Djeca usvajaju ponašanja gledajući, preuzimajući i imitirajući ponašanja modela, a modeli osim stvarnih osoba mogu biti i osobe, filmski i animirani likovi iz medija

Izvor: Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija

Ne postoji jedinstveno i jednostavno objašnjenje načina i puteva kojima mediji utječu na djecu i mlade. Prema kultivacijskoj teoriji mediji postupno oblikuju pogled na svijet jer ga prikazuju na određeni način – tako, primjerice, prikazivanjem većinom negativnih događaja u medijima djeca mogu steći sliku svijeta kao opasnog i zlog.

Mediji, dječji moralni razvoj i percepcija svijeta

Prema tom shvaćanju mediji sudjeluju u djetetovoj socijalizaciji. Socijalizacija je dugotrajan i složen proces u kojem dijete u interakciji s društvenom okolinom razvija, oblikuje, uči i usvaja vrijednosti, uvjerenja, stavove, ponašanja, navike i običaje društva u kojem živi. Djetinjstvo je razdoblje najintenzivnije socijalizacije, a najvažniji socijalizacijski činitelji su obitelj, vršnjaci, škola i društvena zajednica čiji su dio i masovni mediji.

Socijalizacija se odvija na dva načina. Prvi način su procesi izravnog poučavanja pri čemu roditelji, odgojitelji, nastavnici i drugi nagrađuju djetetova poželjna, a ignoriraju ili kažnjavaju djetetova nepoželjna ponašanja. Drugi način na koji se odvija socijalizacija jesu procesi socijalnog učenja ili učenja po modelu pri čemu djeca usvajaju ponašanja gledajući, preuzimajući i imitirajući ponašanja modela. Teorija socijalnog učenja opisuje kako modeli osim stvarnih osoba mogu biti i osobe, filmski i animirani likovi iz medija.

Treba li djeci braniti agresivne igre u kojima glume junake iz crtića?

Učenje po modelu odvija se obraćanjem pažnje na ponašanja modela i na posljedice koje one izazivaju. Djeca su posebno sklona oponašati ona ponašanja za koja su modeli nagrađeni ili za koja nisu kažnjeni, dok će ponašanja za koje je model kažnjen vjerojatno zapamtiti, ali ih neće sama izvoditi bojeći se negativnih posljedica takvog ponašanja. Najčešće, djeca će obraćati pažnju i učiti ponašanja od onih modela koji su dobri, snažni, moćni, lijepi ili slični njima samima.

Djeca u medijima ne uče samo pojedinačna ponašanja nego i čitave scenarije ponašanja u različitim prilikama. Kada se dijete nađe u prilici koju prije nije iskusilo u stvarnom životu, a koja odgovara onoj za koje je iz medija naučilo scenarij, ono ga može upotrijebiti. Primjerice, izloženost nasilnim načinima rješavanja međuvršnjačkih sukoba u medijima može dovesti do stvaranja scenarija koje dijete primjenjuje kada se samo nađe u konfliktnoj situaciji.

Još jedan mehanizam djelovanja medija na djecu i mlade sastoji se u tome da česta nekritička izloženost neprimjerenim sadržajima poput nasilja ili diskriminacije može dovesti do smanjenja djetetove osjetljivosti na nasilje i diskriminaciju u stvarnom životu.

Vatikanski podrumi i Antuntun – zašto i kako razvijati kritičko mišljenje

Konačno, medijski sadržaji mogu negativno djelovati na djecu i mlade tako da djeluju na njihove emocije pa će ih uznemiriti i izazvati osjećaje straha, tjeskobe, nesigurnosti, nezaštićenosti ili pak osjećaje manje vrijednosti, nedostatnosti ili neprilagođenosti.

Novije teorije uporabe medija naglašavaju kako gledatelji nisu pasivni u konzumaciji medija nego ovisno o svojim karakteristikama i potrebama biraju one medijske sadržaje koji će ih zadovoljiti – primjerice, dijete koje je plašljivo preferirat će filmove u kojima likovi prevladavaju svoje strahove i pobjeđuju snažnije od sebe. Neki autori drže kako mladi koriste medije za samo-socijalizaciju tj. za identifikaciju kulture adolescenata, za učenje kako se suočavati s pojedinim životnim prilikama kao i za izgradnju vlastitog identiteta, a ne samo za zabavu i traženje uzbuđenja.

Znanstvene spoznaje o utjecaju medija na razvoj djece i mladih

Foto: Mikael T via Visual hunt / CC BY-NC-ND

Komentari

Komentari