Pogledajte ovaj 15-minutni o vršnjačkom nasilju, u kojem se pojavljuju samo djeca. Namijenjen je prvenstveno učiteljima i drugim zaposlenicima u školskom sustavu, no možete ga gledati i s djecom te razgovarati o različitim oblicima nasilja i njihovim iskustvima

Piše: Ana Dokler

Kad u jednoj školi psihologinja sazna da je netko od učenika zapalio streljanu u susjedstvu, u središtu zbivanja nađe se dvanaestogodišnji Thomas na kojeg nitko ne sumnja budući da je često žrtva međuvršnjačkog nasilja. Svi učenici sumnjanju na školskog nasilnika Luku, no izgleda da je ipak Thomas taj krivac. Tu je i Thomasova prijateljica Vanja koja je njegova potpora u trenucima kada je u ulozi žrtve.

Ovo je ukratko radnja kratkometražnog igranog filma Streljana iz 2014., kojeg je producirala Nina Križan, sada apsolventica na Akademiji dramske umjetnosti, smjer Produkcija scenskih i izvedbenih umjetnosti. Ona nam je ispričala zanimljivu priču u pozadini ovog filma o nasilju među djecom.

Autentični dječji razgovori o nasilju

“Film Streljana nastao je na 3. godini fakulteta, kao moj preddiplomski film, u suradnji s tada studentima filmske režije, Lanom Zaninović i Filipom Mojzešem. Mentorica filma bila je profesorica Tatjana Aćimović. Scenarij filma nastao je improvizacijskim metodama s djecom koja su prošla audiciju za uloge u filmu. Naime, moje želje su bile da film progovara o nasilju među djecom te da sve vidljive uloge u filmu igraju djeca, odnosno da niti jedan lik kojeg vidimo ne bude odrasla osoba. Filip i Lana su se složili te su na te moje parametre nadodali da scenarij nastane kroz improvizacijske metode s djecom koja će nositi glavne uloge. Nakon audicije imali smo dramske radionice u trajanu od mjesec dana s petero djece tinejdžerske dobi koja glume u filmu, a to su Vanja Markovinović, Thomas Schmidtbauer, Luka Šourek, Jan Begović i Lidija Penić Grgas.

Razgovarajući s djecom o vršnjačkom nasilju i njihovim iskustvima, otkrili smo razne oblike nasilja za koje nismo bili svjesni da se javljaju među djecom. Na temelju njihovih priča, Filip i Lana su sastavili dramske situacije u kojima su djeca improvizirala te su tako nastali njihovi dijalozi. Dakle, za svaki dio scenarija tražili smo njihovu potvrdu o autentičnosti, budući da nam je bilo teško progovoriti o problemu s kojim se oni svakodnevno susreću iz naše odrasle pozicije. Imali smo problem s tim da mi pišemo dijaloge jer smo zapravo na neki način podcjenjivali vokabular djece. Njihovo sudjelovanje u nastanku filma i progovaranje o temi nasilja te cijeli navedeni proces rada kroz dramske radionice bio nam je vrlo važan, a ne samo film kao konačni produkt”, kaže Nina Križan.

Ističe kako joj je bilo važno da kroz film progovori netko koga se u društvu inače puno ne pita. “Htjeli smo istaknuti problem začaranog kruga nasilja među vršnjacima, u kojem u jednom trenutku žrtve prihvate obrazac nasilnog ponašanja te postaju i sami počinitelji nasilja. Upravo su nas na taj problem usmjerili naši mladi glumci. Vanja je jedini lik koji nakon svega ostane razočarana, jer je i njezin prijatelj Thomas postao počinitelj nasilja. Htjeli smo upozoriti publiku da gledanjem nasilja i ne reagiranjem na njega, i sami pasivno podržavamo nečiji nasilni obrazac ponašanja, što je vrlo opasno jer dolazimo do toga da takav obrazac ponašanja postaje normativ, pogotovo kod djece koja tek usvajaju i uče”, objašnjava mlada producentica.

Poruka djece odraslima

Film je u sklopu programa Festivala o pravima djece prikazan učiteljima, profesorima i školskim pedagozima koji u školskom programu vode dramske i filmske radionice, uz predavanje na temu zašto je važno djecu poticati da kroz kreativne načine progovaraju o problemima s kojima se susreću.

“Iako je ovo film u čijem su nastanku velikim dijelom sudjelovala djeca, ipak je više namijenjen odraslima. Zapravo je to poruka djece odraslima, a mi mladi filmaši samo smo im pružali medij kroz koju će oni odaslati tu svoju poruku. Kroz audicije i razgovore na radionicama, vidjela sam da su djeca svjesnija zabrinjavajućeg stanja kada je u pitanju među vršnjacima nego što su to odrasli. Oni svakodnevno prolaze kroz taj problem, u raznim ulogama, a mi odrasli smo ti koji nekako sklanjamo pogled. Bilo da branimo vlastito dijete ili da ne želimo da se o našoj školi priča loše, često prekrivamo i skrivamo!

Savjeti za nastavnike: Kako spriječiti elektroničko nasilje u školi

Tako nam je recimo bilo teško naći lokaciju za snimanje jer kad bismo rekli školi koja je tema filma odgovor nam je bio: ‘Žao nam je, ali ne želimo da našu školu povezuju s nasiljem’. Zato je ovaj film namijenjen prvenstveno profesorima, učiteljima, ravnateljima i svim zaposlenicima u školskom sustavu. U ovom slučaju nije bitan ego nas odraslih nego djeca i situacije kroz koje svakodnevno prolaze i koje će ih oblikovati za kasniji život”, kaže Nina Križan, a za gledanje filma s djecom smatra da je kroz razgovor potrebno osvijestiti kakvi sve oblici nasilja postoje i pitati djecu za njihovo iskustvo:

“Djeca često ne percipiraju na primjer verbalno nasilje kao nasilje zbog toga što su izloženi raznim uvredama, psovkama i ostalim grubim riječima u svijetu odraslih te misle da nasilje započinje udarcem. No onda kad ih upoznate sa svim oblicima nasilja, vrlo lako se otvaraju i pričaju o tome. Tu bih istaknula važnost provođenja preventivnih radionica u školama.”

Tema o kojoj djeca žele govoriti

Zanimljivo je i da je film Streljana bio Ninin početak u kreativnom radu s djecom. Poslije je za svoj diplomski projekt, zajedno sa socijalnom pedagoginjom Ivom Grgić, osmislila inkluzivni projekt Život kroz dramatizaciju kojeg su provodile u Domu za djecu Ivan Goran Kovačić u Zagrebu te u Domu Maslina u Dubrovniku.

“Iva je provodila socijalno pedagoške radionice, a ja dramske te smo opet improvizacijskim metodama došli do konačne predstave, a djeca su opet, kad smo ih pitali o čemu bi htjeli da se radi u njihovoj predstavi, izabrala temu vršnjačkog nasilja. Time želim reći koliko je ono prisutno u našem društvu te apelirati na roditelje, skrbnike i odrasle da svojim radom i ponašanjem budemo pozitivan uzor djeci jer oni svoje obrasce ponašanja usvajaju upravo od nas”, poručila je Nina Križan.

Neka uđe onaj pravi: vampirski film s temom vršnjačkog nasilja

Komentari

Komentari