Ako kao prijatelj pratimo profil svog djeteta na Facebooku, što mu time zapravo poručujemo? Hoće li mu to pružiti sigurnost u virtualnom svijetu? Zanimljive odgovore na ova pitanja dala nam je naša poznata psihologinja Jasenka Pregrad

Piše: Ana Dokler

Prema pravilima te drušvene mreže, u dobi od 13 godina vaše dijete može otvoriti profil na Facebooku. Kada se to dogodi, možda ćete, u želji da ga zaštitite od mogućih opasnosti, pomisliti da bi bilo dobro sprijateljiti se s njim. Čak i MUP u svojim savjetima za sigurnost na društvenim mrežama preporučuje da ukoliko vaše dijete ima otvoren profil na nekoj društvenoj mreži, i vi otvorite profil na istoj mreži i budete prijatelj svom djetetu. Je li to zaista najbolje rješenje i činimo li time dobro svom djetetu i našem odnosu s njim, pitali smo psihologinju Jasenku Pregrad, jednu od autorica UNICEF-ovog priručnika programa prevencije elektroničkog zlostavljanja Prekini Lanac.

Ako smo prijatelji, ne možemo voditi dijete

“Ne bih roditeljima savjetovala da svojoj djeci budu prijatelji, nego , općenito, pa i na društvenim mrežama”, kaže Jasenka Pregrad te objašnjava:

“U pravilu ne sjedimo sa svojim djetetom i njegovim prijateljima navečer na zidiću ili školskom igralištu, a znamo i da tinejdžeri ne bi na isti način razgovarali da je netko od roditelja s njima. Ako roditelji kao prijatelji prate profil svog djeteta na društvenoj mreži, upliću se i mijenjaju spontanu komunikaciju s vršnjacima.

medijska-pismenost-jasenka-pregrad

U komunikologiji razlikujemo simetričnu i komplementarnu komunikaciju. Simetrična se odnosi na komunikaciju među vršnjacima, među djecom, među roditeljima, ili ljudima koji zajedno rade u nekoj tvrtki. Takva je u pravilu komunikacija s prijateljima na Facebooku. Za nju je specifična ravnopravno podijeljena odgovornost, dok je kod komplementarne komunikacije, primjerice kod odnosa podređenog i nadređenog, odgovornost neravnomjerno raspodijeljena. Ja kao rukovoditelj imam veću odgovornost za svoj tim i zadatak koji trebamo zajedno ostvariti, kao i za ukupnu atmosferu u timu.

Sa svojim partnerom mogu razgovarati kako ćemo postupiti u odnosu prema određenoj situaciji, kamo ćemo ići na godišnji odmor i slično, i nećemo djeci reći sve o čemu smo razmišljali i raspravljali, nego ćemo im reći konačna razmišljanja. Dakle, s partnerom sam ravnopravna i jednako smo odgovorni za naš odnos, a u odnosu prema djeci smo mi kao roditelji odgovorniji za odnos s njima.

Ako je roditelj prijatelj svome djetetu, čak i prijatelj na Facebooku, pitanje je tko ima višak odgovornosti, tko vodi. A jedna od ključnih zadaća roditelja je da vodi dijete”, ističe.

Razlika između vodstva i kontrole

Možda mislimo da bi kao prijatelji na Facebooku mogli kontrolirati što naš tinejdžer tamo radi i zaštititi ga u slučaju potrebe. No naša sugovornica naglašava kako prvenstveni posao roditelja nije kontrolirati djecu. To može dati rezultat kratkoročno. Međutim, dugoročno time činimo štetu jer im šaljemo poruku da im ne vjerujemo i da mislimo da ne mogu sama.

“Ako odgoj svedemo na kontrolu, mladi neće sami naučiti hodati po internetu. Kao kad djecu učimo hodati po cesti i snalaziti se u prometu, u početku moramo ići s njima i poučavati ih na što da paze, a jednom kad smo procijenili da su spremni i pustili ih da, primjerice, sami idu u školu i iz škole, znamo da će oni dati sve od sebe da paze, ali znamo i da postoji rizik da ih netko udari autom i živimo s tim. Tako bismo trebali postupati i kad je riječ o internetu. Ako ne vjerujete svom djetetu, ne dajte mu da koristi Facebook. Licemjerno je biti prijatelj s djetetom na Facebooku kako bismo ga kontrolirali”, smatra Jasenka Pregrad.

Dodaje da ako nismo izgradili odnos povjerenja s tinejdžerom, prijateljstvo na Facebooku nam neće pomoći, on će otvoriti tajni profil. Takvo prijateljstvo će samo produbiti nepovjerenje, jer ćemo ga kontrolom potaknuti da bježi od kontrole, pa je tek onda u opasnosti da se uvali u nevolje.

Koji je posao roditelja u svijetu interneta?

“Kao što djecu podučavamo da se nose s raznim socijalnim situacijama – u parku, u vrtiću ili školi, na isti način trebamo razgovarati s njima o tome što se događa na internetu. Trebamo pritom imati na umu da razliku između interneta i stvarnog života pravimo samo mi odrasli, dok je mladima to sve jedan život, u kojem se isprepliću komunikacija preko uređaja i uživo.

Za sigurnost djeteta na društvenim mrežama ključna je podrška roditelja

Posao roditelja je da vode svoje dijete kroz život, da ga opreme za život u svijetu kakav je, a ne da ga od tog svijeta štite. Naša roditeljska odluka je, ovisno o dobi i naravi djeteta, kad ćemo ga pustiti u koji dio tog svijeta. U kontekstu interneta, možemo šetati internetskim svijetom zajedno kako bi ih poučavali i koristiti takozvane roditeljske zaštite koje filtriraju neprijereni internetski sadržaj, kad nismo kod kuće.

Također, u početku možemo svoje dijete tražiti da nam pokaže Facebook profil ili prepiske sa svojim prijateljima na nekoj drugoj društvenoj mreži, pa će nam ono pokazati što želi i o tome onda možemo razgovarati. Tako možemo djetetu pomoći prepoznati što je za njega dobro, a što nije, kako odlučiti što će objaviti na društvenoj mreži, brinući pritom o sebi i svima do kojih će ta informacija doći”, kaže psihologinja.

Tko su prijatelji, a tko ne?

Već u osnovnoj školi, tinejdžeri znaju imati stotine ili tisuće prijatelja na Facebooku. Za očekivati je da će se sprijateljiti i s osobama koje nikad nisu uživo vidjeli, a tu se krije potencijalna opasnost. Trebamo li im onda zabraniti takva prijateljstva?

“Svijet vršnjaka je tinejdžeru jako zanimljiv, posao puberteta i adolescencije je sprijateljivati se s ljudima. Zato ne možemo svom djetetu zabraniti da upoznaje nove ljude, ali možemo s njim razgovarati o znakovima koji će nam pokazati da je netko sumnjiv i da ga treba provjeriti. Možemo potaknuti dijete da potraži moguća sumnjiva mjesta u načinu kako se nepoznati prijatelj na Facebooku predstavlja i naučiti ga da si postavlja pitanja poput: koliko su podaci koje je nepoznati prijatelj dao konzistentni, imam li osjećaj da stvarno izražava svoje mišljenje ili mi se samo ulaguje, što se dogodilo nakon ulagivanja, koliko mi je rekao o sebi… a onda, ako ga želi provjeriti, može ga pitati nešto što bi ga moglo razotkriti.

Mlade trebamo učiti prepoznati tko manipulira, a tko je zaista prijatelj, tko razmjenjuje mišljenja, stavove, događaje, a tko traži nešto sumnjivo u zamjenu za kompliment, koliko netko poštuje granice… Time im pomažemo da ostvare svoju razvojnu zadaću u toj dobi, a to je mogućnost prepoznavanja tko su im prijatelji, a tko ne”, kaže Jasenka Pregrad te zaključuje:

Dakle, šetajte zajedno sa svojom djecom internetom i poučite ih čega sve tamo ima, kako će to prepoznati i kako će u tom slučaju reagirati i tek kad ste relativno sigurni da se znaju nosit s tim prostorom i odnosima, dopustite im da otvore svoj profil. I onda ih nemojte kontrolirati, nego razgovarajte s njima o tome što se tamo događa i kako im je (što im se sviđa, a što ne). Razgovarati znači saslušati, uvažiti njihovo mišljenje i reći svoje mišljenje, a ne kuditi, kažnjavati i “dramiti”.

4 stvari na koje djeca i mladi trebaju paziti na društvenim mrežama

Komentari

Komentari