Potičući kod djece maštovitost, pomažemo im da ne postanu “televiziomani” koji se samo dive drugima, već kreativci koji će stvarati nešto svoje i hrabro se boriti s izazovima koji ih čekaju, piše

Piše: Bojana Gregorić Vejzović

Kod djece, osobito starije, danas je vidljiva fascinacija popularnošću, imovinskim statusom i sličnim stvarima. Tome doprinose i neke poruke iz medija, a sve to mogu biti elementi koji dovode do gubitaka samopouzdanja.

Djevojčica je ‘opsjednuta’ sapunicama

Uz to, dobar dio svog vremena mnoga djeca provode sama u virtualnom svijetu, uz računalo, mobitel, ili uz televizor. Mislim da je važno ograničiti to vrijeme pred ekranima i ispuniti ga zajedničkim aktivnostima, igrom i razgovorom.

Vjerujem da je razgovor element odgoja koji nikad neće zastarjeti, pa iako su mojoj djeci crtići jedna od mogućnosti zabave, dok ja na primjer obavim neke kućanske poslove, smatram da je važno onda i razgovarati o sadržajima tih crtića.

Osobno sam obožavala crtić Pepeljuga, ali isto tako brzo sam uvidjela da život, na žalost, nije bajka u kojoj će se svaki moj trud vratiti, a zloćesti će biti kažnjeni. Usponi i padovi ostavljaju ožiljke koje nosimo i s nekima se uspijemo saživjeti, a neki ostavljaju dubok trag u našoj svijesti.

Jednako tako, rješenja u virtualnim igrama i medijski utjecaji koji, kao i crtići, oslikavaju “savršen” svijet u kojem su svi uspješni i prekrasni, postavljaju ljestvice nerealno visoko, a opčinjenost time nekim klincima “ubit” će želju da se okušaju u nečemu što ih interesira, ako nisu barem donekle slični svojem idolu.

Kreativna igra razvija snalažljivost

Mislim da je poticanje maštovitosti i kreativnosti kod djece najvažniji način da im pomognemo osvijestiti njihove potencijale. U suludo brzom tempu života kojim živimo nije lako sve uskladiti, ali provođenje vremena u zajedničkoj igri najvrijednije je što svojoj djeci možemo pružiti.

Kroz kreativne igre, kao što je zajedničko crtanje, izrađivanje kolaža, ili figura od gline ili plastelina, djeca u početku uče od nas, mi smo im od pomoći, te pomalo raste njihovo samopouzdanje, odvažnost u kreiranju i samostalnost u izradi.

Tako razvijaju i snalažljivost, maštovitost i kreativnost, a to ih ohrabruje i u istraživanju svijeta koji ih okružuje.

Tako ih nećemo pretvoriti u “televiziomane” koji se samo dive drugima, već u kreativce, ljude koji će stvarati nešto svoje i znati se snaći u svijetu, ustati nakon pada i hrabro se boriti sa životnim izazovima koji ih čekaju.

Kako u digitalnom dobu odgojiti dobrog čovjeka?

Foto: Pixabay

Bojana Gregorić Vejzović

 

Mama dvoje djece, glumica, UNICEF-ova ambasadorica dobre volje