Ove situacije, s kojima će se susresti većina roditelja, dobre su prilike za poticanje kritičkog mišljenja i razvoj medijske pismenosti
Piše: Ana Dokler
Većina roditelja doživjela je dječje oduševljenje nekom igračkom iz reklame uz, naravno, jaku želju za kupnjom, a mnogi su morali umirivati djecu zabrinutu zbog zastrašujućih, ali upitnih vijesti koje su pročitali na internetu, ili o njima čuli od vršnjaka. Nedavno je to bio slučaj i s pričom o samoubilačkoj igri Plavi kit, koju su mnogi mediji nekritički prenosili.
Obje ove i mnoge sliče situacije možemo ipak iskoristiti kao prilike da svoju djecu potaknemo na kritičko promišljanje i podržimo ih u razvoju medijske pismenosti. Naučite djecu postavljati pitanja – ključni je savjet u vodiču za roditelje “Kako izgraditi zdrav odnos s medijima“, koji je nedavno objavila američka organizacija NAMLE (National Association for Media Literacy Education) posvećena medijskoj pismenosti.
Cilj ovog vodiča je potaknuti roditelje da s djecom kod kuće razgovaraju o medijskoj pismenosti, jer ako budu kritički razmišljali, naučit će i analizirati i vrednovati poruke koje primaju putem medija, bolje će razumjeti što su pristranost i vjerodostojnost i lakše će aktivno participirati u svijetu, umjesto da budu pasivni potrošači.
Roditelji bi mogli zapamtiti neka od uobičajenih pitanja koja se koriste prilikom analize vijesti i drugih medijskih sadržaja pa njihove varijacije koristiti i u svakodnevnim razgovorima s djecom:
- Zašto je ovo napravljeno?
- Tko je to napravio?
- Što nedostaje?
- Kako bi različiti ljudi ovo mogli interpretirati?
- Kako znam da je ovo istina?
- Tko bi mogao imati koristi od ove poruke?
- Kome bi ova poruka mogla štetiti?
U vodiču su posebno zanimljivi primjeri razgovora koje bi roditelji mogli voditi s djecom, o temama koje će prije ili kasnije iskrsnuti u većini obitelji, poput lažnih vijesti ili oglasa:
Lažne vijesti
Ovaj primjer opisuje situaciju u kojoj 12-godišnjakinja na internetu pronalazi članak o novom obliku gripe za koji liječnici kažu da je neizlječiv. Zbog toga se uznemiri i započinje razgovor s majkom tijekom večere:
Kći: Danas sam pročitala da se pojavio novi tip gripe za koji nema lijeka i očekuje se da će zaraziti milijune ljudi.
Mama: Hmmm… Nisam sigurna da je to točno. Gdje si to pročitala?
Kći: Bilo je na internetu. Naišla sam na to dok sam tražila nešto za zadaću.
Mama: Kad god pročitam članak koji djeluje tako zastrašujuće, pitam se “kako mogu znati da je ovo istina?” Budući da ima toliko različitih informacija, uvijek je dobro propitivati.
Kći: Vidjela sam to na brzinu. Nisam imala vremena detaljnije proučiti.
Mama: I meni se to nekad dogodi. Nemam vremena dublje istraživati. Znaš li na kojoj si stranici to vidjela? Uvijek je dobro provjeriti odakle je priča došla. Prije nego što povjerujem u nju ili je podijelim, provjerim je li objavljena i na nekim drugim stranicama. Hoćeš da to zajedno pogledamo poslije večere? Sigurna sam da ćemo bolje razumjeti stvar ako to malo istražimo.
Ključne vještine za ‘post-truth’ eru: kako prepoznati lažne vijesti
Oglasi
U ovom primjeru, sedmogodišnjak gleda crtiće poslije škole i vidi oglas za novu igračku koju apsolutno mora imati pa poziva tatu da i on vidi oglas.
Tata: O, stvarno su tu igračku prikazali tako da super izgleda.
Sin: Da! Super je! Zbilja je želim! Mogu li je dobiti? Molim te!
Tata: Hajmo razmisliti o tome. Kažu li u reklami koliko košta?
Sin: Ne, ali baka će mi je sigurno kupiti.
Tata: Samo razmišljam o tome kako si jako želio onaj novi pištolj na vodu prije nekoliko mjeseci. Sjećaš se, kad si ga dobio, nije ti bio ni upola tako dobar kao što se činio na televiziji. Što misliš zašto je tako?
Sin: Sjećam se. Činilo se da voda može ići jako, jako daleko, ali je zapravo bio bez veze.
Tata: Znam. Reklame nas potiču da poželimo nove stvari. Ja se uvijek zapitam “Hoće li ovo biti tako dobro kao što se čini na televiziji?” Ne želim da me oglasi zavaraju. Sljedeći put kad odemo u trgovinu s igračkama možemo pogledati i provjeriti. Ako i dalje budeš želio tu igračku, možemo je staviti na tvoju rođendansku listu.
Foto: Skokie Public Library via Visual hunt / CC BY-NC-SA
