Priznanje Marka Zuckerberga na saslušanju pred američkim Kongresom da neće provjeravati istinitost informacija koje se iznose u političkim oglasima i uklanjati ih zbog dezinformacija, poziva na veliki oprez – piše Tomislav Levak s Odsjeka za kulturu, medije i menadžment na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku

Piše: Tomislav Levak, Odsjek za kulturu, medije i menadžment, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku

Prošlo je gotovo mjesec dana otkada je Mark Zuckerberg, osnivač, većinski vlasnik i glavni direktor Facebooka, 23. listopada 2019. saslušan pred Odborom za financijske usluge američkog Kongresa, a reakcije i komentari njegova svjedočenja još se uvijek provlače u svjetskim medijima i javnosti. Analiziraju se i seciraju pojedini dijelovi saslušanja, sadržaji i načini pitanja i odgovora, ponašanje i stavovi kongresnika i Zuckerberga tijekom ispitivanja koje se, zajedno s uvodom, stankama (jednu od njih zatražio je i dobio sam šef Facebooka) i zaključnom riječi protegnulo na ukupno više od šest sati.

Facebookova kriptovaluta

Za one koji nisu upućeni, Zuckerberg je ovaj put pred američke kongresnike i brojne novinare, snimatelje i fotoreportere sjeo kako bi u saslušanju naslovljenom “Ispitivanje Facebooka i njegovog utjecaja na financijske usluge i stambeni sektor” u prvom redu odgovarao na pitanja vezana uz njihove planove stvaranja nove platforme za plaćanje zasnovane na globalnoj kriptovaluti Libra što je Facebook najavio početkom ove godine. Ta je najava izazvala brojne kritike, sumnje i bojazni financijskih stručnjaka te javnih, političkih i novčanih institucija, a niz predviđenih velikih partnera (tvrtki i banaka) već je najavilo kako neće dati potporu ovom megaprojektu koji na svjetskoj razini otvara mnoga pitanja, kako sigurnosne i financijske prirode, tako i (novog) mogućeg kršenja privatnosti Facebookovih korisnika.

Međutim, kongresnici se nisu zadržali samo na temeljnim temama saslušanja pa se tako Zuckerberg – u pojedinim je trenutcima bio vidno uznemiren i nervozan, a u nekoliko je navrata tražio da mu ponove i razjasne pitanja, očito kupujući vrijeme i izbjegavajući izravne odgovore – morao očitovati i na pitanja koja su se ticala drugih Facebookovih poslovnih i korisničkih praksi. Tako su se na dnevnom redu saslušanja, između ostaloga, našli i diskriminacija, ograničavanje prava na slobodu govora i izražavanja, monopolizam Facebooka i privatnost korisnika, kao i postojeći i potencijalni problemi, poput planiranoga spajanja platformi za dopisivanje (Messengera, Whatsappa i Instagrama), načina uočavanja i sprječavanja širenja lažnih informacija, zatim prepoznavanja, označavanja i mogućeg uklanjanja deepfake videouradaka na Facebooku i drugih.

Najveće opasnosti lažnih videa napravljenih uz pomoć umjetne inteligencije

Posljedice ‘afere Cambridge Analytica’

Ovakvo se ispitivanje moglo i očekivati, kao što su najavili neki američki analitičari i novinari, poput Bena Gilberta s internetske platforme Markets Insider. Naime, radilo se o prvom Zuckerbergovom pojavljivanju pred Kongresom nakon njegova glasovitog svjedočenja u travnju 2018., održanog nakon što je Britanska agencija za kontrolu informacija i osobnih podataka zatražila dopuštenje da pretraži urede britanske internetske savjetničke i analitičke tvrtke Cambridge Analytica (CA), optužene da je 2016. godine ilegalno pribavila osobne podatke više desetaka milijuna korisnika Facebooka. Kako je kasnije utvrđeno u istrazi, učinila je to da bi ciljano doprla do što većeg broja građana (ukupno oko 87 milijuna osoba) u svrhu ostvarenja dva cilja: dobivanja većinskoga broja glasova u korist Brexita, odnosno izlaska Velike Britanije iz Europske unije te pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima iste godine. Nimalo slučajno, obje su političke kampanje završile rezultatima koje su željeli njihovi klijenti, a Cambridge Analytica, inače specijalizirana za stratešku komunikaciju, i Facebook su kažnjeni, uz jak udarac ugledu i vjerodostojnosti, osobito u slučaju najjače i najutjecajnije društvene mreže na svijetu.

Zasigurno i zbog još uvijek jake sjene “afere Cambridge Analytica”, ali i zbog mnogih kasnijih javnih napada i optužbi na račun Facebooka, među kojima se izdvajaju sumnje u stalno “curenje” podataka korisnika, većina je kongresnika bila prilično oštra prema Zuckerbergu. Nerijetko mu nisu dopuštali niti da do kraja odgovori na pitanja ili razjasni svoje odgovore, već su ga odmah prekidali novim pitanjima pa je povremeno izgledalo kao da je šef Facebooka na “verbalnoj streljani”. Kritički je ton cijelom saslušanju odmah na početku odredila Maxine Waters, predsjednica Odbora za financijske usluge i demokratska kongresnica, koja je u uvodu faktografski nabrojala istrage, afere i optužbe s kojima se Facebook susretao. Potegnula je i rješavanje pitanja tržišnoga monopola velikih tvrtki kao što su, primjerice, Facebook i Amazon, ističući mogućnost i potrebu njihova “razbijanja” na nekoliko manjih tvrtki. U zaključku je bila još izravnija, a istoga je dana saslušanja otvoreno iznijela i svoje stavove na Twitteru, porukom: “Nitko nije iznad zakona, uključujući Marka Zuckerberga. Facebook je, između ostaloga, dopustio miješanje u izbore, objavio privatne podatke, prekršio zakone o građanskim pravima i sada pokušavaju pokrenuti #BigTechTakover stvarajući ovaj misteriozni #ZuckBuck? Ne dok sam ja glavna! @FSCDems.” (#ZuckBuck je popularni termin za planiranu kriptovalutu libra, nap. a.)

(Ne)provjeravanje činjenica u političkim oglasima

Unatoč mnogim drugim zanimljivim temama i kritičkim istupima kongresnika, nekako je ponajviše – zbog svojega sadržaja, konteksta i timinga – posebice među novinarima i političkim analitičarima odjeknulo “rešetanje” kojem je Zuckerberga podvrgnula Alexandria Ocasio-Cortez, najmlađa zastupnica izabrana u američki Kongres. Demokratska kongresnica već je od ranije poznata kao oštra i izravna te kao velika kritičarka Facebooka, a u ovom se slučaju fokusirala na problematiku (ne)provjeravanja činjenica u političkim oglasima koji se objavljuju putem ove društvene mreže. “Šlagvort” joj je dao republikanski zastupnik Andy Barr koji se prvi dotaknuo mogućnosti cenzuriranja političkih oglasa. Upitao je Zuckerberga hoće li dopustiti slobodu govora u političkim oglasima te dobio odgovor kako Facebook nema namjeru provjeravati istinitost informacija koje se iznose u oglasima te vrste. Barr nije dalje previše inzistirao na razjašnjavanju ovog zanimljivog i zabrinjavajućeg odgovora, ali je zato Ocasio-Cortez, kada je na nju došao red, odlučila stvari istjerati do kraja.

Ispitivanje je otvorila podsjećanjem Zuckerberga na neugodan slučaj Cambridge Analytice, a potom je krenula sa svojom glavnom temom.

“Nedavno ste objavili kako službena pravila Facebooka sada dopuštaju političarima da plaćaju širenje dezinformacija, uoči izbora 2020., ali i u budućnosti. Stoga bih željela znati koliko bih daleko ja mogla s time ići sljedeće godine. Prema vašim pravilima, a također koristeći popis podataka, bih li ja mogla platiti da se ciljaju korisnici s adresama iz pretežno crnačkih četvrti i gradova kako bih im slala oglase u kojima se navodi netočan datum izbora?”, upitala ga je. Nakon njegova odgovora kako to ipak ne bi mogla učiniti, kontrirala mu je upadicom: “Ali vi ste bili ti koji ste rekli da ne provjeravate sadržaj političkih oglasa”. Zuckerberg se pokušao izvući tvrdnjom da ako bi itko, uključujući političara, govorio stvari koje mogu prouzročiti nasilje ili riskirati očitu tjelesnu prijetnju glasačima ili smanjenje broja glasača, Facebook ipak uklonio taj sadržaj.

Zatim se Ocasio-Cortez trudila nizom pitanja utvrditi gdje je prag i koja su mjerila po kojima bi Facebook ipak provjerio činjenice iznesene u političkom oglašavanju, na što je Zuckerberg prilično neodređeno odgovorio “za specifične stvari kod kojih postoji bliska mogućnost štete”. Detaljnije nije pojasnio niti na njezino ponovno traženje.

Nakon toga je kongresnica pokušala dobiti kategoričan odgovor o njihovom stavu prema potencijalnim lažnim informacijama u političkim oglasima. “Ne vidite li potencijalni problem zbog potpunog izostanka provjeravanja istinitosti činjenica u političkim oglasima?”, upitala ga je. “Kongresnice, smatram da je laganje loše. Smatram da bi bilo loše ako biste platili takav oglas koji sadrži laž”, odgovorio je Zuckerberg, dodavši kako je to “drukčije od toga da bismo mi, iz naše pozicije, sprečavali vaše birače ili ljude na izborima da vide da ste lagali”. “Onda, biste li uklonili laži ili ne? To je prilično jednostavno ‘da’ ili ‘ne'”, nije odustajala, naglašavajući kako se ne referira na spin, već na pravu laž. “Kongresnice, vjerujem kako bi u većini slučajeva u demokraciji ljudi trebali moći sami vidjeti kakvi su i što govore političari za koje hoće ili neće glasati, i prema tome ocijeniti njihov karakter”, odgovorio je ponovno uvijeno. “Dakle, ne biste uklonili takve oglase? Vi možete, znači, utvrditi da su lažni, ali ih nećete ukloniti?” “Kongresnice, to ovisi o kontekstu u kojem se pojavljuju, o izvornim postovima, reklamama…“, pokušao je zaključiti Zuckerberg prije nego što je Ocasio-Cortez usmjerila ispitivanje u njegovo izravno dovođenje u vezu s ekstremnim desničarima i “bijelim centrima moći” u Sjedinjenim Američkim Državama.

Zašto ne smijemo vjerovati naslovima vijesti koje vidimo na Facebooku

Ako iz ovako koncipiranih Zuckerbergovih riječi nije odmah jasno, stav Facebooka prema ovoj problematici dodatno rasvjetljavaju njihova – djela. Primjerice, Jutarnji list je početkom studenoga objavio kako se nešto prije saslušanja u Kongresu na mnogim društvenim mrežama pa tako i na ovoj najutjecajnijoj pojavio videouradak u kojemu se Joea Bidena, jednoga od mogućih protukandidata Donalda Trumpa na predstojećim američkim predsjedničkim izborima, proziva za korupciju u Ukrajini. Premda se kasnije pokazalo kako je sadržaj videouratka lažan, dapače da iza njega stoji Trumpov tim, Facebook ga nije skinuo niti zabranio, uz Zuckerbergovo obrazloženje “kako je nejasno gdje bi se trebala povući granica u skidanju oglasa, ne samo političkih”.

Pitanje odgovornosti Facebooka

Iz svega proizlazi kako su pravila igre na globalnoj razini jasno postavljena, sviđalo se to nama ili ne. Mnogi će (s pravom) reći kako bi Facebook morao pokazati veću razinu odgovornosti, osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da je posrijedi daleko najutjecajniji medij na svijetu (premda se službeno još uvijek deklarira “samo” kao društvenomrežna stranica, social networking site) koji u ovom trenutku okuplja čak oko 2,23 milijarde korisnika (izvor: DreamGrow, srpanj 2019), a možda i više, oko 2,36 milijardi korisnika (izvor: Internet Live Stats, studeni 2019). Ako se tome dodaju društvenomrežne aplikacije (social networking apps), odnosno komunikacijske platforme Instagram i Whatsapp, čiji je također vlasnik, njegov se ukupan doseg penje na više od polovice Zemaljske kugle. S druge strane, premda ga zbog njegove raširenosti mnogi doživljavaju već faktički kao javni medij, čak i javni servis, Facebook je u svojoj osnovi ipak ostao privatna komercijalno orijentirana kompanija.

Valja se stoga zapitati može li se zbilja od takve, korporativne i kapitalistički orijentirane, kompanije – koja, uostalom, ima iza sebe već popriličnu količinu sumnji te dokazanih i već spomenutih afera vezanih uz narušavanje privatnosti korisnika – očekivati da skida ili zabranjuje dobro plaćene oglase pa makar bili i “istinosno diskutabilni”? I, realno, je li to uopće njezin zadatak? Dakle, koliko god nam to možda nije drago, ovo je logičan rasplet, a Zuckerbergovo objašnjenje “kako ne smatra da je ispravno da privatna tehnološka tvrtka u demokraciji cenzurira političare ili vijesti” ono s kojim se u ovom trenutku moramo zadovoljiti. Barem dok se pitanje društvenih mreža, njihove definicije, dosega, odgovornosti i potencijalnih sankcija pravilno i mnogo preciznije ne regulira, što se i najavljuje da će biti obuhvaćeno u skoroj novoj Direktivi Europske unije.

Rezultati europskih nastojanja u borbi protiv dezinformacija

Kampanje u Hrvatskoj

Do tada, ali i do primjene nekih novih pravila (kod kojih se opet mora dobro paziti da se ne zadire u pitanje nepotrebnoga i neutemeljenoga cenzuriranja nekih sadržaja na društvenim mrežama), ovom pitanju treba pokloniti punu pozornost, što je posebno važno u ovom trenutku u Hrvatskoj. Naime, iako još službeno nije označen njezin početak, već je praktički počela kampanja za predsjedničke izbore koji se održavaju 22. prosinca 2019., pri čemu najmanje četvero od desetak izglednih kandidata (ima ih i više najavljenih, ali teško je očekivati da će svi prikupiti potreban broj od 10 000 potpisa za potporu), svoju kampanju vodi isključivo ili većinski upravo putem pisanih objava, fotografija ili videoobjava na Facebooku. Pri tome valja napomenuti kako hrvatske građane iduće godine čekaju još i redoviti parlamentarni , a možda i još koji izvanredni izbori u pojedinim općinama, gradovima i županijama.

Potreba za dodatnim provjeravanjem činjenica i kritičkim sagledavanjem informacija koje serviraju mediji vjerojatno nikada nije bila veća. Stoga treba pozvati na veliki oprez, osobito kada je posrijedi političko , i ne samo na društvenim mrežama. Jer, ponovimo Zuckerbergove riječi: “Nejasno je gdje bi se trebala povući granica u skidanju oglasa, ne samo političkih pa to nećemo ni činiti”. I nije nerealno predvidjeti kako u tome neće biti jedini.

Kako i sami sudjelujemo u širenju lažnih vijesti