Stereotipi mogu dječake prikazivati kao zlostavljače, ljude s invaliditetom kao da im je uvijek potrebna pomoć i neprivlačnu i debelu djecu kao “lošu” ili neinteligentnu

U tradicionalnim pripovijestima, kao i u modernim medijima, stereotipi su oblici koje pronalazimo u gotovo svakoj zemlji. Uključuju društveni status, narodnost, bolesti, teškoće u razvoju, vjeru, dob ili spol. Čak i ako nemaju nikakve veze s glavnom porukom, stereotipi suptilno i nesvjesno podržavaju stavove koje ljudi imaju o sebi i drugima. Stereotipi mogu svekrve prikazivati kao gunđala, starije muškarce kao sklone bijesu, siromašne kao prljave, dječake kao zlostavljače, ljude s invaliditetom kao da im je uvijek potrebna pomoć i neprivlačnu i debelu djecu kao “lošu” ili neinteligentnu. Ovi primjeri navedeni su u UNICEF-ovom priručniku “Kako komunicirati s djecom“, autorica mr.sc. Barbare Kolucki i dr.sc. Dafne Lemish, te se ističe kako se suprotstavljanjem tim stereotipima i njihovim svjesnim mijenjanjem, mijenja i okvir razvojnog medijskog sadržaja: stvaraju se dobre prakse i bježi se iz stereotipnih kalupa te se humanizira, nadahnjuje i stvara poštivanje raznolikosti.

Pozitivan primjer: Sve su bebe prekrasne

Kako pozitivan primjer medijskog sadržaja bez stereotipa autorice spominju izdanje UNICEF-a u Maldivima, slikovnicu o različitim tipovima dojenčadi Maldivske bebe. Napravljena je kako bi implicitno slavila svako dojenče i dijete u toj zemlji te skrbnike savjetovala kako djeca moraju biti zdrava i voljena, samopouzdana i prekrasna. Svjesno su odabrana djeca tamnije boje kože, pogotovo djevojčice, u zemlji u kojoj se svjetlija put smatra oznakom ljepote. Na stranici s “prekrasnim bebama” prikazano je dijete s teškoćama u učenju i dijete koje je rođeno prerano. Projektni tim raspravljao je o tome kako se prema roditeljima bolesne djece, djeci s niskom porođajnom težinom i djeci s teškoćama u razvoju obično odnosi sa sažaljenjem. Rijetko im se kaže, ako im se uopće ikada i reklo Vaša beba je prekrasna! Namjera knjige je da svako prikazano dijete i obitelj čuju te riječi. Ovo je primjer predstavljanja i slavljenja širokog niza razlika koje postoje u svim zajednicama te podržava preživljavanje djece, razvoj i zaštitu.

Kako bi bilo bez stereotipa?

U priručniku “Kako komunicirati s djecom” također se mogu pronaći ideje kako teoriju pretvoriti u praksu, odnosno stvarati medijske sadržaje koji su progresivni, nestereotipni te poštuju sve kulture. Primjerice:

• tjelesno aktivna baka uči svoje muške i ženske unuke igranju nogometa i pečenju tradicionalnog kruha

• dječak ili djevojčica zlostavlja drugu djecu, ali od roditelja saznaje kako je bolje postati vođa kojem se dive prijatelji i zajednica

• mladić saznaje pravo značenje riječi “muškarac” promatrajući nježnog i brižnog strica koji dijeli svoj oskudan imetak kako bi pomogao pripadniku druge narodnosti nakon krizne situacije

• slijepi otac brine za svoju kćerkicu na isti brižan i sposoban način kao i otac bez invaliditeta.

Cijeli priručnik “Kako komunicirati s djecom” možete preuzeti u našoj rubrici Publikacije

Foto: iStock

Komentari

Komentari