Budući da djeca ne prepoznaju razliku između virtualnog i realnog života, nasilje koje je započeto na internetu često biva nastavljeno na školskom hodniku i obrnuto

Izvor: Sigurno surfanje, Hrabri telefon

Dragi stručnjaci, škola je odgojno-obrazovna institucija i vi pored roditelja najviše skrbite o djeci i problemima koje djeca doživljavaju u svojoj okolini. Virtualni svijet djeci postaje svakim danom sve važniji, a interakcije na internetu sve učestalije i različitije. Stoga je važno biti u kontaktu ili pokazati interes za nove tehnologije.

1. Edukacija

Bilo bi poželjno da u školi postoji edukacija za djecu koja bi ih podučila sigurnijem i odgovornijem ponašanju na internetu. S učenicima se može razgovarati i o dobrim i o lošim postupcima te o posljedicama, bez obzira hoće li njihova djela biti otkrivena ili ne. Bitno je naglasiti kakve posljedice može imati dijete koje trpi takvo nasilje i kome se ono može obratiti ukoliko se nešto slično dogodi. Važno je sačuvati “dokaze” (poruke, slike, e-mailove) kojima je dijete doživjelo prijetnje ili nasilje. Također je bitno da se s učenicima radi na toleranciji i empatiji te da im se ukaže na posljedice i postupke koje će neprimjereno ponašanje izazvati.

Koji su sve oblici elektroničkog nasilja

Važno je da pratite interese djece i mladih za moderne tehnologije. Što više uložite u svoje znanje, više ćete moći prenijeti i djeci i njihovim roditeljima. U slučaju da osjećate nesigurnost jer o internetu nemate toliko znanja koliko ga danas imaju djeca, sjetite se koliko životnog iskustva i znanja imate u odnosu na djecu koju podučavate. Sasvim je u redu da im ta znanja i prenesete. Vi kao stručnjak imate pravo (i dužnost) voditi računa o aktivnostima koje djeca u vašem razredu provode na internetu.

2. Suradnja s roditeljima

Vrlo je važno informirati roditelje kako bi i oni sudjelovali u edukaciji djece o odgovornom ponašanju na internetu. Mnogi roditelji nemaju znanja i vještina u radu s računalima kakva imaju njihova djeca, a i često se boje da prelaze granicu intimnog prostora svoje djece. Iz tog se razloga klone toga dijela života djeteta. Ukažite im da, iako možda nemaju znanja o računalima, imaju mnogo više životnog iskustva od svoje djece. Roditelje se može potaknuti na način da im se ukaže da imaju pravo (i dužnost) znati s kim dijete provodi vrijeme dok je na internetu, isto kao što to imaju u svakodnevnom životu.

Što roditelji mogu učiniti? Pismo tate koji se bavi zaštitom djece na internetu

Reakcije roditelja na upozorenja i edukaciju mogu biti raznolike, od straha i nemoći onih koji nisu imali prilike naučiti služiti se računalom, do ravnodušnosti onih koji su dobro upoznati s radom računala i smatraju da su sve poduzeli da zaštite svoje dijete. Može se dogoditi i da se roditelji protive edukaciji i unaprijed dogovorenim pravilima i posljedicama koje se tiču ponašanja djece u virtualnom svijetu od strane škole jer smatraju da na taj način škola zadire u njihovu privatnost, ali im je tada potrebno objasniti da je škola koliko obrazovna, toliko i odgojna ustanova te da je djeci potrebno poslati poruku da je društvu stalo što im se događa kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu.

Što kada se nasilje dogodi?

Ukoliko je već došlo do elektroničkog nasilja u vašoj školi – važno je da reagirate! Budući da djeca ne prepoznaju razliku između virtualnog i realnog života, nasilje koje je započeto na internetu često biva nastavljeno na školskom hodniku i obrnuto. Stoga učitelji i stručni suradnici trebaju uvijek reagirati na ovaj oblik nasilja među učenicima svoje škole, a ako se radi o djetetu koje ne pohađa njihovu školu, trebaju obavijestiti nadležne institucije.

Važno je uključiti djecu “žrtve” i djecu “počinitelje”, kao i njihove roditelje kako bi se spriječilo daljnje nasilje i kako bi se određeni materijal s interneta uklonio. Nadalje, sva djeca trebaju biti upoznata s pojmom nasilja na internetu kao i posljedicama koje ono donosi.

Stručni suradnici i profesori mogu doprinijeti raznim radionicama na tu temu kako bi prevenirali pojavu cyberbullyinga ili spriječili daljnje širenje. Također, smjernice za postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja navedene su u Pravilniku o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima izdanog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

‘U 4. razredu bila sam žrtva cyberbullyinga’

Ukoliko imate pitanja ili su vam potrebne dodatne informacije nazovite Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati!

Foto: iStock

Komentari

Komentari