Djeca koja učestalo gledaju reality programe u značajno većoj mjeri vjeruju kako su za sreću potrebni bogatstvo, popularnost i ljepota, a sudjelovanje u natjecanjima za otkrivanje talenata može kod djeteta izazvati razne dugoročne probleme

Izvor: Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija

U Preporukama Agencije za elektroničke medije, koje su namijenjene medijskim djelatnicima, roditeljima i nastavnicima, nalaze se, među ostalim, smjernice za klasifikaciju potencijalno štetnih audiovizualnih sadržaja za djecu i mlade. Potencijalno štetnima smatraju se i reality emisije i programi za otkrivanje talenata te je objašnjeno kako oni utječu na djecu i mlade:

Reality program

Reality emisije predstavljaju hibrid između dokumentarnog i dramskog sadržaja, a uključuju i elemente promidžbenog programa. Iako postoje brojne verzije reality programa, češto se u njima prikazuju osobe grupirane i smještene na određeno mjesto, a koje se najčešće međusobno ne poznaju i čije ponašanje se od strane produkcije često usmjerava i potiče radi kreiranja sadržaja. Takve emisije mogu sadržavati i sukobe između sudionika, neuobičajena ponašanja, seksualizirana ponašanja, svađe i sve ostalo što skandalizira javnost i izaziva zanimanje.

U Pojmovniku potražite definiciju reality programa

Reality programi mogu sadržavati štetne sadržaje za djecu i mlade, za one koji ih samo gledaju te za one koji u njima sudjeluju. U njima se znaju podržavati rodni stereotipi, naglašavati seksualnost i tjelesni izgled, a ponekad se potiče i veliča nasilničko ponašanje i izazivanje sukoba među ljudima. Neka istraživanja pokazuju kako djeca koja učestalo gledaju reality programe u značajno većoj mjeri vjeruju kako su za sreću potrebni bogatstvo, popularnost i ljepota.

Sudjelovanje djece u reality emisijama nije preporučljivo zbog štete koja može proizaći iz brkanja stvarnosti i glumljenja i namještenih situacija i reakcija, izloženosti stresu i uzbuđenjima, uspoređivanju s drugima na vlastitu štetu i gubitku privatnosti.

Sve su učestalije i vrste reality programa u kojima nije jasna razlika između fikcije i stvarnosti. Riječ je o žanrovima poput pseudodokumentaraca, structured realityja, scripted realityja ili docusoap programa u kojima se stvarni ljudi (naturščici) stavljaju u određene situacije koje je produkcija unaprijed pripremila ili koji su scenaristički ili u kojima takve situacije uprizoruju glumci koji igraju tzv. “običnog čovjeka” stvarajući privid dokumentarnog, odnosno stvarnog događaja. Takvi su sadržaji potencijalno štetniji za djecu od fikcijskih, a neka istraživanja ukazuju da sadržaji koje gledatelji doživljavaju realističnijima, poput reality programa, imaju snažniji utjecaj na njih. Stoga se klasifikaciji reality programa treba pristupati strože od fikcijskog te načelno dodjeljivati višu klasifikacijsku oznaku reality programu nego za sadržaj s istim potencijalno štetnim scenama i elementima emitiranim u fikcijskom programu.

Programi za otkrivanje talenata

Sudjelovanje djece u natjecanjima za otkrivanje talenata može biti potencijalno štetno jer djecu može izložiti poniženjima, stresu zbog straha od neuspjeha, teretu nošenja sa slavom, emocionalnim uzbuđenjima i drugim doživljajima kojima ne bi bila izložena tijekom uobičajenih okolnosti odrastanja. Djeci se može povrijediti ponos, a izlaže ih se neugodi da budu snimljena u trenucima kada plaču ili se na druge načine teško nose s neuspjehom, odbijanjem ili izbacivanjem iz emisija. Istraživanja pokazuju i moguće dugoročne probleme nošenja sa slavom koji uključuju tjeskobu, depresiju, poremećaje hranjenja, pa čak, u krajnosti, i suicidalne sklonosti zbog osjećaja neuspjeha ili nedovoljnog rada i truda. Djeca sudionici također mogu imati teškoća u školi bilo zbog zadirkivanja vršnjaka ili predrasuda i očekivanja (previsokih ili preniskih) koje prema njima mogu pokazivati nastavnici.

Djeca kao sugovornici, suradnici i suautori u radijskim i TV emisijama

U programima za otkrivanje talenata u kojima sudjeluju djeca i adolescenti ne smiju se davati povratne informacije u kojima će djeca i mladi biti izloženi omalovažavanju, neutemeljenoj i/ili gruboj kritici, ponižavanju ili ismijavanju.

Preporučuje se stručna procjena djetetove emocionalne zrelosti i stabilnosti za sudjelovanje u takvim emisijama, kao i osiguravanje od strane pružatelja medijskih usluga mogućnosti pružanja kontinuirane stručne psihološke potpore.

Smjernice za razvrstavanje reality programa

Kod klasifikacije reality programa (i svih njegovih podvrsta poput structured realityja, scripted realityja ili docusoapa) treba procjenjivati njihov sadržaj temeljem ranije opisanih smjernica za klasifikaciju potencijalno štetnih sadržaja. Pri tome osobito treba obratiti pozornost na sva potencijalno štetna, opasna i neprimjerena ponašanja ili sadržaje i scene kojima se potiče i/ili promovira ponašanje koje bi moglo štetno utjecati na djecu i mlade. U reality programima ne smije se prikazivati uporaba ni nabava droge ni bilo kojih drugih opojnih sredstava, kao ni osobe pod utjecajem droge ili bilo kojih drugih opijata. Ne smije se poticati ni uporaba ili nabava oružja.

Reality programe treba klasificirati pažljivije i strože od fikcijskih sadržaja te načelno dodjeljivati višu klasifikacijsku oznaku reality programu nego sadržaju s istim potencijalno štetnim scenama i elementima u fikcijskom programu, kao i s posebnom pažnjom odrediti vrijeme emitiranja, vodeći računa o tome tko sve u to doba može vidjeti taj program.

Na samom početku emitiranja programa u kojima nije jasna razlika između fikcije i stvarnosti (poput pseudodokumentaraca, structured reality, scripted reality ili docusoap programa) preporučuje se pružateljima medijskih usluga da objave grafičko i zvukovno upozorenje – “Program koji slijedi ne prikazuje stvarne, nego izmišljene i odglumljene događaje.”

Više se bojim reality programa i sapunica nego policajca koji puca u zlikovca

Foto: iStock

Komentari

Komentari