Adaptacija
Adaptacija (također: ekranizacija) je preradba bilo kojeg književnog djela za film, odnosno film snimljen prema književnom djelu. Pri adaptaciji književno ili kazališno djelo prilagođuje se (adaptira) filmskim mogućnostima i redateljevoj predodžbi o tome koja doživljajna djelovanja književnog ili kazališnog djela imaju prednost pri prijenosu u film. Utoliko je adaptacija uvijek i svojevrsno “tumačenje” izvornoga književnog djela. Katkad se povlači razlika između adaptacije i ekranizacije: prva bi podrazumijevala preradbu književnog djela u filmski scenarij, a druga samo snimanje filma prema scenarijski adaptiranomu književnom djelu.  Izvor: Filmski leksikon
Agencijsko novinarstvo
vrsta novinarstva prilagođena potrebi za brzim, preciznim i sažetim informacijama te izvješćima za različite medijske korisnike; sadržava vijesti i informacije koje su nepristrane, tj. bez vrijednosnih sudova. Agencijski novinari pretežno su anonimni. Nastanak agencijskog novinarstva povezan je s djelovanjem novinskih agencija početkom 19. st., a s razvojem tehnologije njegovim značajnim dijelom postali su fotoservisi. U Hrvatskoj se tim oblikom novinarstva bavi nacionalna novinska agencija Hina te Informativna katolička agencija (IKA). U svijetu su najpoznatije agencije Reuters, Associated Press (AP) i Agence France Press (AFP). S jačanjem TV tržišta novinske agencije proširile su svoju djelatnost, pa su neke od najjačih agencija za distribuciju video i TV materijala APTN i Reuters TV. Izvor: Leksikon radija i televizije
Akcijski film
Igranofilmska vrsta, kategorija kojom se označuju filmovi u kojima junaci, pretežno tjelesno temeljenom poduzetnošću i vještinom, rješavaju probleme. Naziv je nadžanrovski, odnosno obuhvaća žanrove u kojima je središnja radnja “akcijska” (vestern, kriminalistički film, pustolovni film), odnosno označava one pojedinačne filmove, bez obzira na žanr, u kojima je akcija središnja atrakcija. Izvor: Filmski leksikon
Analiza

vještina razbijanja poruke na smislene elemente. Izvor: James Potter, Media Literacy

Animirani film
Filmska vrsta u kojoj se animacijom uvjetuje percepcija prizornoga kretanja. U njemu se zamjedbu kretanja ne dobiva snimanjem prizora u pokretu (živim snimanjem), nego se pokret dobiva pojedinačnim snimanjem (“sličica po sličicu”) posebno pripremljenih faznih promjena statične situacije; iznimka je piksilacija. Animirati se mogu živi ljudi i predmeti (tzv. živa animacija i animacija predmeta), posebno izrađen svijet modela (lutkarski film, plastelinska animacija ili animacija gline i sl.), crtež i slika (crtani film), te kompjutorski programirani prizori (kompjutorska animacija). Nakon pionira animiranog filma (S. Blackton, E. Cohl, W. McCay, W. Starevicz), nastupilo je razdoblje prevlasti klasične animacije (W. Disney, T. Avery, braća Fleischer, Hanna i Barbera), obilježeno također pojavom cjelovečernjih crtanih filmova potkraj 1930-ih (Disneyjev studio). Potkraj 1950-ih javlja se modernistička animacija (katkad se rabi naziv umjetnička) – N. McLaren, J. Trnka, D. Vukotić, J. Lenica – koja se pokazuje na mnogim festivalima animiranog filma (npr. Animafest u Zagrebu). Za televiziju se od 1970-ih izrađuju mnogobrojne crtanofilmske serije (ugl. pojednostavljene animacije). U 1990-ima se razvija studijska proizvodnja cjelovečernjih animiranih filmova visokog standarda, prikazivanih u redovnoj distribuciji, kao i proizvodnja kompjutorske trodimenzionalne i dvodimenzionalne animacije.  Izvor: Filmski leksikon
Arhivska snimka
slika ili zvučni zapis pohranjen u arhivu i upotrijebljen za stvaranje novih audiovizualnih sadržaja. Arhivska snimka iz koje se može odmah utvrditi da je snimljena u prijašnjem vremenu mora biti grafički označena ili najavljena kako bi se izbjegla mogućnost da je gledatelj ili slušatelj doživi kao aktualnu. Izvor: Leksikon radija i televizije
Atribucija
navođenje izvora novinarske informacije. Ako novinar nije svjedok događaja i stoga izvor sam po sebi, sve informacije mora atribuirati, odnosno navesti njihov izvor. Atribucija slušateljima i gledateljima omogućuje da po naznačenom izvoru prosude vrijednost informacije i njezinu točnost. Iako novinar odgovornost za informaciju pripisuje izvoru, to ga ne oslobađa odgovornosti za njezino prenošenje ukoliko je informacija netočna (stoga uvijek valja provjeriti dva ili više izvora). Izvor: Leksikon radija i televizije
Audiovizualna komercijalna komunikacija
prema Zakonu o elektroničkim medijima (2009) zbirni termin koji se koristi za oglašavanja u elektroničkim medijima, definiran kao “slike sa i bez zvuka koje su oblikovane za izravno promicanje roba, usluga ili imidža”, a koje su uključene u program uz plaćanje ili sličnu naknadu. Oblici: oglašavanje, sponzorstvo, teletrgovina i plasman proizvoda. Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti jasno označena i ne smije dovoditi u zabludu. U suprotnom se govori o zavaravajućem (prikrivenom) oglašavanju jer dovodi slušatelja ili gledatelja u zabludu. Zavaravajuće oglašavanje treba razlikovati od plasmana proizvoda, koji je prema Zakonu o elektroničkim medijima dopušten u kinematografskim djelima, filmovima i serijama, u sportskim programima i programima lake zabave ili u slučajevima kad nema plaćanja pružatelju medijskih usluga, nego mu se određena roba ili usluga, poput proizvodnih rekvizita i nagrada, pružaju radi uključivanja u program. Izvor: Leksikon radija i televizije
Audiovizualni medij
sredstvo za prikupljanje, prijenos, emitiranje ili pohranjivanje zvučne i slikovne informacije. U slikovne, odnosno AV informacije, ubrajaju se i tekstovne. Izvor: Leksikon radija i televizije
Autocenzura
ograničavanje slobode medijskog i javnog izražavanja vlastitom voljom, bilo zbog pritiska vlasti ili jakih interesnih grupa, zbog utjecaja političkih i društvenih okolnosti, straha od posljedica istinitoga i cjelovitoga pisanja i uređivanja, bilo zbog posebnih karijernih i materijalnih razloga. Manifestira se kao ispuštanje bitnih činjenica ili mišljenja, pa se i bez formalne cenzure izbjegavaju teme koje bi mogle biti nepoćudne vlastima ili se obrađuju jednostrano, tako da vlasti budu zadovoljne objavljenim činjenicama i stajalištima. Ne može se izjednačiti s odgovornošću za javnu riječ, nego objasniti kao bježanje od odgovornosti za punu i cjelovitu istinu te kao odustajanje od slobodnog novinarstva. Postupci kojima vlast potiče autocenzuru ovise o političkim i društvenim prilikama, o interesima državne politike prema procjeni vlasti te o spremnosti medijskih i javnih osoba da pristanu na aranžmane i kompromise koji ne zadovoljavaju profesionalne i etičke obveze za neovisnošću medija i objektivnošću novinarskoga rada. U slučaju objavljivanja slika i snimki uznemirujućeg sadržaja (ubojstva, masakra i sl.), autocenzura – u tom slučaju kao odgovornost za uređivanje – služi kako bi se izbjegli pravni problemi (tužbe i sl.) i osigurale etički primjerene reakcije. Izvor: Leksikon radija i televizije
Autor filma
1. Osoba čiji stvaralački prinos vidljivo utječe na stilsku posebnost cijeloga filma. To su tipično redatelj, scenarist, snimatelj, scenograf, kostimograf, masker, montažer, filmski skladatelj, a prigodno i lokalno i ostali (koreograf, ton majstor, majstor specijalnih efekata). – 2. Osoba koja je zakonom o autorskim pravima navedena kao nositelj autorskih prava nad cijelim filmom (redatelj) ili nad nekim segmentom filma (scenarijem, glazbom, dizajnom kostima i dr.). Izvor: Filmski leksikon
Average Time Spent (ATS)
Prosječan broj minuta koje je svaki pojedinac proveo gledajući određeni kanal ili emisiju u odnosu na ukupan broja pojedinaca koji su gledali televiziju u tom periodu.
Average Time Viewed (ATV)
Prosječan broj minuta koje je svaki pojedinac proveo gledajući određeni kanal ili emisiju u odnosu na ukupan broj pojedinaca u populaciji (onih koji su gledali televiziju u tom periodu i onih koji nisu).
Biografski Film

1. Tip igranog filma u kojemu se tematizira život neke istaknute osobe, može se preklapati s povijesnim filmom, npr. Napoleon.

2. Podvrsta dokumentarnog, odnosno obrazovnog filma, film u kojemu se dokumentacijski rekonstruira život neke istaknute ličnosti. Izvor: Filmski leksikon

Blog

skraćeno za Web log; internetske stranice pojedinaca, tvrtki ili medijskih kuća, dizajnirane za privlačenje pozornosti što je moguće više posjetitelja tekstom, audiozapisom i videozapisom. Izvor: James Potter, Media Literacy

Blokada informacija
nedemokratsko, nezakonito i nasilno sprječavanje ili prekid protoka informacija u jednom ili u oba smjera. Pribjegavaju joj političke, financijske, sportske ili druge autoritarne vlasti kako bi onemogućile da u javnost izađu podatci koji su za njih nepovoljni ili štetni. Njome se narušava jedno od temeljnih načela objektivnog i pluralnog informiranja na kojima se temelje demokratski sustavi. Blokada informacija pripada agresivnom dijelu medijskoga rata, koji se redovito primjenjuje u vojnim sukobima, potvrđujući tako poznatu izreku da u ratu najprije strada istina. Mali narodi, lišeni razvijene tehnologije velikoga dometa vlastitih vijesti, posebne su žrtve takvih blokada i nadmoći velikih sustava. Stoga su mnogi dokumenti UN-a, UNESCO-a, Vijeća Europe, EU-a i OESS-a posvećeni slobodnomu protoku informacija kao jamstvu ravnopravnosti država, međunarodnom razumijevanju i širenju demokracije u svijetu. Izvor: Leksikon radija i televizije
Catfishing

Otvaranje lažnih profila putem kojih napadač navodi drugu osobu na ljubavnu vezu putem interneta. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu

Cenzura
1. zakonom regulirana zabrana objavljivanja informacija koju provode cenzori; sustav kontrole javne riječi i medijskog sadržaja. Cilj joj je spriječiti objavljivanje mišljenja i informacija suprotnih interesima države, vladajućih elita i centara moći. Cenzura je uvijek odraz političkoga stanja u državi i procjena vlasti o ugroženosti njezinih interesa. Može biti preventivna (odobravanje prije tiskanja ili emitiranja) ili, što je češće, suspenzivna (nakon objavljivanja ili emitiranja autori, urednici i vlasnici medija izloženi su represiji).
2. činjenično ograničavanje slobode izražavanja ili medijskih sloboda prikrivenim metodama (pritisci, ideologizacija), kao i ograničavanje slobode izražavanja koju provode urednici ili vlasnici medija (autocenzura). Izvor: Leksikon radija i televizije
Cjelovečernji film

(također: dugometražni film), kategorija filmskog djela (pretežito igrani, ali i, iako rjeđe, animirani i dokumentarni filmovi) koje svojim trajanjem ispunjava tradicionalno standardno jedinično prikazivačko vrijeme kinoprograma (2 sata). Duljina cjelovečernjeg filma može varirati od najmanje 60 minuta do, iznimno, 3 i više sati. Kategorijski se razlikuje od kratkometražnog (kratkoga) i srednjometražnog filma. Izvor: Filmski leksikon

Community radio

Najbolji prijevod bio bi “radio u zajednici” ili “radio zajednice”, a riječ je o radijskim postajama koje uređuje i realizira zajednica za zajednicu. U knjizi Radio – medij 20. stoljeća Marina Mučalo navodi da su community radio male radijske postaje ograničene čujnosti, koje funkcioniraju u manjoj zajednici, uglavnom na temelju volontiranja i novčane potpore slušatelja. Dakle, riječ je o konceptu medija u kojem predstavnici zajednice realiziraju program za lokalnu zajednicu ili skupinu koja ima isti interes.

Cyber uhođenje
Učestala radnja koja uključuje prijetnje i nanošenje štete nečijoj privatnosti.
Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Demanti

1. očitovanje ovlaštene osobe na temelju zakonskoga prava na ispravak, odnosno prava na odgovor, kojim opovrgava prije izrečene ili objavljene navode. U sistematici novinarskih oblika to je posebna vrsta izjave. Za razliku od drugih izjava ne smije se bez suglasnosti autora skraćivati i mijenjati, niti bi se smio komentirati u istom broju novina ili istoj emisiji.
2. svako opovrgavanje objavljenih navoda kao netočnih. Izvor: Leksikon radija i televizije

Desk

(žarg.) 1. središnje mjesto u informativnoj redakciji (engl. newsroom), na kojem se prikupljaju informacije, planiraju zadatci i upravlja ekipama na terenu. Čine ga urednici, koordinatori planiranja i organizatori. Urednici deska upravljaju ekipama na terenu, odgovorni su za snimanje svih događaja koji imaju informativnu vrijednost te koordiniraju priloge ostalih emisija u suradnji s njihovim urednicima.
2. u širem smislu, mjesto (prostorija ili stol – engl. desk) na kojem se odvija proces prikupljanja i uređivanja vijesti ili dnevnih informativnih emisija. Izvor: Leksikon radija i televizije

Detektivski film

 

igranofilmski žanr, podvrsta kriminalističkog filma. U njemu se prati detekcijski rad privatnog ili policijskog detektiva, odnosno istraga usmjerena odgonetavanju i hvatanju polazno nepoznata i nedohvatljiva počinitelja kriminalnog čina. Pojedinačni detektivski filmovi i ciklusi javili su se vrlo rano (u prvom desetljeću XX.st. i u SAD-u i u Europi). Povijesno je osobito važna stilska struja film noira u SAD-u, koja je snažno utjecala na stil mnogobrojnih detektivskih filmova do danas. Izvor: Filmski leksikon

Digitalna dividenda

Količina spektra koja je oslobođena prelaskom analognog na digitalno emitiranje zemaljskog televizijskog signala.

Digitalne interaktivne tržišne komunikacije

Digitalne interaktivne komunikacije, uključivo i tržišne, su komunikacijske aktivnosti korištenja tehnologije mreže (interneta) i svoj temelj imaju u tehnologiji mreže kojom se koordinira istraživanje tržišta, testira razvoj proizvoda, razvija strategija i taktika prema potrošačima, omogućuje izravna on-line distribucija, uspostavlja posebna korisnička potpora potrošačima te evidentiraju promjene u potrebama potrošača i dakako komunicira u različitim formama. Glavno obilježje koje čini interaktivnost ovog oblika je aktivna uloga primatelja poruke koji često sam postaje i izvor poruke (preoblikuje i odašilje poruku ponovno).

Distribucija

(također: raspačavanje), posebno gospodarsko područje kinematografije; posredovanje između proizvodnje i prikazivanja. Tipično obuhvaća ugovorno preuzimanje gotova filmskog djela, njegovu promidžbu vezanu uz planiranje i ugovaranje njegova prikazivanja u kinima, a prema dogovoru i na festivalima, televizijskim postajama, te njegovu video i DVD prodaju. Podrazumijeva i fizičko rukovanje i transport filmskih kopija. Katkad distributeri sudjeluju novčanim ulaganjima i u produkciji filma. Proizvodnja, distribucija i prikazivanje filma bilo je isprva pretežito jedinstvena djelatnost filmske tvrtke, da bi antimonopolskim zakonima potkraj 1940-ih bila razbijena na odvojena gospodarska područja i odvojena poduzeća. Današnje velike filmske korporacije često obuhvaćaju posebne proizvodne, distribucijske i kinematografske tvrtke, pri čemu distribucijske tvrtke distribuiraju i filmove drugih tvrtki. Izvor: Filmski leksikon

Dokumentarni film

filmski rod kojega obilježava težnja da se filmom svjedoči o perceptivno zatečenim zbivanjima koristeći se snimateljskim, slikovnim i zvučnim mogućnostima filma. Za razliku od igranog filma, dokumentarni film pretendira prikazivati zbiljska zbivanja, ona koja su se doista dogodila, pa je pitanje istinitosti često isticano kao važan element njegova doživljavanja i procjenjivanja. Prvi snimljeni filmovi bili su dokumentarni filmovi (Lumiereovi snimatelji snimali su zatečene prizore na ulici). R. Flaherty svojim je etnografskim filmovima 1920-ih uveo načela narativnog strukturiranja dokumentarnog filma (tzv. narativni dok. film) i istinoljubive rekonstrukcije tipičnih stvarnih situacija (tzv. rekonstruktivni dok. film). Avangardni autori (L. Buñuel, J. Epstein, W. Ruttman, Dz. Vertov, J. Vigo) shvaćali su dokumentarni film kao iskaz svojega (poetskog) osjećaja stvarnosti (tzv. simfonijski dok. film, poetski dok. film), a težnja da se zbivanje zatječe u njegovu jedinstvenu, neponovljivu tijeku potaknula je pokrete filma istine (anketnog, ispovjednog filma, npr. J. Rouch), direktnog filma (F. Wiseman), odnosno tehniku skrivene kamere (osobito popularne na televiziji). Televizija, osobito od 1960-ih, preuzima vodstvo u snimanju i prikazivanju dokumentarnih filmova, iako su uvođenje videosnimanja i distribucije 1980-ih i digitalna evolucija od 1990-ih, pogodovali umnožavanju neovisnih dokumentarnih produkcija. Izvor: Filmski leksikon

Doseg (engl. reach)

 

U mjerenju gledanosti, broj različitih pojedinaca koji su vidjeli barem jednu minutu određenog televizijskog sadržaja.

Ekskluziva
bitan podatak, slika, vijest, izjava ili intervju koji neki medij objavi jedini ili prvi. Obično je povezana s pojačanim zanimanjem javnosti za neki događaj, tijek događaja ili osobu. Često je rezultat istraživačkoga novinarstva, ali može biti i rezultat komercijalnoga ili političkoga interesa, ili pak spleta okolnosti. Citiranje objavljene ekskluzive u drugim medijima pridonosi uspješnosti medija ili novinara koji ju je prvi objavio. Izvor: Leksikon radija i televizije
Eksperimentalni film
(također avangardni film, alternativni film), filmski rod obilježen isprobavanjem postupaka i učinaka koji se kose s podrazumijevanim i prevladavajućim oblicima filmovanja, asocijativnom i ritmičkom montažom, a u težnji da se pronađu i razvijaju nepoznati ili zapostavljeni doživljajni i društveni potencijali filma. Eksperimentalni film javlja se 1920-ih (pretežito pod nazivom avangardni film u Francuskoj i Njemačkoj, npr. L. Buñuel, R. Clair, F. Léger, Man Ray, H. Richter, W. Ruttman). Nakon ove tzv. prve avangarde, koja kao pokret zamire 1930-ih, potkraj 1950-ih javlja se tzv. druga avangarda (u SAD-u, Austriji, Hrvatskoj, Vel. Britaniji, Poljskoj, npr. M. Deren, S. Brakhage, P. Kubelka, I. Martinac, T. Gotovac, M. LeGrice, F. Raban), a 1970-ih video varijanta pod nazivom video umjetnost (videoart, npr. N. J. Paik, S. i W. Vasulka, B. Viola, D. Martinis). Ustaljenije podvrste eksperimentalnog filma su apstraktni film, nadrealistički film, strukturalni film, konceptualistički film. Izvor: Filmski leksikon
Elektronička publikacija
urednički oblikovan programski sadržaj koji se dnevno ili periodično objavljuje na internetu radi javnog informiranja i obrazovanja. Prema Upisniku pružatelja elektroničkih publikacija u nas je početkom 2016. registrirano preko 200 takvih publikacija. Izvor: Leksikon radija i televizije
Elektronički mediji
radijski i TV kanali te elektroničke publikacije (npr. web portali, web izdanja dnevnih novina i sl.). Njihova je djelatnost prijenos, odnosno emitiranje i/ili objavljivanje raznovrsnih informativnih, obrazovnih ili zabavnih sadržaja namijenjenih javnosti. Emitiranje (prijenos) može biti žičano ili bežično, uključujući i satelitsko, analogno ili digitalno emitiranje, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Izvor: Leksikon radija i televizije
Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying)

svaka komunikacijska aktivnost koju pojedinac ili grupa koristi kako bi naštetila drugoj osobi napadajući je putem interneta ili mobilnog telefona. Dvije su glavne vrste nasilja putem novih medija: napad preko posrednika – počinitelj napada žrtvu preko treće osobe krađom njene lozinke i preuzimanja online identiteta na način da osoba toga najčešće nije svjesna; i izravan napad – slanje uznemirujućih poruka mobitelom, e-poštom ili putem chata, krađa ili namjerna promjena lozinke ili nadimka, objavljivanje privatnih podataka i širenje lažnih informacija, slanje uznemirujućih fotografi ja i ostalih sadržaja putem interneta ili mobitela, slanje virusa i pornografi je, lažno predstavljanje. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu

Erotski film
nadžanrovska oznaka za film u kojemu su spolno obilježeni odnosi istaknutije tematizirani. Za razliku od žanrovski izdvojenog pornografskog filma, “erotskim” se drže oni filmovi u kojima se pretežito neizravno, kroz nagovještaje, razrađuje spolno senzibilizirano društveno ‘ozračje’ (sa simuliranim seksualnim odnosima). Erotska orijentacija prisutna je od samoga početka filma i održavala se u svim razdobljima i u mnogim žanrovima, a erotske scene mogu se naći u brojnim filmovima različita opredjeljenja. Izvor: Filmski leksikon
Flaming
Namjerno slanje agresivnih, uvredljivih i neprimjerenih poruka s ciljem poticanja online svađe i nasilja. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Fantastika
(također: film fantastike), nadžanr, skup onih igranofilm. žanrova i pojedinačnih filmova koji prikazuju izmaštane (fantazijske) a nepostojeće svjetove, one čije se zakonitosti kose s našim iskustvenim svijetom. Obuhvaća znanstveno-fantastični film, film strave, pustolovno-fantastični film, nadrealističke filmove (L. Buñuel, J. Cocteau), filmske bajke te tzv. filmove mača i magije (Conan barbar). Izvor: Filmski leksikon
Feministički film
film rađen sa stajališta feminističkog pokreta, odnosno njegove ideologije. U njemu se razotkriva neravnopravan položaj žena u društvu pod dominacijom muškaraca, ili se prate žene u zadobivanju jednakopravnosti ili nadmoći; povremeno je riječ o feminističko-propagandnim filmovima. Termin se katkada odnosi na sve filmove u kojima se njeguje “žensko gledište” na svijet, otkrivaju osobite spolne, duhovne osjetljivosti i društvena ponašanja žena te se prati specifična ženska kultura. Feministički film uglavnom prati rast utjecaja feminističke svijesti i kritike od 1970-ih nadalje, pretežito na području avangardnog, odnosno “manjinskog” filma, ali i s postupnim prodorom u dominantni film i televizijske serije. Istaknute redateljice su M. Duras, V. Chytilová, M. Mészáros, Ch. Akerman, M. Harron i video-umjetnice poput S. Iveković. Izvor: Filmski leksikon
Film ceste
filmski ciklus, podvrsta pustolovnog filma, u kojemu se tipično prate dogodovštine junaka koji automobilima (motorima, kamionima) putuju cestama u sklopu cestovno-automobilski obilježene civilizacije 2. polovice XX.st. Ciklus je započet potkraj 1960-ih u razdoblju pojačanog društvenog nekonformizma, a zamro polovicom 1970-ih, iako su se pojedinačne varijante, često u sklopu drugih tipova i žanrova igranih filmova (npr. Pobješnjeli Max), zadržale i do danas. Pokretanju ciklusa najviše je pridonio uspjeh filma Goli u sedlu, no nakon niza umjetnički ambicioznih filmova (npr. Bonnie i Clyde, Pet lakih komada, Alice više ne stanuje ovdje, Sugarland ekspres S. Spielberga, 1974), iscrpljenju ciklusa pridonijeli su brojni eksploatacijski nastavci “kamionskih” filmova, filmova transkontinentalnih utrka i cestovnih potjera. Izvor: Filmski leksikon
Film noir
(franc. crni film), povijesna stilska struja (katkad se smatra podžanrom) u američkom igranom, pretežito kriminalističkom filmu 1940-ih i 1950-ih. Naziv su prvi upotrijebili francuski kritičari. Filmovi ocrtavaju, uz znatan udio društvenog i etičkog relativizma, mračan i brutalan kriminalni polusvijet američkih gradova i periferije s ciničnim protagonistima, stilski pod utjecajem njemačkog ekspresionizma (noćna atmosfera, fotografija niskog ključa, manje uobičajeni rakursi). Glavni predstavnici bili su F. Lang (Žena u izlogu), B. Wilder (Dvostruka obmana), O. Preminger (Laura), R. Siodmak, E. G. Ulmer, J. Tourneur (Iz prošlosti), H. Hawks (Duboki san), J. Huston (Malteški sokol), N. Ray, O. Welles i dr. Struja je zadržala utjecaj na pojedine filmove i autore i poslije gašenja te postala omiljenom stilskom referencom u suvr. filmu (Istrebljivač, L. A. Povjerljivo). Izvor: Filmski leksikon
Film strave
(također: horor, engl. horror), igranofilmski žanr, koji tvore filmovi što prikazuju običan svijet ugrožen nadnaravnim bićima ili silama, s ciljem da se i na gledatelja prenese osjećaj ugroženosti i straha. Utoliko filmovi strave pripadaju filmskoj fantastici i filmovima napetosti, a često se stapaju sa znanstvenom fantastikom (Frankenstein; Tuđinac R. Scotta, 1979). Žanr se javio već početkom XX.st., razvio se u Europi 1910-ih i 1920-ih (F. W. Murnau, F. Lang, C. Th. Dreyer), a u SAD-u osobito 1920-ih i 1930-ih (T. Browning, J. Whale, E. G. Ulmer), s dinamičnim razdobljem od polovice 1950-ih te 1960-ih (R. Corman, G. Franju, A. Hitchcock, M. Bava, R. Polanski), ali je pretežito držan niževrijednim žanrom. Tek od pojave novoholivudskog filma 1970-ih film strave uključuje se u visokobudžetnu produkciju, često spojen sa znanstvenom fantastikom, te afirmira redatelje (J. Carpenter, B. De Palma, R. Scott, J. Cameron, D. Cronenberg, W. Craven). Nove mogućnosti dobiva uvođenjem kompjutorske tehnologije (digitalni efekti), te postaje predmetom teorijskog i interpretacijskog proučavanja (Noël Carrol). Izvor: Filmski leksikon
Filmska pismenost

sposobnost razumijevanja, analize i interpretacije filmskog jezika i specifičnih obilježja filma kao umjetnosti i medija (na razini oblika filmskog zapisa te na razini cjeline filmskog djela), kinematografije kao kulturne, socijalne i komunikacijske činjenice te drugih pojmova i fenomena koji su predmet proučavanja filmološke znanosti općenito. Također, podrazumijeva vještine i sposobnosti filmskog stvaralaštva. Pojam filmske pismenosti danas se ravnopravno može odnositi na sva audiovizualna djela “pokretnih slika” tj. djela koja su svojim formalnim i sadržajnim obilježjima slična filmu (TV serije, transmedija, videoigre i dr.) pa onda govorimo i o audiovizualnoj pismenosti.

Gangsterski film
žanr kriminalističkog filma koji tematizira djelatnost urbanih kriminalaca. Iako je i u razdoblju nijemog filma bilo filmova o organiziranom kriminalu u gradskom ambijentu, npr. Mušketiri iz Pig Alleyja D. W. Griffitha (1912), koji se smatra prvim primjerom žanra, te Podzemlje, gangsterski film se profilirao po dolasku zvučnog filma prikazujući razdoblje prohibicije u SAD-u. Tada su uspostavljeni klasična dramaturgija žanra (uspon i pad gangstera), ikonografija i tip junaka (tzv. dobar loš momak), koje su ključno artikulirali filmovi Mali Cezar (M. LeRoy, 1931), Državni neprijatelj br. 1 (W. A. Wellman, 1931) i Lice s ožiljkom. Nakon 1935. javlja se policijski film, kao inačica žanra s pozitivnim junakom, potom filmovi o usamljenim gangsterima (npr. Visoka Sierra R. Walsha, 1941) te filmovi “velike pljačke”, npr. Džungla na asfaltu. Iako se proizvodnja od 1940-ih smanjila, gangsterski filma ostaje trajno prisutan, a od 1960-ih često se reinterpretiraju klasični uzorci. Zapažena ostvarenja režirali su H. Hawks, F. Lang, W. Wyler, R. Walsh, M. Curtiz, J. Huston, J. Dassin, N. Ray, R. Aldrich, D. Siegel, J. Losey, J. Becker, J.-P. Melville, M. Scorsese, F. F. Coppola, S. Leone, B. De Palma. Izvor: Filmski leksikon
Glazbeni film
nadžanrovska odrednica, svaki film ili žanr u kojem glazba ima vodeću tematsku ili prezentacijsku funkciju. Vodeću tematsku ulogu glazba ima u pravilu u filmovima koji se bave glazbenom društvenom sredinom: u mjuziklu, baletnom filmu, revijskim filmovima, biografskim filmovima o skladateljima i glazbenim izvođačima te u ponekim glazbenim spotovima, dok se glazba javlja kao ključno strukturno načelo, vodeći način predočavanja prizora i/ili kao temelj izlaganja u glazbenom spotu općenito, filmskoj operi odnosno opernom filmu te u dijelovima mjuzikla u kojima se osjećaji priopćavaju ili izražavaju glazbom, pjesmom i plesom. Izvor: Filmski leksikon
Glazbeni spot
(također glazbeni video), podvrsta glazbenog filma pretežito vezana uz popularnu glazbu. To su kratki filmovi napravljeni kako bi se vizualizirala glazbena izvedba (glazbeni broj), odnsno nastup pjevača i/ili predodžbe koje pobuđuje glazba. Uglavnom se emitira na televiziji i distribuira u obliku elektroničkog zapisa (audio-video nosači; video). Disciplinarno se osamostalio 1980-ih. Izvor: Filmski leksikon
Gledanost/slušanost/posjećenost
istraživački podatak (pokazatelj) o apsolutnom ili relativnom broju (postotku) osoba koje gledaju, slušaju ili posjećuju neki medij, programski sadržaj (emisiju) ili u određenom vremenskom intervalu gledaju TV program, slušaju radijski program ili posjećuju internetsku stranicu. Opća gledanost/slušanost/posjećenost pokazuje kolika je razina upoznatosti s nekim programskim sadržajem bez obzira na učestalost gledanja, slušanja ili posjeta. Učestalost je frekventnost recepcije posredovanih sadržaja – redovito (svakidašnje), često, povremeno, rijetko gledanje/slušanje/posjećivanje ili pak numeričko određenje, npr. pet puta tjedno i sl. Dnevna gledanost/ slušanost/posjećenost određuje broj ili postotak osoba koje točno određenog dana gledaju, slušaju ili posjećuju neki medij u određenom vremenskom isječku. Udjel u gledanosti/slušanosti/posjećenosti (engl. share) jest postotak ili broj ukupne TV, radijske ili internetske publike koja je u određenom vremenskom intervalu gledala, slušala ili posjećivala određeni programski sadržaj. Najčešća metoda mjerenja TV gledanosti jest elektroničko mjerenje stalnoga uzorka (panela) domaćinstava opremljenih posebnim uređajem (peoplemetar) koji registrira korištenje TV prijamnika. Za mjerenje slušanosti radija najčešća je pak tzv. CATI (engl. computer assisted telephone interviews) metoda, po kojoj se na malim dnevnim kumulirajućim uzorcima ispitanika telefonskim razgovorom i uz pomoću računala bilježi slušanost prethodnoga dana. Izvor: Leksikon radija i televizije

 

 

 

Govor mržnje

Prema definiciji iz Preporuke o govoru mržnje Ministarskog odbora Vijeća Europe (No. R 97/20), govor mržnje podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima, ili ljudima imigrantskog podrijetla.

Uz mnoge međunarodne dokumente, i Ustav Republike Hrvatske te Kazneni i drugi zakoni zabranjuju govor mržnje, a Zakon o elektroničkim medijima konkretno propisuje da nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti, ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Grooming
Mamljenje djece radi seksualnih potreba. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Happy slapping
Grupa napada pojedinca, nasilje snima mobitelom ili kamerom i kasnije snimku objavljuje na internetu. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Hard news
(engl. tvrda vijest) udarna vijest, utemeljena na aktualnom i relevantnom događaju (koji se zbio u tzv. ciklusu vijesti, najviše dan prije objavljivanja) ili događaju visoke informativne vrijednosti. Može biti polazište izvještaja ili problemskoga priloga. Objavljuje se u prvom dijelu emisije. Suštinski i sadržajno razlikuje se od tzv. mekih vijesti (soft news). Izvor: Leksikon radija i televizije
Igrani film
filmski rod, čine ga filmovi usredotočeni na uobičajeno narativno predočavanje zamišljenih svjetova i zbivanja. Igrani film se posebno scenarijski zamisli, scenografski pripremi i glumački odigra. Predočena zbivanja i ambijenti mogu biti realistični, odnosno odgovarati potvrđenim mogućnostima našega iskustvenog svijeta, stilizirani (artificijelni, izvještačeni), odnosno mogu s očiglednom namjerom izobličavati karakteristike iskustvenog svijeta i biti opredijeljeno slabo vjerojatni u njemu, i fantastični, odnosno prikazivati zbiljski nemoguće, ali zamislive svjetove i zbivanja. Osobite podvrste igranog filma nazivaju se žanrom. Igrani film temelj je filmske industrije i kulturno je dominantna filmska vrsta. Izvor: Filmski leksikon
Istinitost
profesionalni novinarski postulat: vijest je ili istinita ili nije vijest. Elementarni preduvjet istinitosti jest savjesno provjeravanje činjenica te odanost točnosti i istini. Pretpostavlja ispravnu, uravnoteženu kritičku obradbu i interpretaciju proturječnih podataka ili gledišta, sposobnost razlikovanja istinitih podataka i izjava od poluistina ili neistina i od laži koje služe zavaravanju javnosti. Mediji su dužni odbiti objavljivanje informacija za koje znaju da su neistinite, a u slučajevima kad se pokaže da su objavljene informacije neistinite, dužne su ih ispraviti ili na vlastiti poticaj ili odlukom pravosudnih tijela. Izvor: Leksikon radija i televizije
Istraživačko novinarstvo
vrsta novinarstva u kojoj se, osim odgovora na sva pitanja koja čine vijest, dublje istražuje neka tema te činjenice koje nisu bile poznate. Karakteristike istraživačke novinarske priče: a) priču je istražio reporter i eventualno njegov tim istraživača, a ne neka agencija, b) sadržava informaciju koja ne bi bila objelodanjena da nije bilo novinara, c) od javnoga je interesa. Istraživački novinar obično je iskusni novinar koji poznaje metode i način na koji se dolazi do podataka, ima mrežu kontakata koji mu mogu poslužiti kao izvori informacija te npr. poznaje funkcioniranje vlasti te može zaključiti kad se nešto radi protivno zakonu. U većim redakcijama postoje istraživački timovi, koje čine suradnici istraživači ili novinari istraživači, a njima koordinira jedan novinar. Izvor: Leksikon radija i televizije
Izvanredna vijest
(engl. breaking news) vijest koja se zbog iznimne važnosti objavljuje unutar redovitoga programa, neovisno o njegovu rasporedu. Razlog njezina objavljivanja može biti prirodna katastrofa, nesreća, vojni incident ili izbijanje ratnoga sukoba, smrt neke osobe, odnosno sve što je od većega javnog interesa. Izvedba takve vijesti razlikuje se ovisno o njezinoj važnosti; program se može prekinuti, najavljuju se izvanredne vijesti, nakon kojih se gledatelji ili slušatelji upućuju na redoviti program. Drugi uobičajeni način (koji se rabi na televiziji) jest da se program ne prekida, nego se preko postojećega programa vijest objavi kao tekst na traci (crowl) u donjem dijelu ekrana. Izvor: Leksikon radija i televizije
Javno mnijenje ili javno mišljenje
stajališta i opredjeljenja javnosti o važnim društvenim pitanjima ili problemima. Povezani zajedničkim interesima ili uvjerenjima pojedinci ili društvene skupine uspostavljaju zajedničko mišljenje o spornim pitanjima društva i politike kako bi utjecali na djelovanje institucija vlasti i/ili društva. Pritom su im glavni posrednici masovni mediji (TV, radio, tisak, internet), koji su pak po nekim istraživanjima zapravo glavni stvaratelji javnoga mnijenja. Istraživanje javnoga mnijenja započelo je 1930-ih u SAD-u (G. H. Gallup), najčešće radi utvrđivanja političkih stajališta građana uoči izbora, a danas se njime političke stranke služe i pri definiranju svojih programa. Javno mišljenje ispituje se metodom ankete i uzorka. Izvor: Leksikon radija i televizije
Jednominutni film
kategorija filmova bilo kakva roda čije je ukupno trajanje do 1minute. Uvedena je u Švedskoj 1985., od 1990. službena je kategorija Međunarodnog udruženja filmskih saveza neprofesijskog filma (UNICA). Od 1993. u Požegi djeluje međunarodni festival jednominutnih filmova, koji je dao poticaj široj proizvodnji tih filmova u Hrvatskoj. Izvor: Filmski leksikon
Kleveta
neistinita tvrdnja o kom. U hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, kazneno djelo protiv časti i ugleda. Odnosi se na fizičku ili pravnu osobu, a može se počiniti samo s namjerom; pritom je važno da za postojanje klevete njezin sadržaj uvijek mora saznati treća osoba. Kaznenoj odgovornosti ne podliježe klevetnički sadržaj ostvaren u znanstvenom, književnom, umjetničkom djelu, u obavljanju službene dužnosti, političke ili druge javne djelatnosti, u novinarskom poslu, u obrani nekoga prava ili zaštiti opravdanih interesa, ako se dokaže da nije riječ o ponašanju kojega je cilj bio naš- koditi nečijoj časti ili ugledu. Sudska odluka kojom je počinitelj klevete počinjene preko tiska, radija ili televizije proglašen krivim može se u cijelosti ili djelomično na zahtjev oštećenika objaviti preko istih medija. Izvor: Leksikon radija i televizije
Komedija
igranofilmski žanr i skupina žanrova. Obuhvaća filmove koji su prevladavajuće humorni (stalna prisutnost arhetipskih motiva igre, anarhičnoga nereda i rasapa normi te razotkrivanja nesavršenstva ljudske prirode) i koji slijede neku od ustaljenih tradicija izazivanja humora. Kako se humorne efekte može postići raznovrsnim metodama, komedija ima mnogobrojne podvrste i nijanse. Ukorijenjen u široj kulturi, žanr je naznačen na samom početku filma (Poliveni poljevač L. Lumièrea, 1896), vrlo je brzo postao standardnim, a potom i prevladavajućim žanrom u tzv. “zlatnom dobu filmske komedije” 1910-ih i 1920-ih, odnosno u razdoblju nijeme slapstick komedije, burleske temeljene na akciji, jurnjavama i gegovima (M. Linder, M. Sennet, Ch. Chaplin, B. Keaton, H. Lloyd, H. Langdon). U zvučnom se filmu zadržava komedija gega (Stanlio i Olio, J. Lewis, J. Tati), ali dodaje i humor verbalnih igri (usko povezanih s izrugivanjem običajima i institucijama), npr. braća Marx, W. C. Fields, poslije M. Brooks, skupina Monty Python, dok se 1930-ih razvija screwball komedija, čije formule u blažoj inačici nastavljaju romantične komedije. Njezine fabularne značajke preuzimaju i glazbeni filmovi u formi glazbene komedije, a posebni su tipovi tzv. sofisticirana komedija, potom filmska satira, parodija i burleska, specifična engleska Ealing komedija, potom u Italiji tzv. komedija na talijanski način (ugl. satirične impostacije), dok je osobitu tipu “spore” komedije o svakodnevnim naravima biljeg dao češki modernistički film (tzv. češka komedija). Izvor: Filmski leksikon
Kompjutorska animacija
(također: računalna animacija), podvrsta animiranog filma u kojemu je animacija izvedena uz pomoć posebnih računalnih programa. Kompjutorska animacija je u temelju kompjutorskog filma. Prvi se pokušaji kompjutorske animacije javljaju u sklopu eksperimentalnog, apstraktnog filma (J. Whitney, 1956), ali se cijeli prizor i njegova animacija razrađuje tek polovicom 1980-ih. Pionir je J. Lasseter koji je 1995. režirao i prvi cjelovečernji, posve kompjutorski animirani film (Priča o igračkama). Osim na području animiranog filma, kompjutorska animacija ima primjenu u igranom filmu (Zvjezdani ratovi, Matrix), u reklamnim filmovima, te u videoigrama. Izvor: Filmski leksikon
Kompjutorski film
(također: računalni film), film nastao u potpunosti ili velikim dijelom uz pomoć računalnih programa (uglavnom kompjutorske animacije), odnosno film u kojemu se s pomoću računala razrađuje tzv. virtualna stvarnost (kompjutorska, kibernetska pazbilja). Najraniji kompjutorski film javlja se u sklopu interakcijskih programa za vježbanje vojnih pilota, odakle se preuzima za izradu interakcijskih pazbiljskih videoigara, a kao samostalna filmska vrsta javlja se prvo u sklopu eksperimentalnog filma (J. Whitney, 1956) i animacije (1980-ih), a potom i na području komercijalnog igranog filma (prvi pretežito kompjutorski igrani film bio je Tron S. Lisbergera, 1982). Znatan poticaj razradama kompjutorskih obrada u sklopu igranog filma dala je tvrtka Industrial Light and Magic G. Lucasa. Izvor: Filmski leksikon
Komunikacija

1. prijenos i razmjena informacija, pri čemu komunikator šalje poruku preko medija publici očekujući neke efekte (masovna komunikacija). Komunikacijskim formama, procesima i značenjima, odnosno sporazumijevanjem među ljudima bavi se komunikacijska znanost (komunikologija). Po modelu komunikacije H. Lasswella (1948) komunikacija treba odgovoriti na pet pitanja: 1) tko? (komunikator), 2) kaže što? (poruka), 3) kojim kanalom? (medij), 4) komu? (publika), 5) s kakvim rezultatom? (efekt). Komunikacija je društveni proces koji treba sagledavati u okviru društvenoga, ekonomskog i kulturnog konteksta.
2. prijenos informacija, obično preko zajedničkoga protokola. U računalnoj tehnologiji odnosi se na prijenos podataka od jednog računala do drugoga ili od jednog uređaja do drugoga unutar računalne mreže. Komunikacijski su uređaji modem, kabel, router i sl. Izvor: Leksikon radija i televizije

Konvergencija medija

proces temeljen na digitalnoj tehnologiji koji dokida tradicionalne granice između medija. Najveći dio 20. st. medijski sadržaj isporučivao se preko različitih i međusobno inkompatibilnih platformi (knjiga, novina, časopisa, fotografija, gramofonskih ploča, magnetofonskih vrpca, filma, radija, televizije, videoigara). Digitalna tehnologija omogućila je povezivanje medijske, telekomunikacijske i računalne industrije. Izravna posljedica bila je popularizacija i širenje interneta kao univerzalne digitalne medijske platforme. Konvergencija medija potakla je stvaranje potpuno novih industrija i usluga, omogućila proizvodnju novih oblika medijskih sadržaja i dovela do preobrazbe tradicionalnih medijskih kompanija u multimedijske. Digitalizacija sadržaja potakla je odvajanje sadržaja od klasičnih oblika njegove distribucije. Tako je npr. tvrtka Apple poznata po proizvodnji računala i pametnih telefona postala daleko najveći svjetski distributer glazbenih sadržaja, a tvrtka Google svojom je internetskom tražilicom postala ključni čimbenik u pristupu publike vijestima i TV sadržajima. Izvor: Leksikon radija i televizije

Kratkometražni film
(također: kratki film), kategorija filmskih djela koja traju mnogo manje od standardnog trajanja cjelovečernjeg filma. Arbitrarna im je gornja granica 30 minuta. Kategorija obuhvaća širok spektar duljina, od reklama u trajanju 15–20 sekunda do duljih dokumentarnih, animiranih i igranih filmova. Izvor: Filmski leksikon
Kultni film

1. Film koji uza se veže ograničenu skupinu bezuvjetnih (nekritičnih) poklonika i osobite rituale uzvisivanja – ponavljanoga gledanja te popratnoga ritualnog ponašanja (postojano razgovorno tematiziranje filma, kolekcionarske fiksacije uza sve što je vezano uz film uz moguće društveno okupljanje u pokloničke zajednice). Kultnim može postati bilo koji film ako izazove takve reakcije i uspije izdvojiti pokloničku skupinu iz većinskoga recepcijskog okružja (Rocky Horror Picture Show).

2. Svaki film koji uspije privući trajnije gledateljsko i akademsko poklonstvo, ugl. obilježeno nekritičnim (ili natkritičnim) uzvisivanjem filma. Izvor: Filmski leksikon

Lutkarski film
(lutka film), vrsta animiranog filma u kojemu se animiraju i snimaju trodimenzionalni predmetni prizori, makete i maketarski modeli. Lutkarski film se dominantno temelji na filmskoj animaciji (“sličica po sličicu”), a postoje dvije stilske tradicije: starija tradicija “tvrdih” lutaka, kod kojih se animiraju samo ključni dijelovi tijela bez animacije izraznih detalja ili s njihovom minimalnom animacijom (istaknuti umjetnici: W. Starewicz, J. Trnka, J. Švankmajer), te novija tradicija animacije “mekih” lutaka – tzv. plastelinska animacija ili “glinamacija” s mogućnostima animacije sitnih detalja, te stoga i istančanije (“realističnije”) izražajnosti lutaka i zbivanja (E. Noyes, W. Vinton, N. Park). Lutkarska animacija nije, međutim, ograničena na animirani film, nego je sastavni aspekt trikova u igranom i obrazovnom filmu. Izvor: Filmski leksikon
Malware
Zlonamjerni programi koji mogu ugroziti računalo. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Manipulacija
u prenesenom značenju, upravljanje ljudskim ponašanjem u određene svrhe; također smišljeno varanje javnosti, podvaljivanje lažnih informaci ja i stvaranje krive slike ili mišljenja o pitanjima šire važnosti. Ugrožava demokratske standarde funkcioniranja pravne države i slobodnoga društva. Posebno je opasna medijska manipulacija, odnosno manipulacija sredstvima javnog informiranja, jer političkim, društvenim i financijskim elitama omogućuje da podređivanjem medija nameću svoje uske političke i ekonomske interese i promiču grupna stajališta. Može se izražavati i u obliku pritiska na medije (izravne ili neizravne), uglavnom iz dvaju izvora – političkih vlasti ili vlasnika. Predstavlja grubi oblik ugroze neovisnosti medija, jednoga od temelja demokratskog sustava. I sami mediji mogu manipulirati svojim korisnicima, što u posebnim političkim i društvenim uvjetima može dovesti do zlouporabe medija. Izvor: Leksikon radija i televizije
Marketing

Marketing je poslovna filozofija i funkcija koja označava orijentaciju poduzeća ili organizacije prema kupcima i tržištu, a koja u klasičnom pristupu obuhvaća proizvod, cijenu, promociju i komunikaciju (tzv. 4P). Pojednostavljeno, marketing je upravljanje potražnjom na tržištu radi zadovoljavanja ekonomskih i društvenih zadataka poduzeća ili organizacije. Početkom pedesetih godina 20. stoljeća Neil Borden uveo je u praksu pojam marketinški miks, označavajući njime izbor i kombinaciju elemenata marketinga radi optimalnog ispunjenja postavljenih tržišnih i društvenih ciljeva poduzeća u određenom vremenskom razdoblju.

Masovna komunikacija
prenošenje poruka brojnoj publici posredstvom masovnih medija. Izvor: Leksikon radija i televizije
Masovni mediji
(engl. mass media) sredstva masovne komunikacije. Zajedničko im je što su poruke potencijalno dostupne svima i što teku uglavnom jednosmjerno od medija prema korisnicima, što im je publika heterogena, anonimna i prostorno raspršena. Zakon o medijima (2013) u masovne medije svrstava isključivo medije koji informiraju: “novine i drugi tisak, radijski i TV programi, sadržaji novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike” precizirajući nadalje da “mediji nisu knjige, udžbenici, katalozi i drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni isključivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglašavanju, poslovnoj komunikaciji itd.”. Mnogi teoretičari medija u masovne svrstavaju ipak i knjige, film, nosače zvuka i sl., budući da mogu bitno utjecati na kulturu, vjerovanja i ponašanje pojedinaca te društvo u cjelini. Izvor: Leksikon radija i televizije
Medij
sredstvo za prijenos poruka, vijesti, obavijesti i sl., obično širokomu krugu ljudi. Izvor: Leksikon radija i televizije
Medijska pismenost

Zbog sveprisutnosti medija, medijska pismenost smatra se jednom od ključnih kompetencija 21. stoljeća. Prema široko prihvaćenoj definiciji, uključuje sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijskih poruka u različitim oblicima. Ove četiri komponente definicije upućuju na prirodnu povezanost medijske pismenosti s pitanjima tehnološkog pristupa medijskom sadržaju; važnost kritičkih vještina, odnosno vještina analiziranja i vredovanja, nužnih za interpretiranje i razumijevanje medijskih sadržaja; i komplementarnost iskustva proizvodnje i stvaranja sadržaja kao alata za učenje kako bi se povećale bitne kritičke sposobnosti.

Sonia Livingstone, jedna od vodećih stručnjakinja za medijsku pismenost, opisuje to kao nepravocrtan, dinamičan proces učenja, u kojem svaka komponenta podržava ostale: “Učenje kako stvoriti sadržaj pomaže osobi analizirati i sadržaj koji su stvorili drugi; vještine analiziranja i vrednovanja otvaraju vrata novim načinima korištenja interneta, širem pristupu i tako dalje.”

Prema Europskoj povelji o medijskoj pismenosti, medijski pismene osobe trebale bi moći:

  • Učinkovito koristiti medijske tehnologije za pristup, čuvanje, ponovno dobivanje i dijeljenje sadržaja prema svojim individualnim i društvenim potrebama i interesima;
  • Imati pristup i donositi informirane izbore o širokom rasponu medijskih oblika i sadržaja iz različitih kulturnih i institucionalnih izvora;
  • Razumijeti kako se i zašto stvara medijski sadržaj;
  • Kritički analizirati tehnike, jezik i konvencije koje se koriste u medijima, kao i poruke koje prenose;
  • Kreativno koristiti medije za izražavanje i komuniciranje ideja, informacija i mišljenja;
  • Prepoznati i izbjegavati ili dovoditi u pitanje neželjene, uvredljive ili štetne medijske sadržaje i usluge;
  • Učinkovito koristiti medije u ostvarivanju svojih demokratskih prava i građanskih odgovornosti.

Renee Hobs i Amy Jensen, također poznate stručnjakinje u području medijske pismenosti, kao važne životne vještine ističu sposobnost analiziranja vijesti i oglasa, propitivanje društvene funkcije glazbe, razlikovanje propagande, mišljenja i informacija, propitivanje prikaza roda, rase i klase u zabavnim i informativnim medijima, razumijevanje utjecaja ekonomije i vlasništva na medije, i istraživanje načina kako su nasilje i seksualnost prikazani u medijskim porukama.

Kad je riječ o djeci, važan je izbor primjerenih medijskih sadržaja i zaštita djece od neželjenih medijskih poruka, no i više od toga, medijska pismenost zapravo osposobljava djecu, kao i odrasle, za kritičko promišljanje i postavljanje pravih pitanja o onome što gledaju, čitaju ili slušaju i daje im sposobnost samostalnog razmišljanja. Tako će moći bolje razumijeti složene poruke koje primaju putem televizije, radija, interneta, novina, magazina, knjiga, plakata, videoigara, glazbe i drugih medija.

Medijski rat
naziv za propagandnu djelatnost medija radi izazivanja povišenih emotivnih reakcija stanovništva neke zemlje, pa i svjetske javnosti. U pravilu se vodi protiv druge države, vlade, medija, korporacija, skupina, pojedinaca itd. da bi se uspješno opravdale odluke i postupci vlade, države i sl., odnosno da bi se javnost pridobila za pojedino viđenje nekog događaja ili fenomena. U tom smislu predstavlja ekstreman oblik propagande. Počinje informativnom blokadom drugih verzija događaja. U suvremenim ratnim događanjima, ali i drugim povodima ima posebno bitnu ulogu. Danas se medijski ratovi pretežito vode preko televizije, internetskih portala i društvenih mreža, dok su prije bili korišteni radio i novine. Izvor: Leksikon radija i televizije
Mjerenje televizijske gledanosti
eng. Television Audience Measurement (TAM) – specifična grana medijskog istraživanja koja obrađuje kvantitativne (veličina) i kvalitativne (obilježja, karakteristike) podatke o gledanosti televizije.
Melodrama
1. Igranofilmski žanr u kojemu se tematski usredotočava na razvoj jakih emocija što prate tzv. odnose privrženosti među ljudima (sentimentalne odnose) – npr. otežane ljubavne odnose (ljubavni film), otežane odnose među članovima obitelji (obiteljska melodrama), odnosno među osobama u bilo kojoj užoj, prostorno i emotivno blisko povezanoj društvenoj zajednici. Zbog takva usredotočenja osnovno je obilježje melodrame sentimentalnost, a nju prate i prikladni stilski naglasci (često ostvarivani s pomoću izrazito emotivno obojene popratne glazbe). Žanr je prisutan od ranog nijemog filma (D. W. Griffith), prošireno ga rabe eksploatacijski filmovi (u temelju je tv serijala, odnosno tzv. soap opera), ali i brojni su se istaknuti redatelji ogledali u njemu (V. Minnelli, M. Ophüls, D. Sirk).

 

 

 

2. Nadžanrovska odredba za rane nijeme filmove s mnogo uzbudljiva zbivanja i fabulističkih obrata, odnosno s mnogo dramatike. Izvor: Filmski leksikon

Minifilm
naziv za povijesni ciklus kratkog crtanog filma, u trajanju 1–3 minute, pretežito temeljenog na vizualiziranom vicu i vizualnom gegu, što se, na poticaj Nenada Pate, izrađivao u Studiju crtanog filma Zagreb filma 1967–79. Zabavna i efikasna, utjecala je na proizvodnju sličnih kratkih filmova u svijetu, te na uvođenje posebne kategorije vrlo kratkih filmova (do 5 minuta) na svjetske festivale animiranog filma. Izvor: Filmski leksikon
Mjuzikl
(eng. musical), igranofilmski žanr. Narativna struktura mu se temelji na onoj romantične komedije pa se zapravo radi o glazbenoj komediji. Tvore ga filmovi u kojima se radnja povremeno odvija pjesmom i plesom, ili su oni sastavni dio života junaka. Žanr se oblikovao ustaljenjem zvučnog filma početkom 1930-ih, a nastavljao se na kazališnu tradiciju mjuzikla. Do 1960. jedan je od najpopularnijih žanrova (razvoj su mu obilježili koreograf i redatelj B. Berkeley, redatelji M. Sandrich, S. Donnen, V. Minnelli te plesači F. Astaire, G. Rogers, G. Kelly i dr.). Tipično se, iako ne uvijek, bavi životom glazbenih i plesačkih profesionalaca, a pjevačke i plesne točke javljaju se uglavnom kao idealizacijski trenutci u životu junaka ili kao njihovi nastupi. Izvor: Filmski leksikon
Nakladnik

svaka fizička ili pravna osoba koja putem medija objavljuje programske i ostale sadržaje i sudjeljuje u javnom informiranju, bez obzira na sredstva prijenosa i platforme, i koja je upisana u sudski registar i upisnik.

Novi mediji
područje medija koje se razvilo kulturnom i tehnološkom revolucijom u kojoj središnju ulogu u proizvodnji, pohrani i distribuciji klasičnih audio i audiovizualnih medijskih sadržaja, ali i s njima povezanih drugih sadržaja dostupnih preko društvenih mreža i sustava za razmjenu podataka, imaju računalo, pametni telefon, tablet, igraće konzole, pametni televizori i drugi uređaji međusobno povezani internetom. Rezultat su utjecaja osobnoga računala, računalnih mreža, društvenih mreža, digitalnih mobilnih uređaja, raširenosti računalne tehnologije i virtualne realnosti na nove zahtjeve i rješenja u informiranju, obrazovanju, znanstvenom razvoju, umjetničkim i kulturnim događanjima te zabavi. Obuhvaćaju World Wide Web (www), webcast, podcast, streaming na mobilnim uređajima, računalne igre (osobito one koje se koriste internetom) itd. Izvor: Leksikon radija i televizije
Novinarska patka
(žarg.) neprovjerena, najčešće netočna vijest ili informacija koja se lansira s tendencijom da se izazove učinak senzacije o nekoj ličnosti ili događaju koji bi u javnosti bez toga prošli nezapaženo. Obično se povezuje s manje primjetnim pojavama da bi se preuveličalo njihovo značenje ili da bi im se dao iskrivljeni smisao. Najčešće se ne odnosi na pravi događaj ili se koristi samo njegov atraktivniji dio, a ostali se podatci izmišljaju i nadodaju. Profesionalno je neprihvatljiva i kad nema loše namjere. Izvor: Leksikon radija i televizije
Obrazovni film
(također: edukativni film, prosvjetni film, arhaično poučni film, kulturni film), filmski rod, čine ga filmovi namijenjeni širenju i stjecanju kulturno standardiziranih posebnih znanja za ciljanu publiku (namjenski film). Pretežito mu je temelj pojmovno i opisno izlaganje, iako katkad teži povećati svoju privlačnost upotrebom okvirnih ili mjestimičnih narativnih i poetskih izlagačkih strategija. Standardne su mu namjenske podvrste: (a) nastavni film, rađen za uporabu u nastavnom procesu u skladu s odgovarajućim nastavnim planovima (npr. element-film), (b) općeobrazovni film, namijenjen pretežito otvorenu obrazovanju odraslih, odnosno bilo koje zainteresirane šire publike, (c) instruktivni ili obučavajući film, film rađen s ciljem da demonstracijom i verbalnim uputama poduči gledatelja kako da uradi nešto, (d) znanstveno-popularni film prenosi znanstvene spoznaje široj publici na njoj pristupačan način. Obrazovni filmovi često se vrsno specificiraju prema području izloženog znanja (npr. povijesni film, medicinski film, geografski film, prirodno-znanstveni film). Izvor: Filmski leksikon
Oglašavanje (reklama, propaganda)

Oglašavanje je plaćeno sustavno širenje poruka s ciljem utjecaja na primatelja. Promatrajući šire to je plaćeni oblik tržišnog i društvenog komuniciranja, usklađen s interesima oglašivača i zajednice, gdje se u kreativno komunikacijskom procesu, na sustavan i osmišljen način, odašilju poruke, obično putem masovnih medija, prema ciljanoj publici i javnosti s ciljem utjecaja na primatelje i u konačnici gradnje stavova i promjene ponašanja, kako na tržištu tako i u drugim područjima ljudskog djelovanja. Često se kao sinonimi koriste pojmovi reklama ili propaganda/širenje poruka.

Omnibus
cjelovečernji film sastavljen od dvaju ili više samostalnih, cjelovitih filmskih izlaganja. Iako se javlja i u drugim rodovima, prevladava u igranom filmu gdje je sastavljen od nekoliko narativnih cjelina, obično međusobno razlučenih izričitim metadiskurznim naznakama prijelaza s jedne na drugu (tipično međunaslovima ili naratorskim komentarom). Iako ih može raditi isti redatelj (npr. Paisà; Noć na zemlji J. Jarmusha, 1992), češće ih rade različiti redatelji (npr. Gluho doba noći; Njujorške priče W. Allena, F. F. Coppole, M. Scorsesea, 1989), a kad su unaprijed scenarijski i proizvodno planirani, nastoji se pronaći neko vezivno obilježje različitih priča (isti lik, ista lokacija, ista ili vezana tema). Ako se različite priče kroz film prikazuju naizmjenično, paralelnom montažom, tada se takav film ne drži omnibusom, nego tzv. epizodskim filmom (npr. Netrpeljivost). Izvor: Filmski leksikon
Operni film
podvrsta glazbenog filma, uključuje filmove u kojima je sav dijalog pjevan, a zbivanja glazbeno praćena. Operni film obuhvaća: (a) snimke kazališnih izvedaba opera, (b) filmske adaptacije/ekranizacije postojećih opera (Čarobna frula I. Bergmana, 1974; Don Giovanni J. Loseya, 1979), (c) filmove što su autonomno operno zamišljeni, s posebno za film pisanim scenarijem libretom i posebno skladanom glazbom. Takvi se filmovi katkad označavaju nazivom filmska opera (Cherbourški kišobrani). Izvor: Filmski leksikon
Oscar
popularno ime za godišnju nagradu američke Akademije filmske umjetnosti i znanosti. Prvi put je dodijeljena 16. V. 1929 (za 1927-28) i otad su se nazivi i broj kategorija (25 u 2000) često mijenjali. Članovi akademije (više od 5700) dijele se po područjima specijalnosti u ogranke unutar kojih svaki tajno glasuje za pripadajuću kategoriju, a svi članovi za najbolji film; u svakoj kategoriji bira se između pet nominacija (u početku je broj varirao). U konkurenciju ulaze samo filmovi koji su tijekom prethodne kalendarske godine najmanje tjedan dana prikazivani u kinodvoranama u Los Angelesu. Vjerojatno je najpopularnija filmska nagrada. Jedinog hrvatskog Oscara osvojio je animirani film Surogat, a za američke filmove dvaput je nagrađen producent B. Lustig. Izvor: Filmski leksikon
Peoplemetar
(engl. Peoplemeter) uređaj koji se koristi u istraživanju i praćenju gledanosti TV programa, nastao tehnološkim osuvremenjivanjem metode tzv. dnevnika praćenja (engl. diary). Fizičko bilježenje vremenskog intervala u kojem je određena osoba gledala određeni program zamijenjeno je elektronskim uređajem priključenim na TV prijamnik i telefonsku liniju u određenom kućanstvu. Peoplemetar registrira i pohranjuje četiri vrste podataka: točno vrijeme koje se bilježi u sekundama, je li televizor uključen ili isključen, kanal koji se gleda, osoba koja gleda televiziju. Svaki član kućanstva stariji od četiri godine u trenutku kad sjedne pred televizor na posebnom daljinskom upravljaču aktivira tipku sa svojim brojem i na taj se način registrira kao aktivan gledatelj (telefonskom linijom sociodemografski podatci i podatci o gledanosti nekoga programskog sadržaja prosljeđuju se u središnji računalni program). Elektronska mjerenja gledanosti provode se na stalnom reprezentativnom uzorku ispitanika s određenom dinamikom rotacije određenoga broja kućanstava. Izvor: Leksikon radija i televizije
Phishing
Prevara koja korisnika navodi na otkrivanje korisničkog imena i lozinke i upisivanje u krivotvorenu internetsku stranicu. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Pilot-emisija
probna emisija kojom završava priprema projekta igranih, zabavnih ili dokumentarnih emisija ili pak novoga formata; naziva se i nultom emisijom. Na internim projekcijama uređivački krug ocjenjuje u kojoj je mjeri ostvarena početna ideja, je li realizacija dovoljno kvalitetna i odgovara li emisija programskim potrebama. Nakon emitiranja se prema reakciji gledateljstva donosi konačna odluka o sudbini projekta. Izvor: Leksikon radija i televizije
Politička promidžba
plansko širenje odabranih poruka kako bi se utjecalo na politička stajališta i postupanje različitih javnih aktera. Uspon moderne političke promidžbe počeo je tijekom I. svjetskog rata, nakon čega se razvijala proporcionalno tehničkim mogućnostima i političkim potrebama tipičnima za totalitarne režime. Danas je to moćna, skupa i visoko sofisticirana profesionalizirana djelatnost koja proizvodi veliku količinu informacija i ideja, sa širokim rasponom postupaka i tehnika uvjeravanja. Najvažniji su kanal njezina širenja i uspješnosti mediji. Nije dokazano koliko mediji sami, osobito najveći medijski koncerni, u tom aktivno sudjeluju, bilo iz financijskih bilo iz političkih interesa. Ako nije dobro regulirana, može prerasti u manipulaciju. U ime društvene kvalitete i profesionalne odgovornosti mediji bi morali primjenjivati stručne i etičke standarde novinarstva te štititi javnost od promidžbenih manipulacija. Posebni propisi (npr. o ograničenom oglašavanju političkih stranaka ili o zabrani govora mržnje) ograničuju političku promidžbu u masovnim medijima te iz nje isključuju društveno prihvatljive ciljeve (zaštita okoliša, zdravstveno prosvjećivanje). Izvor: Leksikon radija i televizije
Politički film
1. Svaki film, bez obzira na rod, koji izričito zastupa neki politički stav i/ili kritički obrađuje neko političko djelovanje. Takvi se filmovi javljaju rano (npr. sovjetski revolucionarni film), a postali su osobito prošireni potkraj 1960-ih.

 

2. Protožanrovska igranofilmska struja što se javila tijekom 1960-ih, uglavnom vezana uz novi film (Costa-Gavras, J.-L. Godard, V. Schlöndorff, G. Rocha, S. Álvarez, Ž. Žilnik). Izvor: Filmski leksikon

Pornografski film
igranofilmski žanr. Čine ga filmovi kojima je temeljni cilj pobuđivanje i razrada spolnog uzbuđenja s obveznim pokazivanjem samih spolnih odnosa. U tzv. tvrdoj pornografiji (hardcore) izričito se i u punini pokazuju cijeli tijek i ključni detalji spolnog odnosa (Duboko grlo), a u mekoj pornografiji (softcore) tek djelomično i uglavnom neizravno. Žanr se postojano drži kršiteljem temeljnih moralnih normi većine društava, bio je stoga podložan cenzuri, te se od najranijeg nijemog filma njegovao potajno (amaterski ili poluprofesionalno), a od 1960-ih ima djelomično pravo javnosti, kao izdvojeno i posebno “obilježeno” kinematografsko područje (od 1990-ih osobito ekspanzivno videografsko područje). Iako je prema definiciji erotski, treba ga razlikovati od erotskog filma. Izvor: Filmski leksikon
Portal
web stranica koja nudi poveznicu na niz relevantnih sadržaja iz različitih izvora te ih pritom nastoji klasificirati, grupirati, a u nekim slučajevima probrati i personalizirati. Osim toga nastoji prilagoditi sadržaj različitim medijima, odnosno terminalnim uređajima (osobnim i ručnim računalima, mobilnim telefonima, ali i set-top boxovima s pristupom internetu ili kakvoj drugoj IP mreži). Po sadržaju koji nude mogu biti općeniti ili specijalizirani, globalni ili regionalni, mogu nuditi informacije ili različite internetske servise. Pristup može biti otvoren, dopušten uz autorizaciju ili zatvoren u intranetu ili ograničenoj intranetskoj mreži. Portal elektroničkoga medija želi steći povjerenje svojih korisnika, čime se približava smislu postojanja radijskoga ili TV (ponajprije javnoga) servisa, a istodobno radijski i TV servisi prepoznaju važnost uloge portala kao posrednika između korisnika i proizvođača sadržaja. Izvor: Leksikon radija i televizije
Povijesni film
1. igranofilmski žanr, obuhvaća filmove u kojima se prikazuje svijet povijesno potvrđene prošlosti, obilježen mnogostrukim očiglednim razlikama od suvremenoga (kostimima, arhitekturom, običajima). Filmovi takva opredjeljenja javili su se vrlo rano, često u službi davanja kulturne relevantnosti filmu. Prvi su dugometražni filmovi bili upravo povijesni (Cabiria, Judita iz Betulije D. W. Griffitha, 1914), a žanr je i danas popularan. Katkad se unutar žanra luče podžanrovi povijesnog spektakla odnosno povijesne drame, a žanru pripadaju i biografski filmovi o povijesnim ličnostima.

 

2. Podvrsta dokumentarnog, odnosno obrazovnog ili znanstvenog filma u kojemu se prikazuju povijesni događaji, uglavnom uz korištenje arhivskog materijala, iako se mogu koristiti i igranofilmske rekonstrukcije. Izvor: Filmski leksikon

Produkcija
1. Vid proizvodnje filma; obuhvaća brigu oko nabavke i trošenja novca za proizvodnju, te ukupnu organizaciju procesa proizvodnje. Produkcija filma u nadležnosti je producenta.

 

2. Isto što i proizvodnja filma. Izvor: Filmski leksikon 

Pustolovni film
1. Igranofilmski žanr, obuhvaća ikonografski raznolike filmove koji prate junake što se upuštaju u putovanja na kojima se suočavaju s neočekivanim smrtonosnim opasnostima, katkad magijskoga karaktera (tzv. pustolovno-fantastični film). Pustolovni se film javio vrlo rano, a obilježavaju ga često snimanje u prirodi (na tzv. lokacijama), mnogosceničnost (relacije s egzotičnim, dalekim, prošlim), dinamizam zbivanja i montaže, usmjerenje k akciji, brojni i iznenadni obrati. Ne postoji apsolutno jedinstvena klasifikacija podžanrova pustolovnoga filma; strukturiraniji su gusarski film, planinski film, viteški film, pseudomitološki film.

 

2. Film koji ima središnje značajke pustolovnog filma iako temeljno pripada nekomu drugom žanru ili žanrovskom ciklusu, obično akcijskog filma (npr. povijesni spektakl, vestern, špijunski film, ratni film, film ceste). Izvor: Filmski leksikon

Ratni film

1. Film bilo kojeg roda kojemu je glavna tema ratna situacija, odnosno s ratom povezana zbivanja.
2. Igranofilmski žanr, tipično o međusobnim odnosima i sudbinama ljudi u ratu. U tom slučaju govori se o ratnoj drami (npr. Zapadno bojište 1918., Velika iluzija, Spašavanje vojnika Ryana S. Spielberga, 1998). Kad ratni film tematizira velike ratne akcije, govori se o ratnom akcijskom filmu, odnosno o ratnom spektaklu (Najduži dan K. Annakina, A. Martona i B. Wickija, 1962; Bitka na Neretvi). Izvor: Filmski leksikon

 

Reality program

žanr TV programa utemeljen na formuli sudjelovanja običnih ljudi, izabranih kako bi odražavali različitosti stajališta i načina života. Žanr takve televizije stvarnosti nastao je kombiniranjem žanra skrivene kamere (npr. show Candid camera) sa žanrom natjecateljskoga showa, a uključuje i ispovjednu vrstu talk showa, koji težište stavlja na emocionalno razotkrivanje intime običnih ljudi. Najpoznatija je inačica reality televizije show Big Brother, a obuhvaća i različite druge programske formate koji u tradicionalne žanrove ubacuju element “stvarnosti”, kao što su dokumentarna drama, natjecanje talenata-amatera, dokumentarni kvizovi. Među najpoznatije programe reality televizije ubrajaju se još Survivor, Fear Factor, Temptation Island, Apprentice i American Idol. Pretpostavka, koja je odredila i ime žanra, da gledatelji gledaju stvarni život, odnosno da se show odvija bez scenarija, zapravo je iluzija jer su svi programi reality televizije napisani i režirani (a i naknadno montirani). Uporabom novih komunikacijskih platformi (SMS, wap, e-mail), a posebno interneta, na kojima se u stvarnom vremenu emitira 24 sata na dan, Big Brother kao glavni primjer reality televizije postao je novi oblik medijskoga programa koji nadrasta TV emitiranje. Izvor: Leksikon radija i televizije

Remake

(također: obnovljena verzija, nova verzija), film izrađen prema scenariju već ranije urađena poznata filma. Obično se scenarij donekle prerađuje (često se prilagođava suvremenim prilikama) uz čuvanje ključnih osobina izvornog scenarija, a režijska realizacija može biti ili posve različita (npr. druga verzija filma Čovjek koji je suviše znao A. Hitchcocka, 1956), ili slijediti vizualizacijsku realizaciju prvog filma (npr. Psiho G. Van Santa, 1998). Remake se pretežito radi bilo zato da se ponovi populistički, komercijalni uspjeh scenarijske jezgre izvornog filma u novim uvjetima, ili pak kao modernistička ili postmodernistička obrada izvornog filma. Izvor: Filmski leksikon

Sexting
Slanje neprimjerenih seksualnih poruka i fotografi ja putem mobitela ili interneta. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Skrivena kamera
1. Naziv za postupak snimanja skriven od osoba koje se snimaju, odnosno snimanje bez njihova znanja. Osim za snimanje (najčešće) dokumentarnih filmova, postupak se koristi u sigurnosne svrhe, za videonadzor, a u igranim filmovima često se javljaju scene koje imitiraju značajke skrivene kamere.

 

2. Pravac dokumentarnog filma, iniciran idejom filmskog oka (rus. kino-glaz) Dz. Vertova iz 1920-ih, a provodio se od 1960-ih nadalje, posebno kao grana direktnog filma. U pristupu snimanome nastoji se odstraniti svaki mogući utjecaj ekipe na snimano, a u svrhu “hvatanja” autentično zatečena ponašanja, najčešće privatnog, onog kojemu ljudi pribjegavaju kad misle da ih nitko ne gleda.

3. Vrsta tv dokumentarističke serije (engl. candid camera) u kojoj se ljudi dovode u nesvakidašnje, a komične prigode, pri kojima ih snima skrivena kamera. Seriju je 1970-ih u SAD koncipirao, vodio i učinio svjetski popularnom A. Funt. Izvor: Filmski leksikon

Sloboda izražavanja
jedna od temeljnih ljudskih, političkih i medijskih sloboda. Pojam se razvijao usporedo s razvojem koncepcije ljudskih prava i sloboda, kakve su prvi put sustavno formulirane u razdoblju prosvjetiteljstva (17. i 18. st.) u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj. Prvi zakon o slobodi tiska donesen je u Švedskoj (1766), a za vrijeme Američkoga rata za neovisnost u Deklaraciji o pravima države Virginije (1776) sloboda tiska proglašena je jednom od temeljnih sloboda, dok Prvi amandman američkoga Ustava (1791) bezuvjetno zabranjuje ograničavanje slobode govora ili tiska. U Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina, koja je usvojena na početku Francuske revolucije (1789), sloboda misli i mišljenja zaštićena je kao jedno od najdragocjenijih ljudskih prava. Svaki građanin može slobodno govoriti i pisati, s tim da odgovara za zlouporabu slobode u određenim slučajevima. Sloboda izražavanja je i jedna od četiri slobode u Deklaraciji američkoga predsjednika F. D. Roosevelta (1941) koja je nakon II. svjetskog rata postala sastavni dio mnogih međunarodnih dokumenata koji definiraju i štite područje prava i sloboda (Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. i dr.). Na tim demokratskim tradicijama Ustav RH u članku 38. jamči punu slobodu mišljenja i izražavanja te slobodu novinarstva i protoka informacija. Zakon o medijima RH propisuje da nitko nema pravo prisilom ili zlouporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija ni na bilo koji način ograničavati slobodu medija. Takvo zakonsko jamstvo slobode izražavanja, koje obuhvaća i slobodu medija, bitno je kao pravno sredstvo suzbijanja pritisaka na medije kakvi se događaju u autoritativnim i totalitarnim sustavima (gdje su pritisci izravni, preko represivnih zakona i ideologizacijom), ali i u demokratskim sustavima u kojima središta političke i financijske moći nastoje podrediti medije svojim interesima, na što upozorava Međunarodna novinarska federacija (IFJ). Odnos medija i političkih vlasti gotovo je redovito konfliktan, suparnički i konfrontiran, zbog nastojanja političkih elita da kontroliraju medije (napose u autoritarnim režimima), i tako ugroze temeljne vrijednosti novinarstva – služenje javnosti, nepristranost i objektivnost. Izvor: Leksikon radija i televizije
Soft news
(engl. – meka vijest) vijesti “lakšega” sadr-žaja, zanimljivosti, vijesti o poznatim osobama ili tzv. tople ljudske priče koje govore o zanimljivim pojedincima i pojavama ili pak o problemima u društvu kroz priču o nekoj osobi ili obitelji. To mogu biti i zanimljivosti iz svih područja, a obično se objavljuju na kraju emisije. Meka vijest obično je temelj na kojem se gradi feature, koji je jedan od čestih novinarskih oblika u strukturi emisije vijesti. Kao i “tvrde” vijesti, i “meke” trebaju sadržavati neku informativnu vrijednost kako bi bile vrijedne objavljivanja. Izvor: Leksikon radija i televizije
Snimatelj

(također: kamerman), osoba koja snima film ili video s pomoću kamere i koja je izvršno nadležna za optički izgled filmske slike. Snimatelj koji odlučuje o temeljnom stilu snimanja i o ključnim značajkama filmske slike u svakom pojedinom kadru naziva direktor fotografije, a on može, ali i ne mora, upravljati i samom kamerom. Ako ne upravlja, tada se osoba za kamerom, podređena direktoru fotografije, naziva žargonski švenker ili kamerman. Ako se snima s više kamera, razlikuje se glavni snimatelj, koji snima glavni dio filma i upravlja radom drugih snimatelja, i pomoćni snimatelji (tzv. druge, treće… kamere), koji snimaju tek neke dijelove filma, odnosno isti prizor iz drugih vizura. Izvor: Filmski leksikon

Spam
Neželjena elektronička pošta, najčešće u obliku reklama i lažnih oglasa koja može biti i opasna ukoliko u sebi sadržava virus koji otvaranjem poruke može naštetiti računalu. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Stereotip
mišljenje ili predodžba nastala na osnovi pojednostavnjivanja, pretjerivanja ili poopćavanja. Može se odnositi na uvriježeni način prikazivanja ili na nerealnu, često negativnu karakterizaciju pojedinaca i skupina. Uobičajeni stereotipi nastaju na osnovi rasne, etničke, nacionalne, vjerske, društvene i druge pripadnosti. U filmskoj teoriji pojam stereotipa najčešće se upotrebljava pri raspravljanju o povijesti načina filmskoga prikazivanja određenih skupina (najviše su problematizirani tipični likovi Afroamerikanaca i homoseksualaca u filmovima). Izvor: Leksikon radija i televizije
Sudska drama
(također: sudski film), podžanr koji čine filmovi u kojima se prevladavajuće prati sudski proces, a ključne se scene odigravaju u sudnici. Obilježena antagonističkim sučeljavanjem tužbe i obrane, privlačila je pozornost već u nijemom filmu (C. Th. Dreyer), proširila se osobito u zvučnom filmu, popularna podjednako u američkom (E. Kazan, S. Lumet, R. Mulligan, O. Preminger, B. Wilder) kao i europskom (A. Asquith, A. Cayatte, R. Bresson, Costa-Gavras), a od 1950-ih vrlo je raširena i na televiziji. (Dvanaest gnjevnih ljudi, Svjedok optužbe). Izvor: Filmski leksikon
Sukob interesa
posebni formalni ili neformalni odnosi novinara ili medija s osobom ili institucijom o kojoj izvještavaju, koji mogu biti razlogom neprestanoga i namjernoga kršenja temeljnih odrednica novinarske etike (istinitost i točnost, nepristranost i poštenje, poštivanje osobnosti i privatnosti, neovisnost o pojedinim interesima, odgovornost prema društvu i društvenim dobrima, poštivanje zakona, moral, pristojnost i dobar ukus). Medij ne bi smio služiti promicanju interesa vlasnika (vlada, korporacija, politička stranka), nego izvještavati objektivno, istinito, uravnoteženo i nepristano. Izvor: Leksikon radija i televizije
Televizija

(prema grč. tele – daleko i lat. visio – viđenje), 1. prijenos pokretnih slika na daljinu, u tehničkom smislu sustav koji omogućuje proizvodnju, obradbu, odašiljanje, prijenos i prijam s pomoću električnih signala koji prenose pokretne slike, zvuk i podatke. Televizija se temelji na slici, odnosno njezinu prijenosu i reprodukciji. Njezin je temelj rastavljanje slike na elemente i pretvaranje svjetla u električne impulse i obrnuto. U svojim početcima gotovo 50 godina razvijala se kao mehanička televizija. Ocem televizije drži se P. Nipkow, koji je 1884. u Njemačkoj predstavio rotirajući disk sa spiralno raspoređenim otvorima od ruba prema centru (Nipkowljev disk) kroz koje prolazi svijetlost i pretvara se, s pomoću fotoosjetljivih selenskih ćelija, u električne impulse. Na tom je načelu J. L. Baird konstruirao prvi TV uređaj za daljinski prijenos slike s 30 linija u slici. Koristeći taj sustav, BBC je 1929. prvi put emitirao eksperimentalni TV program, a iste je godine u SAD-u proradilo nekoliko TV postaja. Sustav mehaničke televizije napušten je 1930-ih, kad ga je zamijenila elektronička televizija. Temeljila se primarno na patentima V. K. Zworykina iz 1920-ih, koji je rabeći elektronski snop, razvio elektronsku cijev za analiziranje slike, ikonoskop (prvu TV kameru u današnjem smislu riječi) i elektronsku cijev za reprodukciju slike, kineskop (ekran), koja predstavlja televizijski uređaj (televizor). U to vrijeme, sliku i ton emitiraju dva odašiljača. Za II. svjetskog rata većina zemalja prestala je s emitiranjem i razvojem. Nakon rata intenzivno se početkom 1950-ih radilo na izboru normi za analognu televiziju (525 linija i 60 poluslika, 625 linija i 50 poluslika i dr.), a vlada SAD-a već je 7. XII. 1953. dala suglasnost za NTSC standard za televiziju u boji, koji je kompatibilan i rekompatibilan sa standardom za crno-bijelu televiziju. U Francuskoj je 1956. H. G. de France patentirao prvi europski sustav televizije u boji SECAM, a W. Bruch demonstrirao je 1963. u Njemačkoj novi sustav televizije u boji, nazvan PAL, kao poboljšanu inačicu sustava NTSC i SECAM. Iako je već prije emitiranje u boji prisutno u eksperimentalnoj formi, redovito emitiranje započeo je u srpnju 1967. BBC, a ubrzo i TV postaje u drugim zemljama. Koristi se norma za PAL sustav, koju je prihvatila većina zapadnoeuropskih zemalja, uključujući i Jugoslaviju, a SECAM je bio norma u većini istočnoeuropskih zemalja, no i one su 1990-ih prešle na PAL. Sljedeći bitan korak u razvoju televizije jest početak digitalizacije (krajem 1980-ih i početkom 1990-ih), odnosno pretvorbe videosignala iz analognoga u digitalni. Prihvaćanjem DVB standarda za odašiljanje i MPEG2 za kodiranje 1993. omogućen je jednostavniji prijenos i efikasnije odašiljanje TV programa (digitalna televizija), a 2000-ih je uvođenjem TV signala visoke i ultravisoke kvalitete (HDTV, UHDTV) te 3D televizije (stereoskopska televizija) ostvaren daljnji napredak. Paralelno se razvija tehnologija proizvodnje, obradbe i emitiranja. Tako se u početcima televizije koriste filmske vrpce koje se razvijaju u filmskom laboratoriju, a za njihovu reprodukciju koristi se telekino. Tek pojavom magnetoskopa 1950-ih prelazi se na magnetske vrpce, koje na istom mediju imaju sliku i ton, a rad s njima znatno je jednostavniji. Njihovo korištenje nastavlja se i s pojavom digitalnog videosignala koji se može snimati na magnetsku vrpcu. No prelaskom na kamere koje snimaju na tvrde diskove ili memorijske kartice te na nelinearne montaže u procesu obradbe videosignala magnetske se vrpce prestaju koristiti, osim kao dio arhiva. Dominantan način za distribuciju TV programa godinama je bila zemaljska radiodifuzija. Satelitska radiodifuzija razvija se 1960-ih, a TV program između Europe i Amerike prvi je put prenesen 1962. satelitom Telstar. Krajem 1990-ih započinje korištenje satelita za TV javljanja i izravne prijenose (SNG). Kabelska distribucija TV programa razvija se nakon II. svjetskog rata. Ograničenja u njezinoj dostupnosti na širem području riješena su uvođenjem satelitske tehnologije (DTH), a ograničenja u broju TV programa koji se mogu prenositi korištenjem analogne tehnologije riješena su prelaskom na digitalni TV signal i uporabom tehnologije koja se temelji na internetskom protokolu. Upravo je ta tehnologija omogućila razvoj internetske distribucije u zatvorenim (IP televizija) i otvorenim mrežama (OTT) te širenje na korisnike pametnih telefona i računala. Uvođenje digitalne televizije omogućilo je i nove usluge. Uz teletekst, koji je prisutan i kod analogne televizije, pojavljuju se elektronički programski vodič (EPG), hibridna televizija (HbbTV) i dr. Televizori dobivaju sve veće i kvalitetnije ekrane, priključak na internet (pametni televizori), a TV program sve se više konzumira u forminelinearne televizije (video na zahtjev, catch-up TV i dr.).

2. masovni medij (masmedij). Pripisuje mu se osobita djelotvornost i vodeća uloga u oblikovanju javnoga mnijenja. Prvi je masmedij u povijesti koji upravlja čak i strukturiranjem (slobodnog) vremena pojedinaca ili obitelji. Prirodi TV komuniciranja morali su se prilagoditi i društveni podsustavi kao kultura, politika, trgovina, drugi masmediji, obrazovanje, industrija zabave, reklamna industrija ili sport. Iako je kao masovni medij nastala još uoči II. svjetskog rata, kad je i formulirana njezina publicistička zadaća (informiranje, kultura, razonoda, obrazovanje i namjenske, odnosno servisne informacije), zlatno doba televizije nastupilo je polovicom 20. st. U razvijenim europskim zemljama televizija je isprva, 1950-ih, bila označivana kao “prozor u svijet” (nastanak TV novinarstva i ostalih temeljnih rodova medija); 1960-ih postala je važno sredstvo masovnoga političkog prosvjećivanja, socijalni i kulturni forum te “kino u papučama”; od 1970-ih jača trend zabave u svim dijelovima programa (praćen valom radikalne društvene kritike TV medija kao “zabavne droge”); do sredine 1990-ih televizija se pretvorila u “elektronički kiosk” iz kojega gledatelj odabire sadržaje prema svomu interesu – u Europi se dovršava prijelaz na dualni sustav i višestruko se povećava ponuda u eteru, program se sve više komercijalizira, prelazi se na cjelodnevno emitiranje, nastaju specijalizirani kanali, raste broj kućanstava s više televizora te je počela fragmentacija gledateljstva, opadanje fascinacije medijem i rast sklonosti prema zabavnim sadržajima. Od 2000. počinje digitalizacija i suočavanje televizije s novim medijima. Publicističko težište u pola stoljeća premjestilo se s informativne prema zabavnoj funkciji, ali još nije ugrozilo njezin informativni primat. Ona je još uvijek i najpoželjniji i najmoćniji medij industrije reklamiranja, a u mnogim zemljama služi vladama kao sredstvo političke promidžbe. U Hrvatskoj je prošla sličan razvitak, ali uz približno desetogodišnji vremenski odmak. Razvojem televizije nastao je i mit o njezinoj moći, osobito raširen među političarima i TV djelatnicima. Raspon (inače mnogobrojnih) teorija o televiziji vrlo je širok – na mjesto onih jako kritičkih u novije vrijeme stupaju funkcionalne, usmjerene na posredničku ulogu televizije u procesima socijalnoga razvitka i njezin autentični kulturalni prinos (“kulturni forum”). Najopćenitiji društveni učinak televizije jest i najočitiji – dovela je do silnoga povećanja udjela javnog komuniciranja u ukupnom društvenom komuniciranju. Važna je u tom sklopu i promjena vrsta uporabe medija – gledanje i slušanje steklo je golemu prevagu nad čitanjem i osobnim participiranjem. Televizija je naime kao AV medij osposobljena u jedinici vremena prenijeti neusporedivo veću količinu informacija nego drugi mediji. Takav kapacitet osigurao joj je teško dostižnu moć pri općoj socijalnoj i kulturalnoj orijentaciji ljudi. Uz to dobne i socijalne razlike u korištenju televizije osjetno su manje nego pri korištenju drugih medija, pa ona donekle nivelira opće kulturalne razlike, a drži se da utječe i na novo poimanje društvenih uloga (rodni odnosi, odnosi djece i odraslih) i restrukturiranje autoriteta te da konsolidira vrijednosni sustav i jača osjećaj identiteta. Kao AV medij ona, međutim, preferira informacije i teme koje se daju lako vizualizirati, pa tako nastaje razlika između istinskoga života i TV zbilje (koja je slikovitija, zanimljivija, dinamičnija, bučnija, osobito površnija i pojednostavljenija, a u nekim uvjetima i dojmljivija). U usporedbi s novinama televizija je, međutim, inferiorna pri prikazivanju apstraktnih sadržaja ili u analitičkoj obradbi. Informacije s maloga ekrana slabije se pamte od pročitanih, ali se iznimno dobro pamte pojedine slike (npr. udar zrakoplova u nebodere u New Yorku). Televiziju odlikuje osobita sugestivnost – vrlo je slična osobnomu doživljaju svijeta, vizualne se informacije poimaju pretežno mimo kritičkoga filtra svijesti, gledatelji teško razaznaju manipulacije slikovne informacije, pa otud posebna važnost medijske kompetencije te autonomnih (samoregulacija) i zakonskih ograničenja, osobito radi suzbijanja nasilja, govora mržnje i zaštite djece i mladeži.

3. privatna ili javna pravna osoba koja se bavi produkcijom i emitiranjem TV programa; TV kanal, postaja, tvrtka, kuća (javna televizija, privatna televizija, državna televizija).  Izvor: Leksikon radija i televizije

Točnost
poštivanje činjenica, vjerno navođenje izjava, objektivno prenošenje podataka. To je najvažnija dimenzija novinske vijesti i izvješća. Novinarski navodi, citati, brojčani podatci, nazivlje i drugo trebaju biti potpuno vjerno preneseni i uravnoteženo izabrani. Nepouzdane podatke treba provjeravati, a ako se ne mogu provjeriti, na odgovarajući način označiti. U velikim, klasičnim redakcijama posebno osposobljeni redaktori provjeravaju točnost podataka i navoda prije objavljivanja. Novinar je slobodan u komentiranju, no odgovoran za točnost činjenica i vjernost navoda. Izvor: Leksikon radija i televizije
Total universe
U kontekstu TAM-a, ukupnu populaciju čine sve osobe starije od 4 godine koje žive u kućanstvima s barem jednim ispravnim TV prijemnikom.
Triler
podžanr kriminalističkog filma u kojemu se usredotočava na kriminal među običnim građanima odnosno na kriminalističku situaciju izvan kruga opredijeljenih kriminalaca, gangstera, detektiva i policajaca, pri čemu je radnja uglavnom zasnovana na prijetnji, ugroženosti nekog lika. Tipično je za ovaj podžanr razmjerno veća pozornost posvećena psihološkim procesima u temelju postupaka i reakcija likova (jer se u njima pronalazi motivacija za zločin), često čak i s psihijatrijskim natruhama (A. Hitchcock je najistaknutiji redatelj podžanra, a on ga je i definirao: engl., thriller). S obzirom na to da je glavna značajka žanra dočaravanje osjećaja neizvjesnosti (suspense) i stupnjevanje napetosti, naziv se katkada rabi za svaki film s mnogo ugrožavajućih zapleta, zastrašujućih anticipacija i opasnih riskantnih poteza s neizvjesnim ishodom (film napetosti) odnosno za film koji teži jače uzbuditi gledatelja. Izvor: Filmski leksikon
Trolanje
(engl. trolling) namjerno učestalo širenje sarkastičnih komentara na društvenim mrežama ili forumima upućenih slučajno odabranoj osobi s ciljem izazivanja sukoba. Izvor: DKMK, brošura Svijet interneta na dlanu
Trodimenzionalni film
snimka koja u gledatelja izaziva percepciju stvarne trodimenzionalnosti, odnosno “opipljivog” dubinskog prostiranja prikazana prizora i reljefnosti bližih predmeta, za razliku od tek dvodimenzionalno naznačene dubine u standardnom filmu. Trodimenzionalnost se može postići stereoskopski, slikom “za dva oka”, tako da se svakom oku gledatelja filma dade posebna ali konvergentna slika istog prizora, s dostatnim međusobnim kutnim pomakom, da bi se integracijom tih dviju slika u mozgu dobio stereoskopski efekt analogan onom pri gledanju stvarnog svijeta s dva oka (tzv. stereoskopski film; prizori virtualne realnosti u kibersvijetu; kompjutorski film). Trodimenzionalnost se može postići i hologramskom projekcijom predmeta i osobe koja je trodimenzionalno smještena u gledateljevu prostoru i može se obilaziti kao kip (hologramski film). Izvor: Filmski leksikon
Tržišno komuniciranje (promidžba, promocija)

Tržišno komuniciranje možemo definirati kao zbroj različitih aktivnosti slanja poruka i stimulacije primatelja preko kojih poduzeće ili organizacija nastoji da njegovi proizvodi i usluge budu poznati potrošačima korištenjem različitih medija i to osobnih, masmedijskih ili digitalnih, a s ciljem da se stvore uvjerenja ili potražnja. Tržišno komuniciranje čini miks različitih oblika ovisno od tehnike, medija ili sredstava komuniciranja; od osobne prodaje i oglašavanja, preko odnosa s javnošću i publiciteta, unapređenja prodaje i interneta do servisa, dizajna i ambalaže.

Udio u gledanosti (engl. share)
Udio gledatelja određene emisije ili dijela dana u ukupnom broju pojedinaca koji su u istom periodu gledali televiziju.
Umjetnički film
1. Filmska kategorija, filmovi koji – uglavnom u opreci spram populističkog i komercijalnog filma – nastoje imati status tzv. visoke umjetnosti, odnosno zadobiti ugled ponajprije u elitnim kulturnim krugovima. Umjetnički film javljao se kao proizvodna specijalizacija (npr. film d’art), kao umjetnički pokret (modernizam, autorski film, novi film). Čak i kad je s nastupom modernizma film u cjelini uziman kao umjetnička grana, ipak je proizvodna, distribucijska i prikazivačka prevlast komercijalnog filma uvjetovala da se posebno izdvaja umjetnički prestižnija proizvodnja (kao gotovo žanrovski izdvojena kategorija), da se takve filmove distribuira u sklopu tzv. nekomercijalne mreže i prikazuje u specijaliziranim kinima (tzv. art-kinima).

 

2. Filmska grana, nadvrsta filmskog izlaganja; filmovi koji se nadasve obraćaju stvaralačkoj razradi doživljaja usmjerenih imaginaciji (igrani film, eksperimentalni film, poetski dokumentarni film, animirani film), nasuprot grani filmova kojima su važnije pojmovno-spoznajne, diskurzivne i neke utilitarne svrhe (obrazovni, znanstveni film, filmske novosti, namjenski film). Izvor: Filmski leksikon

Underground film
(također: američki podzemni film), drugo, metaforičko ime za početke novog američkog filma i za rano razdoblje američke avangarde (1950-ih i 1960-ih). Njime se naglašava osobit, izrazito buntovnički društveni status tih pokreta: filmovi se opredijeljeno rade u siromašnim, improviziranim, ispodstandardnim uvjetima, s naglašenom estetskom, društvenom i političkom kritičnošću prema prevladavajućem stanju (establishmentu, odnosno dominantnom filmu). Izvor: Filmski leksikon
Urednik

stručna osoba koja planira, dogovara i realizira medijski sadržaj po specijalnostima (vanjska ili unutrašnja politika, kultura, sport, zabava), nadgleda sve faze njegove proizvodnje od pripreme do objavljivanja. Odlučuje što ponuditi korisnicima medija (čitateljima, gledateljima, slušateljima), odakle pribaviti tekst i tko će ga pisati, dogovara s novinarom kako tekst napisati. Određuje u kojem će se opsegu i obliku tekst objaviti, donosi sve bitne odluke u svezi s radijskom ili TV emisijom te internetskim sadržajem, vodi računa o konačnoj realizaciji. Provjerava točnost podataka i činjenica u tekstu/prilogu, prilagođuje ga razumljivoj formi, nadgleda posljednje faze prije objavljivanja te odgovara za objavljene medijske sadržaje u okviru svoje ovlasti. Izravno je odgovoran glavnomu uredniku. Izvor: Leksikon radija i televizije

Vestern
(engl. western; također: žargonski kaubojski film), igranofilmski žanr koji obuhvaća filmove s radnjom naseljavanja sjevernoameričkog Zapada u drugoj polovici XIX. st. Središnja tema žanra jest uspostava suvremenog društvenog poretka, zakona, na “granici” civilizacije, u uvjetima bezakonja i “divljine”, odnosno još nekultivirane prirode. Radnja se razvija oko sukoba suprotstavljenih antagonista, s istaknutom dramaturgijom izbora i protagonistom koji poprima herojske značajke. Između 1910., kada se uspostavio kao žanr, i 1960. bio je jedan od glavnih žanrova, popularan podjednako u SAD-u i drugdje. U ranom razdoblju dominirale su kratkometražne serije (zvijezde G. M. “Broncho Billy” Anderson, W. S. Hart, T. Mix), a najznačajniji redatelji su Th. Ince i J. Ford. Pojavom zvuka vesterni su uglavnom B-filmovi (tzv. horse opera), a od kraja 1930-ih učvršćuje se tzv. klasični vestern (J. Ford, H. Hawks, R. Walsh, A. Mann, F. Lang, H. King, F. Zinnemann, G. Stevens, W. A. Wellman, B. Boetticher, D. Daves, J. Sturges) koji 1940-ih i 1950-ih ambicioznije razrađuje etičku problematiku i strukturalnu opoziciju prirode i civilizacije te se raslojava od 1960-ih (S. Peckinpah). Početkom 1970-ih dolazi do modernizacije vesterna (A. Penn, R. Altman, T. Gries), uz opadanje njegove popularnosti i proizvodnje. Istodobno se u Italiji javlja osobito popularan ciklus špageti-vesterna (S. Leone, S. Corbucci). Potkraj 1980-ih i početkom 1990-ih dolazi do pojedinačnog oživljavanja žanra (C. Eastwood). Izvor: Filmski leksikon
Vijest
kratak pravodobni novinski izvještaj o aktualnom događaju, pojavi ili osobi od šireg interesa. Kao temeljni oblik novinskog izvještavanja uz aktualnost, opći interes i nepristranost obilježava je i specifična struktura; klasična vijest daje odgovore na temeljna pitanja (tko, što, gdje, kad, zašto i kako), a treba biti napisana jednostavnim, razumljivim i neutralnim stilom. Izvor: Leksikon radija i televizije
Vijest dana
vijest, izvještaj ili informacija o najvažnijem događaju, pojavi ili osobi u zemlji ili svijetu toga dana, kojima elektronički mediji daju prednost u emisijama vijesti ili informativnih programa objavljujući ih kao prvu, često unaprijed najavljivanu vijest. Polazište je uređivačkih odluka u svakom mediju, pa im uredništva daju glavno mjesto u rasporedu vijesti. Način njihova prezentiranja bitan je i za povećanje postotka čitanosti, gledanosti i slušanosti. Izvor: Leksikon radija i televizije
Vrijednosti vijesti
pokazatelji informativne vrijednosti vijesti. Vijesti se razlikuju prema informaciji koju pružaju i prema jakosti te informacije. Vrednuje se: 1) važnost, relevantnost (javni interes), 2) osobna uključenost (procjenjuje se prema broju ljudi koji trpe posljedicu događaja), 3) utjecajnost događaja (procjenjuje se prema važnosti ili brojnosti sudionika događaja), 4) blizina (određuje se na temelju zemljopisne udaljenosti poprišta događaja), 5) prominencija (odnosi se na osobe ili mjesta za koje vlada zanimanje ili znatiželja javnosti), 6) konfliktnost ili kontroverznost, 7) personalizacija (reflektira se zanimanje za sudbine drugih ljudi), 8) neobičnost, 9) novost (i pravodobnost), 10) tematizacija (nastavlja se izvještavati o događaju koji se počelo pratiti dok on ne izgubi informativnu vrijednost), 11) slika i ton (specifični TV kriterij). Izvor: Leksikon radija i televizije
www
(akr. od engl. World Wide Web – mreža diljem svijeta; skraćeno web – mreža) svjetska globalna hipermedijska informacijska mreža, najveći i vodeći sustav za prijenos podataka na internetu. Jedan od osnovnih načina pristupa internetu. Preko posebnoga softvera (internetskoga preglednika, engl. browser) korisniku se prikazuje sadržaj odabrane web stranice. Taj je sadržaj u svojoj osnovi tekst formatiran prema HTML strukturi (akr. od engl. Hypertext Markup Language). Uz tekst web stranice mogu sadržavati i sliku, zvuk te programske komponente koje se prikazuju i izvršavaju u pregledniku. Pritom je moguće slijediti tzv. hiperlinkove (engl. hyperlinks), tj. poveznice do drugih web stranica ili slati informacije natrag serveru, postižući interakciju. Slijeđenje poveznica često se žargonski naziva “surfanje” (engl. surfing). WWW je 1989. izumio engleski znanstvenik T. Berners-Lee, programiravši ujedno 1990. i prvi web preglednik. Izvor: Leksikon radija i televizije
Zlouporaba medija
nepoštivanje temeljnih odredbi novinarske etike, stavljanje medija u službu političkih i financijskih vlasti, kršenje zakonskih normi u korist političkih stranaka, vladajućih ideologija i režimskih pokreta. Karakteristična je napose za autoritarne i totalitarne sustave, u kojima država kontrolira i koristi medije za manipulaciju nad njihovim korisnicima. Najdrastičniji je primjer nacistička Njemačka, koja je medije zlouporabila radi učvršćivanja režima, širenja nacionalsocijalističke ideologije, ratne propagande i zločinačke politike. Sustav sveobuhvatne propagande povezuje se s J. Goebbelsom i radijom kao dominantnim masovnim medijem i glavnim propagandnim sredstvom (radioprijamnici su bili tako tehnički uređeni da su mogli primati samo njemačke postaje; otud izraz “Goebbelsova usta”). I u staljinističkoj diktaturi, u Sovjetskom Savezu i državama istočnoga bloka, komunističke su vlasti koristile medije radi indoktrinacije i podčinjavanja državljana. Uz građane, koji tako gube jedno od temeljnih prava na slobodno obavještavanje, žrtve zlouporabe medija također su novinari i mediji. U modernim društvima opasnosti od zlouporabe medija sve više dolaze od financijskih vlasti. Izvor: Leksikon radija i televizije
Zaštita privatnosti
medijsko pravo koje obuhvaća zakonske odredbe i profesionalna načela kojim se regulira privatni život pojedinca. Polazi od toga da svaki pojedinac bez razlike, uključujući i nositelje javnih funkcija, ima pravo na zaštitu svoje privatnosti, vlastite obitelji, tjelesnoga i moralnoga integriteta od bilo kakvoga publiciteta i u svim situacijama, osim kad je to od važnosti za uredno i zakonom određeno obavljanje posla od javnoga interesa (javne funkcije). I u takvim iznimnim slučajevima mediji moraju poštovati zakonom predviđeni protokol radi izbjegavanja selektivnog ili subjektvnog pristupa zaštićenoj sferi privatnosti. Pravna zaštita privatnosti ograničava slobode medija, ali štiti pravo pojedinca na dostojanstvo, čast i ugled svojega privatnog života. Zato se neprihvatljivim drži sve što zakonom nije predviđeno. Pravo pojedinca na privatnost u načelu je nad pravom medija na informaciju. Tako se u Hrvatskoj priječi korištenje privatnih razgovora bez sudskoga odobrenja, širenje informacija koje se dobivaju privatnim kanalima bez dodatne provjere, objavljivanje privatnih fotografija i sl. Javni dužnosnici i javne osobe također uživaju zaštitu privatnosti, u manjem opsegu nego drugi, ako su informacije o privatnom životu bitne za obavljanje njihove javne funkcije. U hrvatskim zakonskim propisima češće se koristi termin pravo osobnosti, što je i posebna odredba u članku 19. Zakona o obveznim odnosima. Taj termin širi je od prava na privatnost osobnoga i obiteljskoga života te obuhvaća pravo na život, duševno i tjelesno zdravlje i ime. Povreda prava osobnosti ne nastaje samo uvredom i klevetom, što su kaznena djela, neovisno o pravu na naknadu štete, nego bilo kojom povredom navedenih prava, pa i kad bi oštećena osoba imala koristi od toga. Nije svako snimanje na javnom mjestu isključeno od odštete. Ako je snimano javno mjesto (npr. trg) kao cjelina, na kojem su se našli prolaznici, onda nije riječ o povredi privatnosti. S druge pak strane, ako se snima npr. portret osobe (poglavito ako je skrivena kamera), onda je to povreda prava osobnosti bez obzira na to gdje se osoba nalazi. Ako postoji opravdani javni interes, u iznimnim se situacijama može prekršiti pravo na privatnost. Slobodno se objavljuju snimke javnih osoba koje se odnose na njihovo javno djelovanje te osoba koje su postale sudionici događaja od javnog interesa (npr. talačka kriza ili prometna nesreća), ako nije riječ o privatnoj i intimnoj sferi: ona je zaštićena od snimanja i publiciteta. Osobe koje drže da su oštećene imaju pravo na ispravak ili odgovor, a pod određenim uvjetima i pravo na naknadu štete. Novinari i urednici mogu u takvim slučajevima odgovarati za klevetu i uvredu. Izvor: Leksikon radija i televizije