Iz edukativnih materijala “Empatija u digitalnom okruženju”, koje su Agencija za medije i UNICEF objavili u sklopu Dana medijske pismenosti, donosimo aktivnost namijenjenu djeci od 8 do 12 godina. Kroz nju djeca mogu vježbati prepoznavanje emocija koje u njima izazivaju različiti sadržaji na internetu te komunikaciju s vršnjacima imajući na umu njihove emocije

Izvor: Vanja Kožić Komar, Empatija u digitalnom okruženju – edukativni materijali za provedbu radionica u vrtićima, školama i knjižnicama

Vožnja na vrtuljku emocija

trajanje: 45 min, preporučeni uzrast: 8 – 12 godina

CILJ RADIONICE: Prepoznati i imenovati neke od najčešćih neugodnih emocija, osvijestiti da se ne osjećamo svi jednako u istim situacijama, niti se jednako nosimo s njima; prepoznati emocije koje pojedini internetski sadržaji ili aktivnosti izazivaju kod učenika i učenica, te naučiti kako se zaštititi; vježbati komunikaciju s vršnjacima imajući na umu njihove emocije.

ISHODI RADIONICE: Na kraju ove aktivnosti učenici će: moći imenovati neke od najčešćih neugodnih emocija i opisati kako se pojedina emocija može osjećati u tijelu (npr. lupanje srca, knedla u grlu, suze); osvijestiti da različite osobe mogu različito doživjeti istu situaciju (osobito u internetskom okruženju); prepoznati i navesti emocije koje kod njih izazivaju pojedini internetski sadržaji; predložiti primjerene načine nošenja s neugodnim emocijama.

KORELACIJE s predmetima: Hrvatski jezik, Informatika, MPT Građanski odgoj i obrazovanje, MPT Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, MPT Osobni i socijalni razvoj, sat razrednika.

POTREBNI MATERIJALI: Radni list (na str. 14), papiri, bojice, flomasteri.

KORACI U AKTIVNOSTI

1. korak: Predlažemo da na početku sata predstavite učenicima naslov današnje radionice. Potaknite ih da se prisjete kako izgleda vrtuljak, kada su se posljednji put vozili na njemu, kako se osjećaju dok se voze na vrtuljku: jesu li uzbuđeni, sretni, možda i uplašeni…? A zatim porazgovarajte s njima o emocijama: Znaju li što ta riječ znači? Koje emocije poznaju? Prilagodite ovaj uvod dobi i mogućnostima učenika s kojima radite.

2. korak: U nastavku pročitajte pjesmu iz prvog dijela radnog lista, a stariji uzrast može dobiti i svoj primjerak pjesme radi lakšeg praćenja.

VRTULJAK U MENI

Sjeo pokraj mene jedan Strah,

od njeg’ mi je srce jako lupalo,

kratak mi je bio dah.

A onda nam se pridružio jedan Sram,

njega nikako da se riješim,

jako ga dobro znam.

A zatim sam spazila Ljutnju,

prvo me tjerala na vikanje,

a onda na dugačku šutnju.

Zatim se vožnji pridružila i Tuga,

pa vrtuljak zavrti još jače,

od nje mi se šuti, a nekad i plače.

Emocije svi ljudi imaju i ja ih se ne sramim,

i kad plačem, i kad šutim, i kad jako galamim.

No neću ih potisnuti, u sebe stisnuti,

želim o njima učiti, a ne s njima muku mučiti.

Vanja Kožić Komar

Pitajte učenike koje se emocije spominju u pjesmi. Potaknite ih da prepoznaju da je riječ o neugodnim emocijama (ne postoje dobre i loše emocije, samo ugodne i neugodne). Zatim im dajte drugi dio radnog lista. Njihov je zadatak zaokružiti po jedan emoji koji za njih predstavlja svaku od navedenih emocija: strah, sram, ljutnju, tugu. Neka zatim pokažu svoje odgovore – očekivano je da neće svi odabrati jednake emojije za iste emocije. Tu situaciju iskoristite za razgovor o tome kako ne pokazujemo svi emocije na jednak način, niti možemo uvijek znati kako se netko osjeća, posebice ako tu osobu ne vidimo uživo već komuniciramo online.

3. korak: U nastavku pitajte učenike osjećaju li neku od ovih emocija dok gledaju ili rade nešto na mreži/na ekranima. Kako oni osjećaju tu emociju u tijelu, a kako osoba koja govori u pjesmi? Je li moguće da nešto što nas nasmijava nekog drugog plaši, i obratno? Napomenite da ne moraju dijeliti osobna iskustva, već mogu govoriti i općenito.

4. korak: U nastavku pročitajte sljedeće primjere: „Netko mi je napisao ružan komentar u igrici.”, „Vidim strašan video koji nisam htio / nisam htjela gledati.”, „Nitko mi ne odgovara u grupi.”, „Prijatelji igraju bez mene, a rekao sam / rekla sam da i ja želim igrati s njima.”, „U grupi dijele moju fotografiju bez mojeg dopuštenja.”, „Dobio sam / dobila sam poruku od nepoznate osobe koja me pita gdje i s kim živim.” Nakon čitanja svakog primjera učenici odabiru koju bi emociju od navedenih u pjesmi „Vrtuljak u meni” mogla osjetiti osoba koja je doživjela tu situaciju. Na ploču napišite nazive tih četiriju emocija, pa neka nakon svakog pročitanog primjera učenici stanu ispod natpisa emocije koju odaberu. Zatim neka izdvoje jedan od primjera koji ste pročitali i nacrtaju kako si mogu pomoći u toj situaciji. Pomozite im s nekoliko ideja: razgovaram s odraslom osobom (učiteljom, roditeljom…), ugasim ekran / napravim pauzu, duboko dišem, odmaknem se i radim nešto drugo, javim prijatelju, blokiram/prijavim osobu. Skupite crteže, pa napravite plakat s podsjetnikom – Kako si pomoći s neugodnim emocijama u digitalnom okruženju.

Djeca starijeg uzrasta uz tu aktivnost mogu dodatno istražiti kako sami sebe mogu smiriti dok osjećaju neku od tih emocija, i kome se obratiti za pomoć ako se ne mogu sami nositi s emocijama (kojim odraslim osobama, na koje brojeve telefona i na koje poveznice), te mogu izraditi plakat kao podsjetnik svim učenicima u školi. (Predstavite im brojeve telefona službi kojima se mogu obratiti, a koji su navedeni na kraju ove zbirke).

5. korak: Za kraj pitajte učenike koje ugodne emocije korištenje interneta i ekrana može izazvati? Koje su to situacije koje izazivaju te ugodne emocije? Kako da znaju je li neki sadržaj na internetu za njih štetan (ne osjećaju se dobro) ili koristan (osjećaju se dobro)?

Kako medijski sadržaji utječu na emocije – radionica na satu razrednika

PRIJEDLOG ZA NASTAVAK AKTIVNOSTI

Za nastavnike:

Predlažemo da sljedeći sat s učenicima radite aktivnost Internet koji puni baterije. Neka u dva stupca napišu nakon kakvih se sadržaja ili aktivnosti povezanima s ekranima osjećaju – loše, nemirno, nezadovoljno, a nakon čega bolje, motivirano, s više energije. Porazgovarajte i o aktivnostima koje ih isprva vesele, ali ako u njima provedu previše vremena, donesu im nemir i neugodne osjećaje. Također, osvrnite se na aktivnosti koje nas mogu veseliti, ali se netko drugi zbog toga osjeća lošije. Na primjer, ja mogu biti sretna jer sam pobijedila u nekoj videoigri, ali netko drugi može biti žalostan, jer je izgubio. Netko može biti zadovoljan nakon pogledanog filma, a netko drugi može biti uznemiren.

Za roditelje i skrbnike:

„U kulturi kao da postoji neka sumnjičavost prema emocijama. Emocije se smatraju slabošću, te se osoba koja izražava svoje emocije smatra emotivnom, labilnom ili osobom koja ne zna upravljati svojim životom. (…) U (zapadnome) svijetu prisutan je trend sreće i zabave, odnosno inzistiranja na ugodnim i pozitivnim emocijama, što prati golema industrija proizvoda, psihofarmaka i self-help literature. To također može jako zbunjivati roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike jer se na njih vrši veliki pritisak da djeca uvijek moraju biti sretna i zadovoljna.” (Munivrana i dr., 2017)

Ne postoje loše emocije koje treba izbjegavati. Emocije dijelimo na ugodne i neugodne, i sve nam one nešto poručuju, a kako ćemo se ponašati kad osjetimo neku emociju, ovisi o tome koliko dobro razumijemo što nam naše emocije poručuju i koliko smo uvježbani upravljati njima. Djeca su u digitalnom prostoru uglavnom radi zabavnih sadržaja, no korištenje raznih online sadržaja može donijeti i neke neugodne emocije, o kojima djeca često ne govore, jer nisu ni sigurna što (im) se događa. Iz publikacije 22 ideje za otpornost (Ured UNICEF-a za Hrvatsku, 2022) iskoristite radni list Dnevnik ljutnje za malene,te pomozite svojem djetetu da više nauči o vlastitim emocijama i reakcijama (prigodno za ljutnju, ali i sve druge emocije).

Preuzmite edukativne materijale “Empatija u digitalnom okruženju”

Empatija u digitalnom okruženju – materijali za rad s djecom i mladima