kao posljedica njezinih aktivnosti na internetu, kao i aktivnosti drugih osoba ili ustanova (npr. škole, kluba, udruge) koje ju na neki način spominju. Digitalni otisci mogu biti aktivni i pasivni.

Aktivni digitalni otisak stvaramo ostavljajući svjesno podatke na internetu, primjerice kod prijavljivanja na društvene mreže, aplikacije koje koristimo ili igre koje igramo, kada nešto plaćamo online ili kada objavljujemo fotografije i komentare.

Pasivni digitalni otisak čine podaci koji se prikupljaju uglavnom bez našeg znanja, primjerice podaci o tome koliko često posjećujemo neku mrežnu stranicu, kakvu glazbu slušamo, za kakav sadržaj pokazujemo zanimanje na društvenim mrežama i koje pojmove pretražujemo.

Kako smanjiti digitalni otisak – video, prezentacija i radni listić

Ovo su neki od načina na koje nastaju digitalni tragovi:

  • komentiranje, označavanje da nam se nešto sviđa ili ne sviđa, praćenje nekog profila na društvenim mrežama
  • objavljivanje sadržaja na društvenim mrežama
  • posjećivanje internetskih stranica
  • prihvaćanje svih kolačića
  • pretraživanje pojmova
  • otvaranje poveznica
  • igranje igara putem aplikacija ili na mrežnim stranicama
  • objavljivanje lokacije na kojoj se trenutačno nalazimo (npr. kino ili trgovački centar); neisključivanje opcije za prikaz lokacije našeg mobilnog uređaja ili računala
  • kada druga osoba, ili primjerice škola, sportski klub, savez i sl., označi nekoga u svojoj objavi, na fotografiji, na popisu rezultata natjecanja itd.

Za što služe ti podaci i tko ih prikuplja?

Podatke o navikama i aktivnostima korisnika internetskih stranica i aplikacija prikupljaju (s pomoću kolačića) tvrtke koje iza njih stoje.

Kolačići (engl. cookies) prema Cambridgeovu su rječniku male datoteke koje internetske stranice šalju na računalo korisnika da bi znale kako korisnik upotrebljava stranicu.

Kolačići “pamte” interese korisnika, što on čita, gleda, pretražuje, na što klika. “Pamte” i lozinke korisnika kako bi mu olakšali korištenje internetskih stranica i aplikacija, prilagodili sadržaj njegovim potrebama i prepoznali korisnika kada opet posjeti stranicu.

Kolačići služe i za digitalno oglašavanje. Sigurno ste primijetili da vam se, nakon što ste pretraživali određeni pojam na internetu, uskoro na različitim digitalnim kanalima pojave oglasi povezani s tim. Ponekad nam se čini i da smo samo razmišljali o nečemu, a onda nam se pojave oglasi upravo o toj temi. To je zato što tvrtke koje prikupljaju podatke o našim interesima predviđaju (na temelju naših prijašnjih pretraga, navika, interesa i sl.) što bi nam moglo biti zanimljivo.

Kako se kompanije koriste našim podacima do kojih dolaze putem interneta

Neki kolačići nužni su za normalno funkcioniranje internetskih stranica ili aplikacija, a drugi nisu. Kada se pri posjetu nekoj stranici pojavi prozorčić s informacijama o kolačićima, moguće je odabrati s čime se slažemo, a s čime se ne slažemo. Pojedine stranice osobne podatke svojih korisnika dijele sa stotinama, pa i tisućama partnera.

Tvrtke koje prikupljaju takve podatke mogu zatim, prateći kako pojedini korisnik upotrebljava internetske stranice i aplikacije, izraditi profil korisnika koji će sadržavati podatke o njemu – koje su njegove navike, što voli raditi u slobodno vrijeme, što je po zanimanju, koliko je obrazovan, koje su mu političke preferencije, a mogu čak i predvidjeti njegovo buduće ponašanje, odnosno što bi se tom korisniku moglo svidjeti. Te se informacije dijele s oglašivačima koji na temelju toga procjenjuju kome što reklamirati.

Koji su rizici?

Iako se na prvi pogled može činiti da su YouTube, Instagram, Google, TikTok, aplikacije za igranje različitih igara ili internetske stranice besplatni za korisnike, tome ipak nije tako. “Valuta” kojom plaćamo naši su podaci. Sačuvati svoju privatnost u digitalno je doba teško, a kroz priručnik “Što internet zna o meni?” učenici i odrasli mogu naučiti kako se brinuti o svojoj privatnosti i kakav digitalni otisak ostavljaju.

Preuzmite priručnik “Što internet zna o meni?”

Priručnik za radionice o digitalnom otisku i čuvanju privatnosti na internetu

Foto: cottonbro studio, Pexels