U grupama mržnje na društvenim mrežama i u aplikacijama za dopisivanje kritiziraju se i vrijeđaju vršnjaci, poznanici, ili slavne osobe. Razgovarajte se djetetom i zajedno istražite kako se takve grupe mogu prijaviti

Izvor: Lana Ciboci, Igor Kanižaj, Danijel Labaš, Razgovarajmo o životu s druge strane ekrana

Grupe mržnje na društvenim mrežama jedan su od najčešćih oblika elektroničkog nasilja. U posljednjih deset godina u Hrvatskoj su zabilježeni brojni takvi slučajevi na različitim društvenim mrežama. U takvim grupama osobe, često upravo djeca i mladi, kritiziraju i vrijeđaju svoje vršnjake, poznanike, učitelje ili slavne osobe.

Govor mržnje na internetu i društvenim mrežama

Iako postoje grupe koje su usmjerene prema pojedincima (primjerice “Svi koji mrze (ime i prezime osobe)”), većina je takvih grupa usmjerena prema većem broju ljudi, odnosno u njima se proziva velik broj osoba, najčešće djevojke, koje se vrijeđa na različite načine.

Vrlo se često unutar takvih grupa objavljuju i (eksplicitne) fotografije djevojaka koje se optužuje za promiskuitet (Ciboci, 2015). Među takvim se grupama mogu izdvojiti “Najveće drolje u osnovnoj i srednjoj školi”, “Najveće Drolje i Kurve iz HR, SRB, BiH”, “Najružniji frajer Siska”, “Najružnije cure Požege i okolice” (Ciboci, 2015).

U takvim se grupama često koriste psovke i vulgarni izrazi, a osobe protiv kojih su grupe pokrenute najčešće su imenovane punim imenom i prezimenom. U odnosu na vijek trajanja drugih grupa na društvenim mrežama, takve su grupe relativno kratkog trajanja te veću netrpeljivost pokazuju simpatizeri takvih grupa, nego sami osnivači (Ciboci, 2015).

Radni zadatak

je primjerena za djecu od 13 do 18 godina

Na platformi Utočište Hrabrih Online moguće je pronaći i primjere grupa mržnje na društvenim mrežama ili u aplikacijama za dopisivanje. Među njima se nalazi i sljedeći primjer:

“Pozdrav! Htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo s online zlostavljanjem. Bilo je teško jer ih je bilo stvarno puno, no ipak jedva sam prešla dalje iako još uvijek ima taj netko. To je bilo prošle godine. Oboljela sam od epilepsije i od tada mi se sve promijenilo. Bila sam sasvim normalna djevojka kao i svaka druga, samo sam bila više povučeni tip. Ubrzo kako sam prešla u srednju tako se nastavilo zlostavljanje, samo online. Bila ih je ta jedna grupica – par dečkiju i par cura. Napravili su poseban profil pod nazivom Pasirana rajčica na kojem su objavljivali videe s mog TikToka i stavljali su na story svaku moju poruku kad bih ih zamolila da prestanu. Moja majka je to vidjela jer sam joj pokazala, ali ubrzo su i nju počeli vrijeđati. Govorili su svakakve ružne riječi upućene meni i majci, no što je najgore… ja nisam bila jedina. Bilo ih je više koje su isto ismijavali. Pisali su mi svakakve prostote, vrijeđali pokojnu sestru, prijavili policiji da sam silovana, što se zapravo uopće nije dogodilo…”

Online platforma za žrtve elektroničkog nasilja

Nakon što ste zajedno s djetetom pročitali priču, potaknite raspravu postavljajući mu sljedeća pitanja:

  1. Što bi vaše dijete učinilo da se nađe u takvoj situaciji?
  2. Kome bi se obratilo za pomoć?
  3. Kako bi se osjećalo?
  4. Jesu li se slične stvari dogodile i vašem djetetu ili nekome u njegovoj okolini – prijateljima, prijateljicama?
  5. Kako bi vaše dijete pomoglo prijatelju koji bi se našao u takvoj situaciji?
  6. Može li se kako spriječiti pokretanje takvih grupa?

Zajedno s djetetom istražite načine na koje se takve grupe mogu prijaviti. Primjerice, svaka stranica ima svog administratora od kojeg možete tražiti uklanjanje grupa s neprimjerenim sadržajima. Ozbiljnije slučajeve svakako treba prijaviti policiji (osobno, telefonom ili uz pomoć aplikacije Red button). Svaka društvena mreža ima i svoja pravila prijavljivanja neprimjerenih sadržaja. Primjerice, na Facebooku i Instagramu kada kliknete na neprimjereni sadržaj pojavit će se opcija PRIJAVI, s pomoću koje na jednostavan način možete prijaviti takve sadržaje.

Priručnik s radionicama koje možete s djecom provoditi kod kuće

Foto: Julie Ricard on Unsplash