Iz priručnika ‘Kako izvještavati (o) djeci i mladima’, namijenjenog novinarima i urednicima elektroničkih medija, prenosimo vam tekst Ivane Sučić s Hrvatskog radija o dobrim i lošim radijskim praksama, s preporukama za stvaranje kvalitetne radijske emisije o djeci i mladima, odnosno za njih

Izvor: Ivana Sučić, Analiza dobrih i loših radijskih praksi s preporukama, Kako izvještavati (o) djeci i mladima

Zaštita najboljeg interesa svakog djeteta i/ili mlade osobe osnovno je načelo kojim bi se novinar trebao voditi prilikom izvještavanja. No nerijetko se događa da radimo suprotno. Najčešća pogreška, što potvrđuju i brojna istraživanja, je u tome što djecu u medijima prikazujemo kao objekt, a ne subjekt sa svojim stavom i pravom da iskaže mišljenje čime, umjesto da ih promičemo, kršimo njihova osnovna ljudska prava. Osim u uredničkoj politici, uzrok ovoj lošoj praksi često je i slaba educiranost novinara u području prava djece i mladih, počevši od zakonskih akata nadalje. Etičke smjernice za izvještavanje o djeci koje je postavio UNICEF nalažu nam da dostojanstvo i prava svakog djeteta moramo poštivati u svim okolnostima. Dužni smo im omogućiti privatnost i povjerljivost, zaštititi ih od stvarne i moguće patnje, o posljedicama priče savjetovati se s osobama koje su najbliže djetetovoj situaciji, izbjegavati one teme koje bi dijete, njegovu braću i sestre ili vršnjake mogle dovesti u opasnost – i onda kada smatramo da smo im dovoljno zaštitili identitet. Velik je broj zakona, pravila i smjernica koje novinari trebaju poznavati za kvalitetno izvještavanje o djeci i mladima, počevši od Konvencije o pravima djeteta. No pored njih, svaki novinar bi trebao, i bez učenja, živjeti i raditi u skladu s osobnom i profesionalnom odgovornošću. To podrazumijeva svijest o posljedicama svakog postavljenog pitanja, napisanog teksta, montiranog tona.

Kako žive, čime se bave, što žele i kako razmišljaju djeca i mladi osnovno je polazište u odabiru tema brojnih emisija koje se emitiraju u sklopu Produkcijskog odjela Djeca i mladi te Obrazovanje i znanost Prvog programa Hrvatskoga radija (nekadašnji Obrazovni i dječji program). Sigurna sam da je većina vas dio svog djetinjstva provela uz Bijelu vranu, Punoglavce ili Zvonka i Zvončicu, domaće radijske emisije za djecu. Dio tog programa danas su emisije Izvan okvira i Ništa nevažno koje su, slobodno mogu reći, više od dva desetljeća u službi djece i mladih. Osim što informiraju i pružaju dio zabavnog sadržaja, u emisijama je uvijek naglasak na formalnom i neformalnom obrazovanju djece, mladih i svih ostalih dionika važnih za njihovu svakodnevicu – od vršnjaka, preko roditelja i nastavnika do udruga i predstavnika vlasti. Neovisno o kojoj temi se radi, djeca i mladi (su)stvaraju sadržaj jer su oni najvažniji sugovornici, o njima i zbog njih se snimaju emisije.

Djeca kao sugovornici, suradnici i suautori u radijskim i TV emisijama

Djecu i mlade ne pratimo samo kroz njihove sportske, glazbene ili školske uspjehe. Aktivni su u lokalnoj zajednici, pokreću konkretne promjene, pomažu starijima, rade na prevenciji i osvještavanju, promicanju razumijevanja i tolerancije, volontiraju. U emisijama se često progovara o zapošljavanju i mobilnosti mladih, pravu na jednake mogućnosti, pravu na zdravlje, slobodi izražavanja i donošenja samostalnih odluka. Ne ignoriraju se pojave koje uključuju neprihvatljiva ponašanja ove dobne skupine poput nasilja ili ovisnosti, progovara se o siromašnoj djeci i djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ali uz detektiranje uzroka problema i nuđenje rješenja, uvijek kroz primjere dobre prakse i maksimalnu zaštitu ranjive skupine.

Prilikom uređivanja radijske emisije posvećene djeci i mladima, teme se mogu obraditi kroz sve radijske formate: vijesti, izvještaj, razgovor uživo u studiju ili snimljen na terenu, reportažu ili fičer (feature).

Na radionicama smo više puta čuli kako je teško razgovarati s djecom i mladima jer odgovaraju s “da” ili “ne” , no razmjena iskustava pokazala je da je češći razlog lošeg novinarskog materijala ipak neadekvatan pristup novinara. Prvi pogrešan korak je obraćanje s visoka – i figurativno i doslovno. Ne možemo očekivati uspješan razgovor s djetetom ako im ne prilagodimo vlastiti izričaj, ali i ako ne sjednemo ili stanemo u onu poziciju u kojoj će se dijete najbolje osjećati. Pogrešna je i pretpostavka da ćemo od djeteta odmah dobiti odgovor: s djecom se treba upoznati, omogućiti im opušteno okruženje i, prije svega, treba ih slušati. Ne moramo nužno dobiti odgovor koji smo zamislili, ali, prema mom iskustvu, često ćemo dobiti materijal bolji od planiranoga. Pristup prema mladima ne bi trebao biti puno drugačiji jer je i njima potrebna priprema i razumijevanje za iskreno i otvoreno izražavanje mišljenja i osjećaja. Radio je u prednosti u odnosu na druge medije zbog svoje jednostavnosti, intimnosti i topline te time sugovorniku pruža osjećaj sigurnosti, što je djeci i mladima iznimno bitno.

Bez obzira u kojoj situaciji izvještavamo o djetetu ili mladoj osobi, to trebamo raditi s pažnjom i oprezom. Kao mediji, mi imamo izrazito snažnu ulogu u promicanju prava djece, no skloni smo im, svjesno ili nesvjesno, ta ista prava ugroziti. U preporukama Ureda pravobraniteljice za djecu istaknuto je, među ostalim, kako osobitu pozornost moramo obratiti na “ranjive skupine djece”, kao što su mladi počinitelji prekršaja: ne smijemo objavljivati njihov identitet ili druge podatke niti tumačiti uzroke njihova ponašanja. Djecu koja žive u siromaštvu ili bolesnu djecu ne smijemo prikazivati tako da izazivamo sažaljenje, što se u našim medijima radi jako često. Djecu s teškoćama u razvoju ne smijemo prikazivati kao osamljene, izolirane i bespomoćne već kao dio društva, a da je to moguće pokazali smo i primjerima na radionicama. Osobito moramo paziti na rječnik koji koristimo: on ne smije biti pogrdan ili diskriminirajući i u njemu nema mjesta za riječi poput hendikepiran, retardiran, domsko dijete, izvanbračno dijete, prosjak, siroče, kriminalac.

Kakvi medijski sadržaji djeci pomažu u prihvaćanju razlika

Preskoči prepreku

S pozicije specijalizirane novinarke nacionalnog javnog radija s velikom tehničkom i financijskom podrškom u stvaranju emisija u odnosu na lokalne radio postaje, nezahvalno je govoriti što se sve i na koji način može raditi kako bi se stvorio kvalitetan medijski sadržaj. Razmjena iskustava na radionicama pokazala je, međutim, da se neke prepreke ipak mogu premostiti. Radijski novinar, za razliku od, primjerice, televizijskog, u prednosti je jer je “sam svoj majstor”, što znači da nije ovisan o televizijskoj ekipi, usklađivanju slike i tona i slično. Sloboda koju nam pruža činjenica da nam je, kada govorimo o snimanju materijala, potreban samo mikrofon (diktafon, mobitel) nezanemariva je prednost u dobivanju dobrog materijala. To pak znači da puno toga ovisi o našoj sposobnosti i kreativnosti. Naravno da je pretpostavka za kvalitetne tonove i dobar sugovornik, što se na gotovo svim lokalnim radijima, uz nedostatak ljudskih i financijskih resursa, javlja kao velika prepreka. Što možemo napraviti?

Organizirajte se

Unatoč činjenici da ne postoji dovoljan broj novinara unutar vaše redakcije, pogotovo specijaliziranih, dugačak je popis tema koje se mogu planirati. Stvorite, dakle, kalendar događaja: Međunarodni dan dječjih prava, Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece, Nacionalni dan djece oboljele od malignih bolesti, Dan sigurnijeg interneta, Međunarodni dan nestale djece, Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada, Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, Međunarodni dan volontera, Svjetski dan izbjeglica – ovo su samo neki od datuma u povodu kojih možete unaprijed snimiti i pripremiti vaše novinarske priče. Uz obilježavanje datuma, organiziraju se brojne konferencije, paneli i okrugli stolovi na kojima gostuju stručnjaci koji se bave područjem djece i mladih. To je ujedno prilika za snimanje sugovornika i za druge teme koje planirate.

Umrežite se

Pri izvještavanju o ranjivim društvenim skupinama kao što su djeca i mladi, iznimno je važno umrežavanje s relevantnim akterima, pri čemu ne smijemo zaboraviti da među njih spadaju i kolege s drugih lokalnih radio postaja i drugi novinari. Popis relevantnih aktera uvršten je u brošuru i imajte na umu da je njihova obveza komunicirati s medijima, a ako to odbijaju, problem možete prijaviti Povjerenstvu za informiranje. Evo nekoliko savjeta za umrežavanje:

Razmjena tonova: u slučaju nedostatka financijskih sredstava ili vremena za pristup izjavama koje su vam bitne za priču ili nemogućnosti dolaska do sugovornika, ostvarite suradnju s kolegama i pošaljite jedni drugima tonove koji su vam potrebni. Možete razmjenjivati i radijske ‘glasove’ te tako osvježiti špice i najave. Dobru suradnju ostvaruju npr. Radio 92 FM iz Slavonskog Broda i Radio Sunce iz Splita.

Djeca i mladi kao suradnici: iako ih je, nažalost, sve manje, i dalje postoje osnovne i srednje škole te udruge u kojima djeca stvaraju radijski program. Osim što vam je to zanimljiva tema za emisiju kroz koju promičete njihovo stvaralaštvo te ih potičete da slušaju i vole radio, njihove snimke mogu biti značajan dio vaših emisija za djecu i mlade.

Vrtići, škole i udruge kao partneri: upravo su ovo mjesta gdje biste trebali pronaći teme i sugovornike. Stoga je izuzetno bitno ostvariti i održavati kontakte unutar ovog sustava, a tako će se širiti i mreža sugovornika jer vas jedan kontakt vodi prema drugome.

“Zaposlite” sugovornike

Ako ne možete ugostiti sugovornika uživo, razmijeniti ton ili snimiti telefonsku izjavu, postoji mogućnost da sugovornik/ca obavi posao sam. Pošaljite mu/joj pitanja i zamolite ga/ju da snimi odgovor koristeći mobitel ili računalo i pošalje vam datoteku. Svaki radijski novinar zna da montaža čini čuda.

S telefonom oprezno

Opciju snimanja ili uključivanja sugovornika u živi program telefonom ne treba posebno isticati jer nam je to svima svakodnevica, ali i telefon bi trebao imati granice. Telefon je prihvatljiv za kratke izjave ili razgovor od nekoliko minuta. No emisija od sat vremena u kojoj je samo jedan sugovornik uključen telefonom – nešto je što bismo svakako trebali izbjegavati.

Studio, teren ili?

Napomenula sam da se o djeci i mladima, ali i za djecu i mlade, može govoriti kroz sve radijske forme, ovisno o temi. Razgovor u studiju odlična je forma za progovaranje o problemima koji se pojavljuju među djecom i mladima, kao što su vršnjačko nasilje, elektroničko nasilje ili ovisnosti. Primjerice, ako želimo govoriti o ovisnosti o internetu, emisiju možemo započeti anketom među djecom/mladima koja govore koliko vremena i zašto provode na internetu. U studiju bismo trebali ugostiti stručnjaka koji bi govorio o značaju problema, statistikama i posljedicama koje ova vrsta ovisnosti ostavlja. Neizostavni sugovornici bi trebali biti roditelji i učitelji koji su dio svakodnevice djeteta i mlade osobe jer ih oni odgajaju i obrazuju. Primjer kako riješiti problem, bilo da se radi o projektu prevencije i/ili rješavanja posljedica, iznimno je važan kako bi se emisija zaokružila. Naravno da puno toga ovisi o tehničkim mogućnostima i zato treba kombinirati goste u studiju, izjave telefonom i popratni prilog, koji se može pripremiti i unaprijed. Konkretno stvaralaštvo ili aktivnost djece i mladih treba popratiti na terenu. Primjerice, ako mladi sudjeluju u akciji podjele obroka beskućnicima, moramo biti na mjestu događaja jer su tamo svi akteri i najbolji materijal ćemo dobiti upravo tada. U sličnim situacijama najveći neprijatelj lokalnim medijima je nedostatak vremena, a tu bitku možete dobiti uz jasan koncept onoga što želite od priče prije odlaska na teren. Radijska reportaža pritom omogućuje najuvjerljiviji prikaz događaja slušateljima. Javljanje uživo u radijski eter s djecom je moguće, ali da biste bili sigurni da u eteru neće nastati zvučna “rupa”, trebate dijete pripremiti te procijeniti koliko je razgovorljivo i shvaća li uistinu što se od njega/nje očekuje. Podrazumijeva se, naravno, da ste prije toga dobili dozvolu za razgovor te objasnili djetetu o čemu se radi. Kratki fičer je zgodna forma za promicanje glasa mladih i/ili osvještavanje nekog problema te slanje snažne poruke. Tijekom radionica imali smo priliku vidjeti petominutne dokumentarne filmove snimljene u sklopu portala Projekt drugi, u kojima je samo uz jednog sugovornika i glazbenu podlogu obrađeno nekoliko tema. To je odlična forma i za radijski eter.

Uz projekt ‘Drugi’ djeca i mladi mogu učiti o toleranciji

Ideje

Baveći se novinarstvom svaki dan učimo nešto novo, a brojna predavanja i radionice poput ove dio su našeg usavršavanja. No, novinar koji novinarstvo “nosi u sebi” ne bi trebao imati problema s nedostatkom ideja i tema, neovisno o tome gdje radi i može li pohađati ovakve edukacije. Vodite računa o raznovrsnosti tema jer su iskustva s radionica još jednom potvrdila da se djecom i mladima često bavimo u ponavljajućem, simplificiranom kontekstu sportskih ili nekih drugih uspjeha vezanih uz slobodne aktivnosti. Nužno je napraviti korak dalje i u našem medijskom prostoru otvarati i druge teme. Evo kako:

  • S djecom trebate razgovarati, pitati ih kako se osjećaju – odgovor samo na to pitanje može otvoriti znatan broj tema
  • Trebate progovarati o novim znanstvenim spoznajama u odgoju djece, pravima djece u odnosu na prava roditelja, nasilju među djecom i mladima, inkluziji djece i mladih s invaliditetom, činjenici da su mladi danas u brojnim segmentima postali ugrožena društvena skupina
  • Follow up – svim problemima o kojima izvještavate možete se vratiti nakon nekog vremena i provjeriti je li problem riješen i kako
  • Budite online – djeca i mladi danas jednostavno dišu s internetom. Uz njega se bude i odlaze na spavanje, na internetu se druže, zabavljaju, uče, iskazuju stavove, traže uzore. Kako biste bili u tijeku nužno je korištenje društvenih mreža i brojnih aplikacija koje koriste djeca i mladi jer broj tema je poput lajkova – neograničen

Pozitivni pristup

Od pukog prijenosa ljudskog glasa na početku, radio je danas važan medij preko kojeg se svaka aktivnost koja u sebi sadrži zvuk može upotrijebiti kao sadržaj. Napredak tehnike i tehnologije omogućio je i napredak radio programa te, iako je radio i dalje primarno zvučna slika, i najmanji novitet čini ga drugačijim. U kontekstu djece i mladih napredak treba iskoristiti jer je upravo virtualni svijet mjesto na kojem im se trebamo obraćati. Neovisno o tome dopirete li do djece i mladih putem radijskog signala ili medijskih platformi, budite svjesni važnosti utjecaja sadržaja koji stvaramo na ovu društvenu skupinu. Trebamo poticati i promovirati pozitivne modele ponašanja jer uz roditelje i obrazovni sustav mediji su ti koji doprinose odrastanju djece i mladih u zdrave i aktivne dionike našeg društva. Nikada to nemojte zaboraviti. I da, slušajte radio i živite radio. Svaki dan.

Emisija u kojoj mladi otvoreno govore o svojim problemima

Foto: Pixabay

Komentari

Komentari