Neka invaliditet ne bude tema sam po sebi. Ako snimate plivača, pričajte o plivanju, ako snimate obrtnika, pričajte o njegovom obrtu i poslovnom uspjehu – neki su od savjeta iz videa pod nazivom ‘Equality in media: Novinarski priručnik’

Piše: Ana Dokler

Edukativni video sa smjernicama za korektno izvještavanje o osobama s invaliditetom objavljen je u sklopu projekta “Equality in Media” koji provodi Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI u partnerstvu s Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu i uz financijsku podršku U.S. Embassy Zagreb.

Cilj je videa, kao i cijelog projekta, koji je uključivao i tri radionice održane na Fakultetu političkih znanosti, unaprijediti vještine i znanja sadašnjih i budućih novinara i podići svijest o štetnosti izvještavanja o osobama s invaliditetom kao o “jadnim ljudima” ili kao o “super-herojima”.

Kakvi medijski sadržaji djeci pomažu u prihvaćanju razlika

“Vrlo često novinari po pitanju izvještavanja o osobama s invaliditetom i po pitanju istupanja u medijima imaju određenu nelagodu i strah od nepoznatog, što je normalno. Projekt ‘Equality in Media’ je prilika da to nadvladamo na obostrano zadovoljstvo i poručimo da su osobe s invaliditetom puno više od samog invaliditeta, a da su mediji puno više od senzacionalizma. O osobama s invaliditetom se treba izvještavati u skladu s pravilima novinarske struke, odnosno na jednak način kao i o bilo kojim drugim akterima priča. No, invaliditet ne smije biti priča sam po sebi. Ako je tema važna, sagledamo sve aspekte, postavljamo relevantna pitanja i tražimo konkretne odgovore. Samo tako možemo novinarski pošteno prikazati javnosti cijelu priču”, rekla nam je voditeljica projekta, novinarka Ivona Šeparović.

Ona i prof. dr. sc. Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti u videu nas vode kroz primjere korektnog i nekorektnog izvještavanja i daju savjete novinarima kako pristupiti osobama s invaliditetom te koja pitanja i izraze izbjegavati.

Kako izvještavati profesionalno i korektno – 6 koraka

1. Pazite na terminologiju – Terminologija je posebno važna jer određuje na koji način osobe percipiraju ono čemu. Etikete poput “invalid” i “hendikepiran” imaju negativan prizvuki zbog toga ih treba izbjegavati. Nikada nećete pogriješiti ako upotrijebite izraze “ u razvoju” za osobe mlađe od 18 godina i “osobe s invaliditetom” za punoljetne osobe.

2. Budite pažljivi s iznošenjem dijagnoza – Nije pogrešno navoditi dijagnozu, no ne treba objašnjavati zbog čega osoba ima invaliditet i otkada.

3. Izbjegavajte generalizacije – Ako želimo znati kako se određena osoba osjeća, pristupamo joj kao pojedincu, kao osobi koju poštujemo, ali da bismo dobili potpuniju sliku moramo razgovarati s više osoba. Jedna osoba nije dovoljna da bismo donosili neke dalekosežne zaključke.

4. Zadržite novinarsku znatiželju – Zadržite znatiželju i kada su osobe s invaliditetom akteri vaših priča. Postavljajte klasičnih šest novinarskih pitanja (Tko? Što? Gdje? Kada? Zašto? Kako?) kroz koje ćete dobiti cijelu sliku nekog događaja, ali neka činjenica da neka osoba ima invaliditet ne bude priča sama po sebi. Zapitajte sami sebe biste li ovo pitanje smatrali relevantnim i da osoba nema invaliditet.

5. Neka osoba s invaliditetom sama priča svoju priču – Koristite što više izjava samih osoba s invaliditetom. Neka one same ispričaju svoju priču, umjesto da netko drugi prepričava njihov život pa makar to bile bliske osobe kao majka, prijatelj ili sestra.

6. Zadržite poštovanje i profesionalnu distancu – Rukujte se i budite sa sugovornikom na “Vi”, kao što biste bili i inače. Osobe s invaliditetom ne trebaju nikakv poseban pristup, stoga se ne trebate previše opterećivati sami sobom.

Što snimiti i na koji način?

1. Obraćajte se izravno osobi s invaliditetom – Kada imate pitanje za osobu s invaliditetom, obraćajte se izravno njemu ili njoj, a ne osobi u pratnji.

2. Nemojte pitati roditelje kako su se osjećali kada su saznali da njihovo dijete ima invaliditet – Ovo pitanje je ponižavajuće za svako dijete s teškoćama u razvoju ili osobu s invaliditetom, jer kakav god da je odgovor roditelja, narušili ste dostojanstvo sina ili kćeri koji imaju invaliditet.

3. Nemojte inzistirati na kadrovima koji naglašavaju invaliditet – Vaš je cilj prikazati osobu i ono što ona može, a kadrovima koji su fokusirani na invaliditet odvlačite pažnju gledatelja od onoga što osoba govori.

4. Neka invaliditet ne bude tema sam po sebi – Ako snimate plivača, pričajte o plivanju, ako snimate obrtnika, pričajte o njegovom obrtu i poslovnom uspjehu.

5. Držite distancu poštovanja – Ne forsirajte bliskost sa sugovornikom s invaliditetom. Primjerice, dok snimate možda ćete doći u situaciju da ćete osobi trebati pomoći da dođe od mjesta  a do mjesta B, ali činjenica da ste joj pružili tehničku pomoć ne znači nužno da ste postali prijatelji.

6. Otvarajte prostor da sugovornik sam priča o sebi – Postavljajte što otvorenija pitanja kako biste dobili što kvalitetnije odgovore.

Uz projekt ‘Drugi’ djeca i mladi mogu učiti o toleranciji