Sintagma ‘Odgoj komunicira. Komunikacija odgaja’ trebala bi biti jedna od glavnih općih smjernica svakoga kritičkoga pristupa medijskom odgoju u obitelji. Jer, djeca čuju što odrasli govore i vide što odrasli rade, te onda to oponašaju

Izvor: Danijel Labaš, Prijedlozi i smjernice za roditeljski medijski odgoj, Komunikacija odgaja – odgoj komunicira, Emocionalna i medijska pismenost

Bez obzira na suvremeni kontekst i činjenicu da živimo u informacijski i medijski (pre)zasićenom društvu, i u tom se kontekstu mora početi od temelja, tj. mora se početi od činjenice da su obitelj i roditelji najvažniji čimbenik i u kontekstu odgoja za medije. Zato je prva preporuka (medijskih) pedagoga svim roditeljima: Vodite računa o svojoj komunikaciji. Vodite računa o dijalogu u svojim obiteljima – o onoj međusobnoj i onoj s djecom. Jer, kao što komunikacijom roditelji odgajaju, jednako tako i odgojem komuniciraju.

Sintagma ‘Odgoj komunicira. Komunikacija odgaja’ trebala bi biti jedna od glavnih općih smjernica svakoga kritičkoga pristupa medijskom odgoju u obitelji. Jer, djeca čuju što odrasli govore i vide što odrasli rade, te onda to oponašaju. Često ne znamo što djeca misle, što im je u (malim) glavama, ali vidimo što rade. Naš odgoj komunicira, prenosi životne vrijednosti, a jednako tako način na koji komuniciramo te vrijednosti (ili ne–vrijednosti) itekako odgaja. I toga bi trebao biti svjestan svaki roditelj.

Neverbalna komunikacija glasnija je od riječi

Svatko od nas roditelja mora biti svjestan da komunicira cijelim svojim bićem, cijelim tijelom, i da mu je stanje duše uvijek vidljivo svima koji ga okružuju. Uzaludno nam je kontrolirati glas, nastojati prikriti ljutitost i nervozu, ako nas tijelo i neverbalni znakovi koje šaljemo, ionako izdaju. Iz naših se pokreta i gesta, iz tona se našega glasa i položaja tijela, jasno vide naši osjećaji jer su spontani i jer ih ne možemo sakriti. O tome računa mora voditi svaki roditelj, jer mora biti svjestan da u odgoju ne može prevariti svoju djecu. Naša je neverbalna komunikacija spontana, teško ju kontroliramo, pa joj zato djeca (ali i drugi u našoj okolini), smatraju i prihvaćaju kao iskreniju i vjerodostojnu.

Ako mi nekoliko sati provodimo pred televizijskim ekranom – a i to je dio naše neverbalne komunikacije, onda će se i djeca ponašati tako. Ako mi spavamo s mobitelom kod uzglavlja, onda će to raditi i naša djeca. Ako mi imamo lažne profile na Facebooku, velika je vjerojatnost da će takve profile imati i naša djeca, pa će prikrivati svoj pravi identitet (koji možda još nisu ni u potpunosti izgradili) i skrivati se iza pseudonima i lažnoga predstavljanja svojih karakternih osobina, te se tako pretvarati, lagati i varati one s kojima komuniciraju.

Koliko nas mediji mijenjaju?

Na drugome mjestu moramo biti svjesni da se danas komunikacija u obitelji uvelike promijenila, a masovni mediji kojima se svakodnevno svi služimo, ne mijenjaju samo načine našeg međusobnog komuniciranja, nego mijenjaju i nas same, posebno djecu i mlade, jer se stalno moramo navikavati i prilagođavati novim komunikacijskim sredstvima. Ponekad im i podlegnemo, te postanemo o njima ovisni i zbog njih zanemarujemo ne samo svoje obveze, nego i druge ljude. Nezaustavljiv razvoj medija stalno nas tjera na promjene, ne da nam mira, pa je došlo do promjene i na antropološkoj i na kulturnoj razini.

Mediji kojima se svakodnevno služimo, na žalost, često ne idu na ruku i ne donose mir u naše obitelji. Oni se vode jednom idejom vodiljom, a to je doći do što većeg profita i u tome ne biraju sredstva. Zato u njima ima sve više reklamnih poruka kojima se djecu zavodi i nagovara da ‘kupe sve što vide’. Jednako tako, u njima ima sve više nasilnih sadržaja – bilo u informativnim, bilo u drugim sadržajima, posebno video-igricama. Zato je sljedeća preporuka i smjernica roditeljima: Budite protagonisti odgoja! Obitelj i roditelji prvi su i nezaobilazni subjekt odgoja djece.

Nužno je da sami roditelji sačuvaju ta pravâ roditelja i svoju primarnu ulogu u odgoju djece, na prvome mjestu na moralnom i odgojnom području. Na roditeljima je da i oni sami pozovu medije da poštuju taj njihov ‘odgojni primat’, bez obzira na to što i masovni medij danas imaju svoju ‘jedinstvenu ulogu’: oni ne samo da informiraju, već također oblikuju duh svojih korisnika te stoga mogu dati značajan doprinos odgoju i obrazovanju mladih. Važno je na imati na umu kako između obrazovanja i komunikacije postoji tijesna veza: obrazovanje se, naime, ostvaruje uz pomoć komunikacije, koja utječe, na pozitivan ili negativan način, na oblikovanje osobe. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da komunikacija odgaja, kao što i odgoj komunicira.

Foto: flickr/m01229

Komentari

Komentari