Dijete razvija empatiju i bolje razumijevanje postupaka drugih ljudi preko glavnih likova u filmu. Gledanjem filmova potpuno nesvjesno razvija i određene misaone sposobnosti kao što su percepcija ili opažanje, koncentracija i vizualna memorija

Piše: Ana Markotić

Djeca vole film. On im pruža mogućnost istraživanja i upoznavanja svijeta odraslih u koji tako željno žele zaviriti, a to im još nije dozvoljeno. Sve je u tom svijetu njima vrlo zanimljivo i novo pa se film doima kao neka mala enciklopedija u kojoj se mogu pronaći toliko traženi odgovori. Film, osim toga, pokazuje i pregršt još novih i neproživljenih situacija. U nekoj od njih dijete zna da bi se moglo zateći pa promatra kako će netko drugi reagirati i riješiti problem. Dijete gleda i uči neke od mogućih ishoda situacije, preispituje se i razmišlja kako bi ono postupilo na mjestu junaka filma. “Film tako nudi ogromno životno iskustvo bez izlaska iz sigurnosti vlastite kuće. Ne tvrdimo da je to uvijek i najbolje rješenje jer neke stvari svakako treba proživjeti i osjetiti sam, ali u mladim danima djeca na ovaj način lako zadovolje svoju znatiželju čekajući razdoblje u životu kada će moći sve to i provjeriti. Film nudi obilje avantura i informacija o dalekim i nepoznatim krajevima svijeta. Glede obrazovne strane, dijete može štošta naučiti o nekoj stranoj ili vlastitoj zemlji, ljudima, običajima, upoznati neke teorije, ideje, pokrete, religije, povijesne događaje, legende (Mikić, 2001, str. 163)…”

Upoznavanje emocija i razvoj misaonih sposobnosti

Film nudi djetetu i obilje emocija koje su njemu od velike važnosti. Razvija empatiju i bolje razumijevanje postupaka drugih ljudi preko glavnih likova u filmu. Budući da je djeci uvijek bliža slikovitost od apstrakcije, djeca gledajući pokretne slike od kojih je film sastavljen, vrlo intenzivno doživljavaju filmsku priču i primaju njegovu poruku. Filmu ih privlači vedrina, humor, akcija i neobične, nesvakodnevne situacije, mnoštvo specijalnih učinaka, filmski trikovi te sama filmska tehnika i postupak stvaranja filma. Gledanjem filmova dijete potpuno nesvjesno razvija i određene misaone sposobnosti kao što su percepcija ili opažanje, koncentracija i vizualna memorija. Osim toga razvija i ostale oblike mišljenja: apstrakciju, indukciju, dedukciju, analizu i sintezu.

Dijete postupno počinje shvaćati što se zbiva na filmskoj vrpci. Isprva nije sigurno što to gleda i vidi, je li to mašta ili stvarnost, može li se to uistinu i dogoditi. Uskoro će početi samo povezivati i pronaći će odgovore na sva ta pitanja. Naravno da taj proces ne ide brzo i da djeca mlađe dobi neće moći razumjeti filmove u kojima se brzo izmjenjuju kadrovi. Neće moći odmah povezati i neke elemente vremena i prostora ako se redatelj u tom pogledu koristi složenijim postupcima montaže. Dijete će u ovoj dobi i filmski trik shvatiti doslovno. Gleda li neki film koji nema izrazitu vanjsku radnju, već se bavi analizom unutrašnjeg stanja likova, neće ga shvatiti jer dijete ne može u filmu pratiti i razumjeti ono o čemu ne zna ni u stvarnom životu.

Kako pomoći djetetu u tumačenju filma?

Da bi odgajatelji, učitelji i roditelji djeci mogli pomoći u tumačenju filma, morali bi prvo dobro poznavati njihov intelektualno-emocionalni razvoj i razvoj recepcijskih mogućnosti. “Već je dugo vremena poznato da intenzitet doživljaja filma još uvijek ništa ne govori o tome koliko je dijete film stvarno razumjelo. Tako dijete može biti oduševljeno filmom i pouzdano izjaviti da je u filmu sve razumjelo, ali u razgovoru s njime ubrzo ćete moći ustanoviti da nisu kadra možda niti prepričati sadržaj filma ili da nisu uspjeli povezati prizore koji su bili u uzročno-posljedičnoj vezi. Djeca pamte samo sadržaje koji su bliski njihovoj psihi. Međutim, nerazumijevanje pojedinih prizora djecu niti malo ne ometa u daljnjem praćenju filma. Put do potpunog razumijevanja priče je dug (Mikić, 2001, str. 164).” Idući od jednostavnijeg ka složenijem, dijete će postupno povećavati svoje recepcijske mogućnosti.

Odnos učenik – film

Stjepko Težak analitički pristupa odnosu učenik – film, pa tako razdoblje od 8. do 10. godine života, koje naziva i “prvim razdobljem” opisuje na sljedeći način:
“Opći duševni razvoj: Osnovno spoznavanje orijentirano je na predmetni svijet; praznine u predodžbama mora popuniti mašta. Interes za sve što je efektno, živahno. Estetska primljivost i stvaralačka sposobnost. Dijete se igra sa svijetom. Njegovi estetski pokušaji izražavaju se u igri. Ukus i kritički osjećaj. Dijete voli najprije bajke, zatim “ono što se dogodilo” i napokon akciju. Prima sve što mu se pokazuje.
Razumijevanje filmskoga jezika: Lako razumije samo oblikom i sadržajem vrlo jednostavne filmove. Montaža ne smije biti komplicirana.
Estetsko vrednovanje filma: Filmski se doživljaji izražavaju u crtežima i u modeliranju, a također u igrama koje obnavljaju zgode iz filmova.
Razumsko prilagođavanje filmu: Dijete se prije svega zanima za zgodu koju film priča; to su najprije bajke, zatim svi akcioni događaji. Sadržaj filma prima kao istinu, bez kritičnosti. Filmski doživljaj ostane neka igra – bez utjecaja na stvarni život. Složeniji događaj ne razumije, doživljava ga parcijalno.
Metode i mogućnosti prakse: Pokušaj obnove onoga što je dijete vidjelo na platnu; slobodno izražavanje crtanjem i modeliranjem. Obnova prizora iz filma koje su djeca vidjela – pomoću igara. Igre s filmskim aparaturama koje je dijete samo sastavilo (Težak, 2002, str. 50).”

Potreba za filmskim odgojem

Film neupitno utječe na oblikovanje ukusa te odgojnih i etičkih osobina svake, a posebno mlade ličnosti. Zbog toga se za film mora odgajati kao i za bilo koju drugu umjetnost. Za razumijevanje filma i njegovih vrijednosti treba pružiti kvalitetan filmski odgoj putem kojeg će danas mladi gledatelj, a sutra odrastao čovjek, moći razlikovati pravo umjetničko djelo od njegovog blijedog pokušaja.

Literatura:
Mikić, K. (2001): Film u nastavi medijske kulture; Educa, Zagreb
Težak, S. (2002): Metodika nastave filma na općeobrazovnoj razini; Školska knjiga, Zagreb

Foto: Pexels

Komentari

Komentari