Ako pogledamo današnje reality emisije, bilo na televiziji, bilo na streaming servisima, možemo vidjeti da se ovaj žanr i dalje drži nekih svojih zakonitosti, tvrdeći kako je riječ o autentičnom sadržaju. Seksualiziranje, korištenje stereotipa, pretjerivanje, dramatičnost – sve su to alati zahvaljujući kojima ove emisije zadržavaju svoju publiku

Piše: Irena Petrović

Iako je fenomen star gotovo kao i sama televizija (prva ovakva emisija nastala je 1947. kada je emitirana na radiju, da bi se samo godinu dana kasnije preselila i na male ekrane), reality emisije doživjele su pravi procvat na prijelazu iz 70-ih u 80-te, i to zahvaljujući emisiji Real People, piše u Enciklopediji Britannici. Na IMDB-u stoji kako je ta emisija “prikazivala smiješne, emotivne, ali i bizarne scene iz života stvarnih ljudi”. Ovaj format zadržao je popularnost i u dvadesetim godinama 21. stoljeća, kada je internet postao sastavni dio života mladih i starih. Zašto su nam tako zanimljive i drage emisije u kojima gledamo druge ljude, navodno iskrene i bez scenarija, kako proživljavaju svoju svakodnevicu?

U reality emisijama pojavljuju se osobe koje nisu glumci, u stvarnim životnim situacijama, iskreno reagirajući na njih – ili je to barem ono što autori ovakvih programa žele da vjerujemo. Tajna formula ovog formata je sudjelovanje običnih ljudi, izabranih kako bi odražavali različita stajališta i način života, stoji u Leksikonu radija i televizije.

Reality emisije i programi za otkrivanje talenata: jesu li štetni za djecu?

Dramatične, zabavne, ponekad eksplicitne, ali nikako nezanimljive životne situacije kakve imamo prilike vidjeti u reality emisijama opuštaju nas i pružaju nam mogućnost zadiranja u tuđu intimu na način koji je društveno prihvatljiv. Stotine ovakvih emisija emitiraju se svake godine diljem svijeta, a među najpoznatijima koje su došle i na naše prostore su Big Brother, Survivor, Farma i sl.

Prije nego što su Kardashiani zaludili svijet, Hrvatska je imala Dvornikove, emisiju koja nam je otvarala vrata doma popularnog glazbenika Dine Dvornika. Tako smo mogli vidjeti kako izgleda jedan dan u ovoj poznatoj hrvatskoj obitelji, svjedočili smo njihovim zabavama, objedima, svađama, mirenjima, ljubavi i svemu između. Dobili smo dojam da je sve što vidimo na televiziji autentično i iskreno, bez planiranja i scenarija, iako to u slučaju reality emisija ipak nije tako.

Čak i u ovom žanru postoji tim ljudi koji odlučuju što će se i kako prikazati, nekad suptilno provocirajući situacije, ili čak otvoreno dajući naputke protagonistima. U procesu montaže izbacuju se nezanimljivi dijelovi kako bi gledatelji u 40, 45 ili 60 minuta dobili pregled samo onih situacija koje će ih zaintrigirati i potaknuti da pogledaju i sljedeću epizodu.

Kulješovljev pokus: sjajan primjer manipulacije montažom

U znanstvenom članku “Dresiranje naroda: nogomet, sapunice i realityji” Tatjana Ileš ističe kako su upravo ovi žanrovi kritizirani zbog populizma i komercijalnih aspiracija, što je stav koji zastupaju brojni kritičari. Valja napomenuti kako postoje neka istraživanja koja su pokazala da određen broj ljudi tvrdi da iz ovakvih emisija mogu ponešto i naučiti, no taj broj ne premašuje broj onih koji se s tom tvrdnjom uopće ne slažu.

Ako pogledamo današnje reality emisije, bilo na televiziji, bilo na streaming servisima, možemo vidjeti da se ovaj žanr i dalje drži nekih svojih zakonitosti, tvrdeći i dalje kako je riječ o autentičnom sadržaju. Seksualiziranje, korištenje stereotipa, pretjerivanje, dramatičnost – sve su to alati zahvaljujući kojima ove emisije zadržavaju svoju publiku.

Jedan od problema je što sadržaji koje prikazuju većinom nisu prikladni za djecu i adolescente. Uzmimo samo za primjer Too hot to handle, emisiju koja je s emitiranjem krenula 2020., kod nas dostupnu putem streaming servisa, koja prati skupinu mladih, privlačnih ljudi izoliranih na otoku, čiji je cilj izdržati bez seksualnih aktivnosti kako bi osvojili novčanu nagradu vrijednu 100.000 dolara. Jedno je vrijeme ta emisija bila na vrhu Netflixove ljestvice gledanosti.

Mnogi kritičari ovaj žanr drže najnižim oblikom medijske eksploatacije, zaključuju autori Leksikona radija i televizije. Jedno je sigurno, ova je forma zabavna i opuštajuća. Gledajući na primjer reality emisije u kojima se pojavljuju poznati i slavni ljudi, mi zapravo vidimo da su i oni obični smrtnici, sa svojim problemima (ponekad trivijalnim, zbog boljeg efekta), i sa svojim nesavršenostima, što nam ih čini bliskima i sličnima. Iako ćemo ponekad rado pogledati ovakve formate, važno je da kao publika zapamtimo da ništa što u njima vidimo nije slučajno, i da je cijela emisija pomno promišljena prije nego li je puštena u eter.

Što je kritička medijska pismenost i kako je razvijati kod djece

Foto: JESHOOTS.com, Pexels