Prenosimo vam zanimljive informacije, razmatranja i primjere iz finskog Priručnika o videoigrama za edukatore, koji mogu pomoći u razumijevanju zbog čega mala djeca toliko vole videoigre i kako one na njih utječu te kako roditelji i odgajatelji to mogu iskoristiti na pozitivan način

Piše: Ana Dokler

Za djecu predškolske dobi igranje videoigara danas postaje sve važniji dio djetinjstva i igre. Videoigre su na neki način igračke i igralište digitalnog doba. Zbog toga zaslužuju više pažnje istraživača, odgajatelja i nastavnika te kreatora javnih politika, stoji u finskom Priručniku o videoigrama za edukatore (Game Educators Handbook) u čijoj su izradi sudjelovali brojni stručnjaci, gameri, dizajneri igara, edukatori i istraživači.

Priručnik je objavljen 2014. uz potporu finskog Ministarstva obrazovanja, a objavljivanje revidiranog međunarodnog izdanja na engleskom jeziku sufinancirala je Europska unija. Namijenjen je roditeljima, školama, knjižnicama, organizacijama mladih i svima koji su u kontaktu s djecom, adolescentima ili odraslima koji igraju videoigre, a cilj mu je pružiti stručne informacije o igranju igara i svim fenomenima povezanima s tim, utemljene na istraživanjima i iskustvu.

Mala djeca i videoigre

U poglavlju o igranju videoigara u predškolskoj dobi, navode se podaci prema kojima oko polovice djece u dobi od 0 do 8 godina igra videoigre barem povremeno, a dječaci ranije počinju redovito igrati videoigre i puno su aktivniji gameri od djevojčica. Prenosimo vam još neke zanimljive informacije, razmatranja i primjere iz tog poglavlja, koji mogu pomoći u razumijevanju zbog čega mala djeca toliko vole videoigre i kako one na njih utječu te kako se to može iskoristiti na pozitivan način:

Djeca su fascinirana interaktivnošću igara i mogućnošću imanja kontrole, suočavanjem s izazovima i veseljem zbog uspjeha (Ermi, Mäyrä & Heliö, 2005). Za mlađe generacije, interaktivnost znači biti u mogućnosti izravno utjecati na medijski sadržaj i događaje, te dobiti povratnu informaciju na svoje akcije (Suoninen, 2004).

Dobrobiti videoigara: kreativnost, suradljivost i bolje pamćenje

Bergström (1997) zaključuje da djeca vole računala i virtualne svjetove jer im oni nude toliko mogućnosti za sve vrste aktivnosti. U svijetu virtualne stvarnosti i računalnih igara oni se mogu igrati, eksperimentirati i putovati u druge dimenzije gdje ne vrijede prirodni zakoni i logika. Dječja mašta može se razmahati u svijetu računala i taj svijet može biti inspiracija za nastavak igre izvan njega.

Igre namijenjene djeci mogu imati obrazovni aspekt, ali su uglavnom stvorene za zabavu (Fullerton, Swain & Hoffman, 2004). Iako igre imaju neke zajedničke osobine s učenjem, igranje je vrijedna aktivnost samo po sebi: igra se zbog samog igranja, obično bez razmišljanja o mogućim dobrobitima. Fantastični svjetovi u igrama djeci su posebno važni. Što više mogućnosti nudi igraču, to im se svijet igre više sviđa (Ermi, Mäyrä i Heliö, 2005).

Sposobnost razlikovanja igre i mašte od stvarnosti razvija se u vrlo ranoj dobi, i možda jedan od najvažnijih aspekata fiktivnog svijeta igara je, prema dječjim riječima, prilika da rade ono što ne mogu u stvarnom životu.

Djeca predškolske dobi osobito su zainteresirana za korištenje medijskih platformi i sadržaja koji im omogućuju druženje s članovima obitelji ili prijateljima. Igre se igraju naizmjence: dok jedna osoba igra, drugi sjede uz nju i daju joj savjete kako riješiti problem. U takvim situacijama čimbenik zabave je sekundaran u odnosu na ugodu i društveni aspekt (Suoninen, 2004). Djeca obično vide igranje videoigara kao zabavu ili zgodan hobi koji postaje osobito privlačan kad nemaju što drugo raditi (Ermi, Mäyrä i Heliö, 2005). U takvim situacijama videoigre mogu privremeno zamijeniti prijatelje, ali uobičajen stereotipni stav da je dijete koje samo igra videoigre marginalizirano, ne odgovara stvarnosti. Često se igre igraju zajedno s prijateljima, čak i igre za jednog igrača.

Dječja igra pod utjecajem medijima

Likovi junaka iz medija i igara sveprisutni su na dječjim igralištima, a priče se kroz maštu dalje razvijaju u nove avanture (Salokoski, 2006). Dječje igre inspirirane medijima usredotočene su na poznate programe, videoigre i izmišljene likove i kad se igraju, koriste nepromijenjene zaplete i situacije prikazane u medijima, ili stvaraju svoje adaptacije (Uusitalo, Vehmas i Kupiainen, 2011).

Uz odigravanje različitih uloga, važan dio dječjih igara su i igračke i stvari vezane uz audiovizualne programe ili druge medijske sadržaje. Ruhala i Niinistö (2006) navode da igra inspirirana medijima nije odvojeni oblik igre, budući da djeca u svoje igre uključuju različite elemente iz svakodnevnog života, mašte i medija.

Treba li djeci braniti agresivne igre u kojima glume junake iz crtića?

Prema Karimäki (2007), interaktivni mediji stvaraju nov, zanimljiv i privlačan prostor za igranje za djecu predškolske dobi i omogućuju im da se igraju koristeći računalo. Za djecu, igranje videoigara je oblik igre. Uređaj, jednako kao igraonica s igračkama, djetetu može biti prostor za igranje. Različiti oblici igre uvijek su prisutni u dječjem životu i igra je povezana s drugim aktivnostima u svijetu djeteta i utječe na njega. Djeca mogu ugraditi igru ​​u gotovo sve, kad god osjećaju da se prirodno u to uklapa.

Kalliala (1999) ističe da sama videoigra ne mora toliko zainteresirati dijete i da, ako se odvija prema pravilima odraslih, može biti samo polazište za dječju igru.

Videoigre u obrazovanju: prijetnja ili prilika?

Sirpa Pennanen (2009), koja je proučavala igru inspiriranu medijima, kaže da odgajatelji u dječjim vrtićima, takvu igru utemljenu na televizijskim programima ili videoigrama, često smatraju neprikladnom ili uznemirujućom. Smatra se da je igra inspirirana medijima ponavljajuća, da ograničava dječju maštu i da je štetna za dječji razvoj. No, s gledišta djece, to je oblik igre koji zahtijeva društvene vještine i koji pruža priliku za istraživanje vlastitih iskustvava s medijima zajedno s vršnjacima.

Svijet videoigara nudi razne privlačne mogućnosti za igranje pa bi odgajatelji trebali u obzir uzeti mogućnost da djeca računalo koriste kao oruđe za igru i otići dalje od zaštite djeteta. Novi oblici medija uvijek su plašili odgajatelje i učitelje, pa se i današnji razvoj informacijske tehnologije, uključujući videoigre, često smatra prijetnjom. Međutim, za malu djecu mediji i igranje videoigara predstavljaju novo okruženje za igru. Oni s lakoćom time ovladavaju i kroz igru pretvaraju priče iz medija u svoje vlastite. Videoigre bismo stoga trebali shvatiti kao nešto što obogaćuje dječji svijet i kulturu igranja. Možda bi odrasli trebali biti otvoreniji i spremiji uključiti se u te svjetove igre. Na taj način mogli bismo shvatiti kako je ovaj oblik igre značajan i koje vrste iskustava nudi djeci (ili čak odraslima).

Budući da je igranje videoigara danas važan dio djetinjstva, važno je da roditelji i odgajatelji u vrtićima razumiju virtualni svijet u kojem djeca provode svoje vrijeme. Što prije počnete otvoreno razgovarati o igranju videoigara s malim djetetom, to je vjerojatnije da možete nastaviti otvoreno raspravljati o tome kako dijete raste. Kada je odrasla osoba otvorena i zainteresirana za videoigre, lakše je s djetetom razgovarati o sadržaju igre, priči i likovima, kao i pravilima i dogovorima oko igranja.

Dvije važne stvari o kojima trebate voditi računa kad je riječ o videoigrama

Atmosfera otvorene i pozitivne diskusije može potaknuti mlađe dijete na razmišljanje o ograničenjima i pravilima, dobnim oznakama, ili o tome što učiniti ako se suoči s nečim zastrašujućim u igri.

Primjeri iz finskih vrtića

Situacija iz jednog dječjeg vrtića, opisana u priručniku, dobar je primjer kako djeca ponekad mogu podučavati svoje roditelje: Četverogodišnjaci i petogodišnjaci često su razgovarali o igranju videoigara dok su se zajedno igrali i donosili videoigre u vrtić da ih pokažu svojim prijateljima. Nije im cilj bio igrati te igre, nego ih pokazati prijateljima i pričati o sadržaju igara. Jednog dana zapitali su se što znači broj na kutiji videoigre. Zajedno su zaključili da je to dobna oznaka. Zainteresirali su se za dobne oznake i zajedno promišljali zašto postoje takva ograničenja. Kasnije su neka od te djece pokrenula kod kuće sa svojim roditeljima priču o tome što znače te brojke i govorila im stvari poput “Ne bi mi trebali dopustiti da igram tu igru (s PEGI oznakom 7 ili 12) jer imam samo četiri godine.”

Pored toga što dijete videoigre može igrati samo, s braćom i sestrama, ili s prijateljima, zajedničko igranje može biti razonoda za cijelu obitelj. Djeca vole igrati videoigre sa svojim roditeljima i zajedničko igranje roditeljima pruža priliku za upoznavanje nečega za što je njihovo dijete zainteresirano, a možda to postane i zajednički hobi cijele obitelji.

6 savjeta za igranje videoigara s djecom, od kojih će vas neki iznenaditi

Sadržaji videoigara prisutni su u dječjoj igri na puno načina i to je način da odrasli dobiju uvid u svijet djeteta. U svijet videoigre možete ući zajedno s djetetom i izvan stvarnog igranja na nekom uređaju i iskusiti teme iz videoigre u okruženju stvarnog života.

U jednoj vrtićkoj skupini određena igra bila je vrlo popularna neko vrijeme, osobito među dječacima. Svakodnevno se raspravljalo o igranju te igre, a likovi iz igre bili su stalno prisutni (na odjeći, u obliku igračaka i plišanaca). Jedan dječak predložio je da naprave verziju te igre u stvarnosti. Uz pomoć jednog odgajatelja, skupina dječaka provela je nekoliko tjedana intenzivno radeći na svojoj vlastitoj društvenoj igri: izrađivali su ploču i likove, razvijali pravila i smišljali kako će se igra odvijati. Rad na toj igri potaknuo je brojne diskusije o samoj igri, ali i igranju videoigara i medijskoj stvarnosti općenito.

Budući da je svijet videoigara prisutan u svakodnevnom životu djece, to zahtijeva pozornost i interes roditelja i odgajatelja u vrtićima. Teme igara mogu se uključiti u svakodnevni život: umjesto sjedenja uz računalo, sadržaj, likovi i drugi elementi igre mogu biti uključeni u svakodnevne situacije, igru, ili se mogu svjesno analizirati. Uključivanjem videoigara u svakodnevni život i stvarajući zajedno s djetetom novi oblik medijske kulture, možete razumijeti medijsku stvarnost i analizirati je na posve novi način.

Cijeli priručnik na engleskom jeziku možete preuzeti ovdje

‘Draga djeco, roditelji bi vam trebali dopustiti da igrate Minecraft’

Foto: Toca Boca via VisualHunt.com / CC BY-NC

Komentari

Komentari